Category Archives: Slatinsko prigorje

Mile čupavice

16.01.2010. Velika prednost našeg lokalnog prigorja se prije svega ogleda u blizini, a zatim u kraćem, jeftinijem i jednostavnijem dolasku i odlasku. Kada pohodimo brda i planine izvan prigorja, treba ranije ustati, voziti se autom, odraditi pohod, a onda u povratku slijedi presvlačenje, uspavljujuća i beskorisna vožnja. U konačnici još slijedi raspremanje, čišćenje i pranje auta. Jedino Ivona uživa dok traje radijska emisija Vrijeme vinila, sve ostalo svodi se na stani-kreni, lijevo-desno, i ubrzaj-koči. Danas smo zahvaljujući svevišnjem dobili u

Kišno-blatnjava avantura

09.01.2010. U srijedu, 6.1. trebali smo napraviti đir Slatinskim prigorjem, ali zbog kiše, koja je tijekom jutra padala, otkazali smo susret. Danas nismo dali kiši da nam uništi dogovor, pa smo se, unatoč kapima koje su nagovještale dugotrajno rominjanje, upustili u kišno-blatnjavu avanturu. Sa ekipom iz istočnog kvarta, u sastavu Branimir, Maja, Vlatka, Vanja, Jasenka te Zara i Benny, nalazim se kod (bivšeg) motela, te krećemo u šetnju. Vlatku, Vanju i Jasenku već znate, a Branimir i Maja došli su

Pohod Slatinskim prigorjem

20.12.2009. Od gupčeve ulice do startne pozicije ima 20-tak minuta hoda, probijamo se uglavnom lijepo očišćenim cestama i pločnicima, i tek povremeno gazimo duboki snijeg na mjestima gdje ne žive ljudi ili zimska služba nema mogućnost aktivnog sudjelovanja. Može se reći kako ove godine zima nije uspjela iznenaditi zimsku službu i komunalne djelatnike, svi su nekako na visini zadatka, i ciča zima i vrijedni čistači – svaka čast. 😀

Zimska idila u slatinskom kraju

19.12.2009. Prohladno jutro i temperatura od kojih -12°C  dovoljan je razlog većini ljudi da dan provedu u toplom, uz kolače i televiziju. Kada niskoj temperaturi dodate i snijeg koji neprestano pada, pomislite da nitko nije lud proviriti vani. Da ste kojim slučajem prošetali slatinskim krajem u subotu, uvjerili bi se da ipak ima “luđaka” koji između kućnoga komfora i zimske idile na -12°C, ipak biraju ovo drugo.

Prve planinarske markacije

13.04.2009. Šapice u sastavu Ivona i Miša, uspješno su markirale djelić prve planinarske staze kroz Slatinsko prigorje – nije nešto al’ planinare će to zasigurno veseliti. 😉 Približno dva dana su kantice univerzalne uljane boje hlapile otvorene kako bi se zgusnule. Aproksimativna (odokativna) procjena gustoće mi se činila u skladu sa potrebama, sve do trenutka praktične realizacije. Tada se vidjelo kako se boja cijedi i curi niz stablo, ali i previše upija na mjestima gdje smo sjekirom ravnali hrapavu koru.

Prva staza

11.04.2009. Današnji sastav Šapica čine: Jurica Žubrinić, Lareta Žubrinić, Hanna, Danijela Gašparović, Danijela Ivanović, Ivona Lozić i dakako, ja. A što reći osim da su Šapice uspješno trasirale prvu planinarsku stazu kroz Slatinsko prigorje, a to uopće nije mala stvar, ma što neki uspavani sugrađani s daljinskim upravljačem u ruci mislili o tome. 😉 Uostalom, tko misli da može bolje, neka se prijavi i pojavi na lokalnoj radnoj akciji kada Šapice krenu na čišćenje i markiranje. Do sada su stazu

Slatinsko prigorje – istraživanje…

04.04.2009. Iako je prekrasan proljetni dan, Šapice odlučuju ostati u blizini doma svoga i umjesto pohoda po Papuku, osvajaju i istražuju nepoznate dijelove Slatinskog prigorja, a sve to s ciljem dovršetka prve prave planinarske staze. Dan lijep, sunčan, topao i ugodan, a staze popločane tisućama raznobojnih cvjetića. Nebeski svod djelomice zaklanjaju stabla sa mladicama, a mnogobrojni ptičji glasovi jednostavno se ne mogu riječima opisati… Ukratko dan je kao stvoren za planinarenje ali i sve druge aktivnosti u prirodi 😉 stoga

Recept za dobar provod u prirodi

28.03.2009. Slatinsko prigorje, u epizodi: Kol’ko nas ima!?! Za dobar provod u prirodi potrebno Vam je sljedeće: što više šapa, tj. sveukupno četrnaest primjeraka raspoloženih šetača i ljubitelja prirode (po mogućnosti 5 odraslih komada i devet koji još rastu: Fran, Dina, Luna i Sanja, Teuta, Fran, Hanna, Tihana i Martin, Jurica i Lareta, Una i Iskra, jedan Željko) jedan četveronožni kućni ljubimac (mi smo imali foksterijera Ninu). Bilo bi uputno kad biste među tim primjercima naišli na ovakav sastav: – dva

Uživancija u prirodi…

01.03.2009. Nedjelja, dan nerada, ali ne i dosade, osobito za slatinske Šapice. I ako se po jutru dan poznaje, onda će ovo proljeće biti predivno. Doista je prava šteta provesti ovakav krasan dan između četiri zida buljeći u televiziju. Naravno, ne računamo kad vas pogodi gripa (ili upala sinusa), kao što je neke naše članove. Nadam se da je Ivoni ovo posljednji put da se izgovara na bolest. Ekipa se brzo spremila. Dokazani planinari Bišćani (dvoje velikih i tri mala

Najmlađe šapice

15.02.2009. Šapice se napokon uspijevaju okupiti i to u proširenom izdanju: Ivona, Lareta sa Matijom i Juricom, Željko i moja malenkost. U osvit zore, točnije u 10:00h 😉 naša mala ali odabrana skupina odvažno kreće na pohod Slatinskim prigorjem. Ivona i ja imamo punu ratnu spremu (cipele, gamaše, pune ruksake, štapove i druge sitnice), Željko ima sve osim ruksaka, a Lareta ponosito grabi sa novim cipelama i ruksakom prepunim suhog voća, jabuka, čokolade, tekućinom za piće, a naš podmladak; Jurica