19.12.2009. Prohladno jutro i temperatura od kojih -12°C dovoljan je razlog većini ljudi da dan provedu u toplom, uz kolače i televiziju. Kada niskoj temperaturi dodate i snijeg koji neprestano pada, pomislite da nitko nije lud proviriti vani. Da ste kojim slučajem prošetali slatinskim krajem u subotu, uvjerili bi se da ipak ima “luđaka” koji između kućnoga komfora i zimske idile na -12°C, ipak biraju ovo drugo.
13.04.2009. Šapice u sastavu Ivona i Miša, uspješno su markirale djelić prve planinarske staze kroz Slatinsko prigorje – nije nešto al’ planinare će to zasigurno veseliti. 😉 Približno dva dana su kantice univerzalne uljane boje hlapile otvorene kako bi se zgusnule. Aproksimativna (odokativna) procjena gustoće mi se činila u skladu sa potrebama, sve do trenutka praktične realizacije. Tada se vidjelo kako se boja cijedi i curi niz stablo, ali i previše upija na mjestima gdje smo sjekirom ravnali hrapavu koru.
11.04.2009. Današnji sastav Šapica čine: Jurica Žubrinić, Lareta Žubrinić, Hanna, Danijela Gašparović, Danijela Ivanović, Ivona Lozić i dakako, ja. A što reći osim da su Šapice uspješno trasirale prvu planinarsku stazu kroz Slatinsko prigorje, a to uopće nije mala stvar, ma što neki uspavani sugrađani s daljinskim upravljačem u ruci mislili o tome. 😉 Uostalom, tko misli da može bolje, neka se prijavi i pojavi na lokalnoj radnoj akciji kada Šapice krenu na čišćenje i markiranje. Do sada su stazu
04.04.2009. Iako je prekrasan proljetni dan, Šapice odlučuju ostati u blizini doma svoga i umjesto pohoda po Papuku, osvajaju i istražuju nepoznate dijelove Slatinskog prigorja, a sve to s ciljem dovršetka prve prave planinarske staze. Dan lijep, sunčan, topao i ugodan, a staze popločane tisućama raznobojnih cvjetića. Nebeski svod djelomice zaklanjaju stabla sa mladicama, a mnogobrojni ptičji glasovi jednostavno se ne mogu riječima opisati… Ukratko dan je kao stvoren za planinarenje ali i sve druge aktivnosti u prirodi 😉 stoga
28.03.2009. Slatinsko prigorje, u epizodi: Kol’ko nas ima!?! Za dobar provod u prirodi potrebno Vam je sljedeće: što više šapa, tj. sveukupno četrnaest primjeraka raspoloženih šetača i ljubitelja prirode (po mogućnosti 5 odraslih komada i devet koji još rastu: Fran, Dina, Luna i Sanja, Teuta, Fran, Hanna, Tihana i Martin, Jurica i Lareta, Una i Iskra, jedan Željko) jedan četveronožni kućni ljubimac (mi smo imali foksterijera Ninu). Bilo bi uputno kad biste među tim primjercima naišli na ovakav sastav: – dva
01.03.2009. Nedjelja, dan nerada, ali ne i dosade, osobito za slatinske Šapice. I ako se po jutru dan poznaje, onda će ovo proljeće biti predivno. Doista je prava šteta provesti ovakav krasan dan između četiri zida buljeći u televiziju. Naravno, ne računamo kad vas pogodi gripa (ili upala sinusa), kao što je neke naše članove. Nadam se da je Ivoni ovo posljednji put da se izgovara na bolest. Ekipa se brzo spremila. Dokazani planinari Bišćani (dvoje velikih i tri mala
15.02.2009. Šapice se napokon uspijevaju okupiti i to u proširenom izdanju: Ivona, Lareta sa Matijom i Juricom, Željko i moja malenkost. U osvit zore, točnije u 10:00h 😉 naša mala ali odabrana skupina odvažno kreće na pohod Slatinskim prigorjem. Ivona i ja imamo punu ratnu spremu (cipele, gamaše, pune ruksake, štapove i druge sitnice), Željko ima sve osim ruksaka, a Lareta ponosito grabi sa novim cipelama i ruksakom prepunim suhog voća, jabuka, čokolade, tekućinom za piće, a naš podmladak; Jurica
08.02.2009. Od Šapica je prisutna natpolovična većina koju sačinjavaju; Ivona i Miša – dakle imamo kvorum 😉 pa pohod započinjemo kod T-mobile GSM odašiljača, odakle puca zaista veličanstven pogled na Mađarsku i Pečuško brdo, ispeglanu Slavonsku ravnicu na istoku, Papuk na jugu i na jugo-zapadu Bilogoru. Za lakšu orijentaciju – odašiljač se nalazi u blizini “Lovačke kuće Repić”, a mi smo u podnožju ostavili osobno prometalo i krenuli stranputicom prema jezeru Javorica. Prije toga smo svratili da obeliska na vrhu
31.01.2009. Nevelika ekipa Šapica u sastavu; Ivona, Nikolina, Željko, šumar Franjo Kruljac i moja malenkost krenula je točno u 10:00h iz centra Slatine, (točnije Caffe Bar Haustor), pa Vinogradskom ulicom u višesatni pohod Slatinskim prigorjem, koji je imao za cilj otkriti nama nepoznate staze od Popišanca do Javorice i označiti ih žutom trakom.
25.01.2009. Slatinsko prigorje obiluje uistinu prekrasnim krajolikom, šumama, brdima i dolinama kakvih nema na daleko – vjerovali ili ne – živi bili pa se uvjerili, kad nam dođete u goste. Prije samo nekoliko sati, točnije jučer, hodali smo Krndijom, a već danas Šapice krenuše sa kovanjem planova o vlastitim stazama.