14.04.2018. Današnji pohod je na mnogo načina bio zanimljiv i iznimno ugodan, i to ne samo starim članovima, nego i svim novopridošlicama. Sukladno tome iskoristio sam gužvu i učlanio nekoliko lijepih, mladih i odvažnih planinara (sve skupa 8 komada) u naše redove. Jaaaoooj si ga njima – kad im počnu stizati duplo veće rate za struju i vodu, a možda i za telefon. Jbg. Tako je to kad želite biti Šapice i Šaponje. 😉 Ne brinite se… s vremenom se
08.04.2018. Unatoč neprospavanoj noći, naš je vodič (The Džambo) došao točno na vrijeme na Među, kako bi okupljene Šapice predvodio prekrasnim stazama na Krndiji, a mi smo po tko zna koji put pustili mozak na pašu i prepustili se prekrasnom danu, mirisima, zvucima, bojama, šuškanju lišća i miomirisu srijemuša, koji polako osvaja svaki komadić plodnog tla… Proljeće je došlo na velika vrata, a sudeći po temperaturi ljeto je u predvorju i samo što nije ušlo u dnevni boravak… Na startu
07.04.2018. Osječki polumaraton se pojedinim Šapicama zavukao pod kožu, a po svemu sudeći biti će i novih trkača iz redova naše male planininarske nakupine. Danas su sudjelovali: Ivan Lončarić (polumaraton – 1:46:33), Jasna Tušek Lončarić (polumaraton – 1:46:33), Miša Nicinger (polumaraton – 1:47:10), Ivica Ranogajec (podrška iz kajaka i fotografija), Dražen Šmit (podrška na biciklu i fotografija), Darko Dolovski (polumaraton – 1:26:12), Dragan Kovačević Đuka (polumaraton – 1:42:29), Igor Krstić (polumaraton – 2:13:08) i Nikola Biter (Jel trčiš lega? – 18:20). Iako su Šapice branile boje planinara, trkača
02.04.2018. Svakako najvažniji događaj – predstavlja dolazak Bjelovaraca na startu crtu. O da! Čak 3 cure i 4 kršna momka stigoše u Veliku sa smiješkom na licu i rekoše u glas “Želimo biti Šapice”. I tako nastade “Bjelovarski ogranak” najpoznatije planinarske nakupine u Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu, koja ima članove iz Hrvatske, Mađarske, Bosne i Hercegovine, pa čak i Srbije. Ah, dobro nije baš sve tako bilo (istina se kao i uvijek može malo rastegnuti i nategnuti) no katkada
25.03.2018. Rezervat prirode “Muški bunar” je sinonim za zaštićeno područje na Psunju, koje se nalazi na nadmorskoj visini od 750 – 800 m. Riječ je o šumi hrasta kitnjaka i bukve, približne starosti od 250 – 300 godina. Iz redovnoga gospodarenja ova je jedinstvena šuma, kao izvanredno djelo prirode, izdvojena daleke 1929. godine, a status specijalnoga rezervata dobila je 1963. godine. “A mai kirándulás nyomokban – a kiinduló pontban és a célban – emlékeztetett csak a tervemre. A helyi erők teljesen
18.03.2018. Papučki jaglaci su svakao najljepši i nesumnjivo najmasovniji planinarski događaj u ovom dijelu Hrvatske. Tome su podjednako zaslužni iskusni planinari koji dolaze iz brojnih planinarskih društava i prekobrojni izletnici koji se često po prvi put sretnu sa slavonskim gorama (Psunj, Papuk, Krndija, Dilj gora i Požeška gora). Nažalost ove godine su kretenoidi koji se bave vremenskim nagađanjima i neuobičajeno niske temperature (+3°C) tijekom održavanja manifestacije učinili svoje, pa je broj planinara znatno manji nego prijašnjih godina. Izostali su ponajviše izletnici
11.03.2018. Članovi „Šapica“ u zimskoj bajci na Sovskom jezeru Ovaj smo vikend odlučili napustiti buku i gradsku vrevu na malo drugačiji način. Nekoliko Osječana, zaljubljenika u prirodu, krenulo je u 7 sati ujutro put Dilj gore. Sunčeve su zrake ukazivale na lijepo vrijeme. Uz jednu kratku kavicu dolazimo na polaznu točku, prijevoj Međa na cesti Ruševo – Gornji Slatnik, koja je bila početak naše današnje hodačke ture. Lijepo je bilo susresti neka poznata planinarska lica, ali još je bilo ljepše
04.03.2018. Današnji je pohod obilovao, ma ne snijegom jer je njega bilo i za izvoz, već cirkusarijama i majmunarijama. 🙂 Za sve je zaslužan Dražen i naše nove/stare članice Monika & Manuela koje nisu samo veselo skakutale i katkada padale. Zamislite, cure su cijeli dan uživale i iznimno dobro se zabavljale (kao ih samo nije stid). No, nisu bile jedine. Sreli smo na desetine planinara iz Požege, Đakova, Osijeka,… sve poznata imena i prezimena. Većina ih je hodala snijegom zatrpanim
18.02.2018. Dan je bio sunčan, prohladan i sa pokojim oblačkom na nebu ili je tako bilo samo dok se nismo probudili… Naime, dan je bio kišan i tmuran s tek pokojom pahuljom ali to nije spriječilo našu neustrašivu skupinu od 5 šapica (da, dobro ste pročitali punih pet šapica) da se uputi u današnju avanturu. Na startu su se pojavili Osječani: Dražen, Zdravko i Igor, Slatinčanin Miša i moja malenkost Marija iz Kutjeva. Započeli smo pohod od “Lule” i uputili
11.02.2018. Ova je 16 km “kratka ali slatka” ruta odrađena s lakoćom i u cijelosti kako smo i najavili nekoliko dana prije: Velika > Šulerova staza > Nevoljaš (740 m/nv) > Talijanski jarak > Jankovac (475 m/nv) > Jezerce (560 m/nv) > Šumarski fakultet > Velika. Kratko al’ slatko Baš je tako o bilo… 29 šapica je na današnju avanturu krenulo iz Velike, točnije zaputili smo se od PD Lapjak, pa preko Šulerove staze prema Nevoljašu i Jankovcu, a zatim