14.04.2013. Odakle da krenem pisati ovaj tekst? Možda od toga da ja nisam strastveni planinar, ali sam strastveni geocacher. O čemu se radi?! To je aktivnost zvana geocaching, vrlo poznata u svijetu (čitaj: Njemačka, Engleska, SAD), a manje poznata ili skoro nepoznata u Hrvatskoj.
01.01.2013. Poslije burno neprespavane novogodišnje noći i nastavne «šetnje» najljepšim i najvišim papučkih vrhovima, teško je zadržati visoku kreativnu lucidnost za vlastite impresije. Šteta, jer za ovakav događaja bilo ih je i previše. Započelo je susretom, upoznavanjem i polaskom u 10 ujutro s Jankovca prema konačnom cilju Ivačkoj glavi.
07.08.2015. Posjetio sam Velky Rozsutec i Janošikove Diery. Tura je bila prava planinarska, nije za početnike. Vozim se autom po glavnoj cesti i skrećem prema mjestu Strečno. Ovdje se nalazi kompa koja prevozi aute i pješake na drugu stranu rijeke Vah. Cijena je 2 eura, a ako vam je to previše, onda se vozite 15 km do grada Žiline i idite obilaznim putem. Prolazim jednu kapelicu i jedan ugodan restoran sa pogledom na utvrdu Strečno i rijeku Vah. Nastavljam cestom
22.06.2015. I danas malo lakšim tempom. Prvo idem na jedno groblje blizu susjednog sela. Zašto groblje, pitate se? Zato što su tamo pokopani vojnici poginuli u prvom (opet ne drugom) svjetskom ratu. Da, da, i tada je bilo mrtvih. Nije teško planinarenje, više onako za zagrijavanje. Od auta imam 5 minuta uzbrdo i isto toliko natrag. Odavde vidim i utvrdu Zborov u daljini. Zatim u selu Zborov nabavljam razglednice utvrde koju sam jučer posjetio. Pa idem u selo Hervartov jer
21.06.2015. Danas idem malo lakšim tempom. Planinarim na Bardejovu kalvariju i na utvrdu Zborov. Prva na redu je kalvarija kod Bardejova. Od parkiranog auta krećem oko 11 sati. Pošto kalvarija ide zavojito lijevo-desno, odlučim se skratiti put i idem ravno gore kroz šumsku cestu. Nakon petnaestak minuta dolazim do vrha kalvarije. Otvara mi se pogled prema Bardejovu. Ali ne stižem puno uživati u pogledu jer upravo počinje kiša. Poučen prethodnim iskustvom, vadim najlonski ogrtač i stavljam ga na sebe da
20.06.2015. Da nisam na planinarenju samo u Slovačkoj, pokazuje i današnji dan. Pošto sam smješten u Bardejovim Toplicama na sjeveroistoku Slovačke, samo 15 km odavde nalazi se poljska granica. Tako sam došao do graničnog prijelaza. Odavde počinje planinarska staza koja vodi po samoj granici Slovačke i Poljske. Dobio sam informacije da se 800 metara dalje nalazi groblje palim vojnicima iz prvog (ne drugog) svjetskog rata. 800 metara nije puno pa sam se uputio na tu stranu. Cesta je šumska sa
18.06.2015. Slovačka ima puno srednjovjekovnih ruševina i dvoraca. Danas sam posjetio utvrde Korlatka i Ostry Kamen. Nakon sat i pol vožnje od Bratislave do sela Rozbehy, ostavljam auto kod jedne gostione (koja je zatvorena). Gledam u info stup na cesti, ali nema oznake za utvrdu Korlatka. Ali na karti na mobitelu vidim da malo dalje također ima info stup. Idem do njega. Čitam vremensku udaljenost do Korlatke – 10 minuta. Molim?! Samo 10 minuta? Čini mi se da će ovaj
16.06.2015. Drugo planinarenje u Slovačkoj, ovog puta povodom odlaska na utvrdu Tematin. Idem iz Bratislave po autocesti i silazim na izlaz Pieštany. Nastavljam cestom preko rijeke Váh (tnx Martin) i skrećem lijevo prema selu Modrovka. Nakon nekoliko skretanja i vožnje uzbrdo, uskoro dolazim na skijaško izletište Bezovec. Iako sada nema snijega, Bezovec je otvoren i tijekom ljeta, ali najviše posjetitelja ima preko vikenda. Tako sam ja došao ovamo i mjesto mi se čini sablasno prazno, tek poneki parkirani auto pokazuje
15.06.2015. Moje prvo ovogodišnje planinarenje u Slovačkoj počelo je sa dvije utvrde u Malim Karpatima. Krenuo sam prema utvrdi Pajštun. Prošao sam grad Stupava i skrenuo cestom za selo Borinka. Sa strane sam vidio putokaz za Basta Pajštun pa sam skrenuo i nakon 700 metara došao do mjesta gdje sam parkirao auto. Neke žene planinarke su upravo bile u prolazu pa sam ih pitao kako doći do utvrde. A oni su mi rekli da ima bliži put, ali da se
Garić grad, srednjovjekovna utvrda u Moslavačkoj gori, gotovo jednake povijesne vrijednosti kao i Medvedgrad, još uvijek stoji na svom mjestu i čeka planinare. Krećem iz Osijeka, točim gorivo u Valpovu. Pratim cestu te pored mene prolaze Donji Miholjac, Slatina i Virovitica. Skrećem prema Kutini i idem kroz meni nepoznata sela. Prije Garešnice odvajam se prema cesti za Čazmu i Bjelovar, a zatim pratim oznake za selo Podgarić i utvrdu Garić grad. Preda mnom se otvara predivna priroda, puna brežuljaka i