Vrijeme radnje: subota, 24.10.2015. Mjesto radnje: Lovranska Draga – Mala Učka – Babino sklonište – Lovranska Draga Mala Učka: 995 m/nv Trajanje pohoda: 7 sati Glavni likovi: Tanja, Sara i Ena Pripreme za ovaj pohod trajale su preko sedam dana, kupovala se dodatna oprema (ipak se otvorio Dekatlon u Rijeci), vodili se višesatni razgovori i kovali planovi oko mjesta i vremana polaska. No, sve to skupa je nevažno kada imaš dobru ekipu i cure koje su uvijek, ali baš uvijek
24. i 25.10.2015. Planina Kalnik me opet pozvala da ju posjetim. Ovdje sam bio prošle godine u listopadu. Ponovo sam došao prije mjesec dana. I sad već treći put unazad godinu dana. Ima nešto specijalno u ovoj planini (čitaj: skriveni geocache) Subota 24.10. Htio sam još jučer u petak ići na Kalnik, ali nepredviđene poteškoće su me natjerale da idem na put tek danas ujutro. Ustajanje u 5:15 sati, brzinska kavica i oko 6:00 krećem na put. Prolazim Valpovo, Donji
18.10.2015. Na podnaslov ove priče su me nagovorili, po sistemu “teško žabu u vodu natjerati” inače si ja baš nikada ne bih dozvolio ovakve ispade i prostakluke. #samokažem Kroz čičke do pi..e Dan prekrakrasan, takoreći kao iz bajke, a brojno stanje na startnoj crti 8 (slovima osam) planinara. Šapice iz Slatine su ovoga puta pojačane novim i starim članovima: Jasna, Vesna, Miša, Miloš, Vanja, a zatim naša standardna postava iz Višnjevca: Ivan i Jasna, i nesvrstani Davor Osiječki. 🙂 S obzirom
11.10.2015. „Nincs szar idő, csak szar ember” van, mondta Istenben boldogult Horváth Tibi barátom egykor. Ennek jegyében indultunk ma a Papuk rengetegének, hogy megküzdjünk a túra során lehulló, a normális havi átlagnak megfelelő 30mm esővel. S nem is voltunk ám kevesen; a bátrak száma 20. Kecel, Baja, Bóly, Pécs, Osijek, Orahovica, Slatina fiai és lányai. Jutalmunk: folyónyi patakok, dübörgő vízesések, sötét ködbe burkolódzó, sejtelmes bükkösök, szalamandrákkal, fecsketárniccsal és mindenféle gombákkal ékes, buja mérsékelt övi esőerdő. Jankovacon pedig a meleg kávé/tea
10.10.2015. Za današnji izlet izabirem vrhove Pliš i Mališčak, oba na Papuku. Oni koji me prate, točno će pretpostaviti da je to zbog geocachinga. Dan počinje relativno suho. Nada mnom se nadvijaju oblaci, ali kiše zasad nema. Od Osijeka do Velike treba mi oko sat i pol vožnje. U Velikoj nastavljam autom do ceste koja vodi do Pliša, Mališčaka ili Turjaka. Ostavljam auto na raskrižju i krećem na pohod. Već na početku, uplaše me neki zvukovi. To je fazan kojeg
Dan neovisnosti, slobodan dan na poslu, dobro dođe za izlet. Za svoj pohod izabrao sam dvije utvrde u Požeškoj gori, kulu Gračanica i utvrdu Dolac. Za te dvije utvrde već prije sam saznao kad sam čuo za pet utvrda Požeške gore. Ali nikako da se odvažim otići do tamo. Danas konačno ispravljam tu činjenicu. Prognoza za danas kaže da će biti kiše. Hmm, nije baš idealno za izlet, ali ja ne odustajem. Uostalom, pravi planinari (kakav sam i ja) ne
03.10.2015. U kratkim crtama, jer mi se spava… Vrijeme kao iz bajke, zgodne cure, kršni dečki, i ja plus raspoloženje na nivou tinejdžera. Umjesto predviđenih 7-10 planinara na drugom “turu” cijelu stvar spašavaju Orahovčani (komada 3), Slatinčani (komada 2) i Osiječani (komada 1). Na veliku žalost Miroslav iz Jakšića – ne uspijeva stići na startnu crtu u dogovoreno vrijeme, i debelo kasni, ali je ipak svratio do baznog logora i ostavio nam mali znak pažnje, i dokaz svog prisustva, u vidu
27.09.2015. Kao što fotografije zorno pokazuju, kišne kapi me prate do auta, pa sve do Jankovca, na koga sam stigao 15 minuta prije vremena za start. Kišica (sitna ali uporna) ne prestaje niti na tren, i pada kao da treba i mora, a ne mora i ne treba. Bio sam 995% uvjeren da nitko neće doći, pa sukladno vjerovanju krećem cca 5 minuta ranije, ali već poslije 100 metara dobivam zanimljivo i ugodno društvo iz Orahovice (Mira Ilinčić). 🙂 Ubrzo
26.09.2015. Dana, 26. rujna 2015. godine (subota) bilo je prvo okupljanje geocachera na Kalniku. Ustajem se ranom zorom u 5 sati te nešto prije 6 krećem na put. U Valpovu pravim kratki odmor za kavicu, a u Virovitici pauzu za sendvič. Prolazim kroz Pitomaču, Đurđevac te u Koprivnici skrećem prema Križevcima, a potom pratim znakove za Kalnik. Do planinarskog doma stižem u 9:20, puno prije najavljenog okupljanja u 10 sati. U domu nema još nikoga od geocachera. Zatim mi se
23.09.2015. Već godinama, na prvi dan jeseni uzimam slobodno i tumaram po Krndiji. Dok čekam prvi mraz koji će omekšati šipak i pretvoriti ga u slastan zalogaj, skupljam prve ovogodišnje kestene. Isprva uživam na Oršuljici i Malom visu, a zatim bacam jedan pogled na Orahovicu, Vidikovac na drugoj strani i vrh Oštra glava. Iako je vrijeme gljiva, nisam imao sreće napraviti serijal fotografija na tu temu, jer ih nema. 🙁 Vjerujem da bi Miroslav najviše uživao u pogledu na sve