Dani slavonskih planinara 2026.
13.09.2026.
Dana 13. rujna 2026. sudjelovali smo na 74. Danima slavonskih planinara, koje je ove godine organiziralo PD „Zanatlija“ Osijek povodom velikih 55 godina djelovanja društva. Okupili smo se na Babinoj Stolici, u prekrasnom baranjskom krajoliku, gdje su nas čekale uređene planinarske staze, druženje, radionice i natjecanja. Naša ekipa odabrala je dulju stazu Baranjskom obilaznicom i uživala u prirodi, ali i u pomalo posebnoj atmosferi. Naime, veći dio puta pratila nas je rika jelena. Budući da je upravo sezona rike, šuma je bila ispunjena njihovim snažnim glasovima. Pomalo tajanstveno, uzbudljivo i nezaboravno – pravi doživljaj za sve ljubitelje prirode! Nakon hodanja i druženja uslijedio je najbolji mogući završetak – odličan baranjski čobanac od divljači. Nakon prijeđenih kilometara, poslužio je savršeno! 😊 Bio je to još jedan prekrasan planinarski dan, ispunjen prirodom, smijehom, druženjem i dobrim raspoloženjem. Čiste staze, očuvana priroda i dobro društvo – što nam više treba. Preporučam svakome. 😊 – napisala je Ivana Kapetanović
* * *
Nas četvero iz Sveučilišnog planinarskog društva Altius iz Osijeka po dolasku u Babinu stolicu prvo smo uživali u planinarskom doručku i pozdravljanju s prijateljima, poznanicima, ali i novim licima. Nakon toga smo se prema planu oko 10 h uputili na planinarske staze. Vedrana, Louis i ja odabrali smo kraću, dok je naš Vlatko odabrao dužu stazu. Na kraćoj je stazi, prema brojkama koje su vodiči izgovarali dok su nas prebrojavali na početku, bilo čini mi se stotinjak sudionika, a za mene to znači da je ovo hodanje dijelom Baranjske planinarske obilaznice dosad najmnogobrojniji izlet na kojem sam sudjelovala. To je uz vodiče na stazi koji su nas držali kompaktnima dalo posebnu toplinu cijelom danu – osjećaju da smo jedna velika obitelj. Izuzetno mi je drago što je među nama bilo oko 30 djece iz SOS Dječjeg sela Ladimirevci koje PD Zanatlija dugi niz godina potiče i podržava u planinarenju. Tako me putem obradovao usklik jedne od djevojčica koja je primijetila markaciju i povikala: “Gle markacija, znači da smo na dobrom putu!”. I zaista, rekla bih da kada smo u planinama, nešto u nama dođe na dobro, sjedne na svoje mjesto. Na dijelu staze mimoišli smo se s ekipom s duže ture koja je sudeći prema vrećicama za smeće koje su nosili pojedinci imala i pravu radnu akciju u skladu sa sloganom manifestacije: “Čiste staze, očuvana priroda”! Zanimljivo je da smo se mi s kraće staze vratili nakon onih s duže pa je nastala i šala pri dodjeli priznanja za sudjelovanje društvima kojih pri pozivu nije bilo, netko je povikao: “Oni su još na kraćoj stazi!”. Kada si okružen ljudima koji poštuju mogućnosti jednih drugih i prirodu, takve promjene i prilagodbe na terenu ne umanjuju ljepotu ni mir planinarskog hoda. Po povratku sa staza isprobali smo hodanje po slacklineu i ponovili čvorologiju. I na kraju, s ponosom i zahvalnošću, preuzeli smo kao Sveučilišno planinarsko društvo Altius priznanje Kamilo Firinger s prijelaznim peharom Slavonskog planinarskog puta za najviše obilazaka SPP-a u referentnoj godini 2025./2026.! P.S. U povratku za Osijek smo na cesti susreli trio: Hrvoja J., Dariju i Marija (Hiking Croatia) na njihovim biciklima. Kakva slučajnost da od svih ljudi, naiđeš na njih – dan se zaokružio jednim duhom planinarske povezanosti! – napisala je Bernarda Veselovac
* * *
Već i vrapci na granama znaju, da godinama trčim Baranja Night Trail i na poseban način doživim Bansko brdo odnosno Banovo brdo, a na ovom planinarskom pohodu sam doznao i treći naziv Baranjsko brdo. 🙂 Uglavnom, ova lagana šetnja, je dala drugačiji uvid u ljepotu Baranje, Općine Popovac, Branjine i Babine stolice. Neupućenima ovo brdašce može izgledati nezahtjevno, ali nama koji smo ga prošli uzduž i poprijeko, ne ostavlja takav dojam. Kad pretrčite ili prehodate ~25km i napravite ~1.200m elevacije u nekoliko sati, nije baš sve tako jednostavno. Npr. uspon na Ivačku glavu (913mnv) na Papuku. Od Jankovca (475mnv) do ovog popularnog vrha imate svega nekoliko kilometara hoda i 438m elevacije, a svi znaju koliko je to napora i muke. Slijedeći put kad vam netko kaže “da to samo brdo ili brdašce” – mogli bi se gadno iznenaditi, jer sve ovisi koja se ruta odabere i koliko puta vas organizator odluči povesti gore / dolje. 🙂 74. planinarski susreti su okupili planinare iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i prava je šteta što nisu bili i naši prijatelji Mađari, jer najveći grad Baranje u hrvatskom dijelu je Beli Manastir, a u cijeloj Baranji to je Pečuh, koji ima baš puno zaljubljenika u planinarenje i zamislite svi su članovi Šapica. 🙂
RELIVE staze, ovoga puta nemamo, jer nisam uopće uključio GARMIN sat. 🙁
Organizatori pohoda iz PD Zanalija Osijek i PU Slavonski planinari, su od ove baš lagane šetnjice, napravili događaj za: pamćenje, druženje, upoznavanje i širenje dobrih vibracija. Prava je pravcata šteta, što su djeca (Dječji dom SOS – Dječje selo Ladimirevci) bila nezainteresirana za natjecanje u čvorologiji i orijentaciji, s obzirom da su bile pripremljene kontrolne točke sa cvikalicama, užad, karabini, gelenderi, čak i traka za hodanje između dva drveta (slackline), a ni instruktora i voditelja radionica za djecu nije manjkalo. Bilo, kako bilo, Samir i ja smo bili, a vama treba biti žao što niste došli. Lijep pozdrav za Somborce, Tuzlake, Osječane, Brođane, Tiktokere, Jutubere… Vidimo se dragi moji…
Miša Nicinger
Važno: Fotke možete slobodno preuzeti, ako dođete na portal direktno sa web browserom, a ne preko tumpastog FB emulatora, koji ne dopušta preuzimanje (download) fotografija.
Internetska podrška: https://midnel.hr
