25.04.2026. I kada pomisliš da je to – to, da ne može otkačenije, zabavnije i izazovnije, Baraberi se pobrinu da nas sve iznenade i usreće. I ove godine sam se prijavio na obadvije utrke, tj. Belišćanski cener – utrka kružnih tokova i Jugovača trail – duga staza. Cestovna utrka je standard, tu se nema što mijenjati, super volonteri, policija i ostali koji su se brinuli za našu sigurnost. Malo odmora pa pripreme za trail. Gospodin Angel nas je sve iznenadio
19.04.2026. Beogradski maraton, pripada skupini većih i dobro organiziranih sportskih manifestacija u regiji. Ovogodišnje 39. izdanje donosi brojne zanimljivosti, ali i previše izmjena koje otežavaju logistiku, angažiraju dvostruko više ljude u organizaciji: crveni križ, volonteri, redari, policija… Sve u svemu maraton za pamćenje, sa lijepom majicom, medaljom i podrškom na stazi. Najviše mi je nedostajao after party kakav nam prirede na Bokeškom ili Splitskom maratonu. Od njih se puno može naučiti i lako implementirati… 🙂 U startnom paketu, lijepa redizajnirana
11.04.2026. Teško je biti objektivan, kada se nađete na jednom mjestu, sa gomilom istomišljenika, atmosferom iz koje izbijaju iskre, pršti pozitiva, osmijesi, mladost i želja za pravim sportskim pokazivanjem i dokazivanjem, jer Osijek nije samo najveći grad u Slavoniji, to je i najljepše mjesto za održavanje sportskih manifestacija u ovom dijelu svijeta. A istovremeno znate, da neće buknuti požar, kao na drugim manifestacijama gdje se okupljaju nacionalisti, nogometni navijači ili na kojekakvim trećerazrednim koncertima o kojima se danima piše i
04.04.2026. Grad Đurđevac, nije samo dobar domaćin, već i primjer kako se od ničega, može napraviti nešto. Grad ima nešto malo burne povijesti (legendu o picokima) i baš kao i mnogi drugi gradovi u Slavoniji – nalazi se bogu iz nogu. Ali za razliku od npr. Slatine, druge sredine imaju manje lopova i i više dara za iskoristiti prirodni potencijal, povijesne priče, pa čak i pijesak. Očito nije do grada, a ni do pozicije na zemljopisnoj karti, pa čak ni
29.03.2026. Jezero Borovik je najljepša destinacija u Slavoniji za planinarenje, trčanje, bicikliranje, triatlon, kupanje, kampiranje, a vole ga i ribiči, šetači i jebači. Nažalost u vrijeme održavanja Borivik traila, sastavi se nebo i zemlja, zavlada sivilo, kiša, vjetar i studen. Jer takvo je doba godine… Današnje kolo SBTL-a okupilo je manji broj sudionika nego inače, jer su došli samo pravi trkači i zaljubljenici u brdsko trčanje. Između ostaloga i četvero trkača iz Mađarske i jedan rasni primjerak iz Bosne and
22.03.2026. Na ovogodišnjem izdanju maratona u Rimu okupilo se 36.000 maratonaca iz 165 zemalja svijeta, a sve sa jednim ciljem – istrčati 42,2 km u dobrom društvu i pobijediti sebe. Na kraju se pokazalo da staza ima 500-600 metara više, ali nam to nije pokvarilo raspoloženje, kao ni zadovoljstvo viđenim i doživljenim na ovoj manifestaciji. Planiranje odlaska na ovako veliki maraton, započinje najmanje 8 mjeseci ranije, jer ako čekate i premišljate najvjerojatnije nećete uspjeti kupiti ulaznicu za sudjelovanje. Stoga je
14.03.2026. Iako, postoji naselje Omanovac, sa 80-ak stanovnika, ovaj lijepi i nimalo lagani trail, za sve ljubitelje brdskog trčanja, organizira Atletski klub Pakrac. Start i cilj utrke je kod Planinarskog doma Omanovac, a ova mala i vrijedna ekipa, zna što radi i kako zadovoljiti trkače startnim paketom, preprekama na stazi i na kraju za stolom tijekom after partija. Eto, dosta sam ih hvalio. Sad pokude. 🙂 Za cijenu startnog paketa od 25€ smo dobili prekrasnu pamučnu majicu, bez ijedne reklame
01.03.2026. Nije čudno ako niste čuli za Metrsko brdo. Te male uzvisine u blizini izvora Dobra voda na SPP-u odavno nema na kartama, zbog svoje neatraktivnosti postoji samo nadmorska visina – 604 m. A riječ je o najvišem vrhu Osječko-baranjske županije. Petrov vrh koji mnogi smatraju najvišim vrhom OBŽ, to ne može nikako biti, jer se isti nalazi u Virovitičko-podravskoj županiji. Hodali smo do tog brda Krndijom od Staklane, lokacije na kojoj je grof Pejačević dao sagraditi staklanu pod nazivom
14.02.2026. Prvi kilometar na betonu sa 57 metara uspona bio je fin uvod u trku. Već od drugog pa do devetog kilometra postaje zanimljivo preskakanje srušenih stabala, provlačenje ispod drveća koje je palo, kamenje prekriveno lišćem – sve ono što daje posebnu ljepotu trail trkama. Od devetog kilometra trči se većinom po prelijepom platou, sve do spusta na cestu negdje oko 16,5 km. Tu se nastavlja do 17. kilometra, gdje počinje dva kilometra dosta teškog uspona. Taj dio me „ugasio“,
18.01.2026. Završilo je 2. Divlje lige Slatina – Kupus Trail, u Donjem Miholjcu. U ovom kolu bilo je 60-tak sudionika. Oduševljeni smo odazivom, a hodanje je bilo hit. 🙂 Ovim putem zahvaljujem Katarini Bandalo koja je najveći dio organizacije preuzela na sebe, kao i “našj munji” – Vedranu Rožiću koji nam uvijek uskoči i pomogne. Marija Knežević Jalšovec je izdaleka došla u pomoć, a moj muž Danijel je preuzeo odgovornost za vođenje hodača. Hvala “Divlja liga Slatina” – vidimo se