Zimska idila u slatinskom kraju
19.12.2009.
Prohladno jutro i temperatura od kojih -12°C dovoljan je razlog većini ljudi da dan provedu u toplom, uz kolače i televiziju. Kada niskoj temperaturi dodate i snijeg koji neprestano pada, pomislite da nitko nije lud proviriti vani. Da ste kojim slučajem prošetali slatinskim krajem u subotu, uvjerili bi se da ipak ima “luđaka” koji između kućnoga komfora i zimske idile na -12°C, ipak biraju ovo drugo.
Iako smo bili pozvani na Fokinu stazu (14. po redu), zbog zimskih neprilika morali smo otkazati naš dolazak. Kako čujemo, standardnu planinarsku trasu pohoda, koja vodi od Pakraca preko Tromeđe do doma na Omanovcu, pohodilo je preko 250 planinara iz mnogobrojnih društava.
Mi za subotu i nismo imali nekih planova. Ali… Prvo što sam ugledala ujutro kada sam se probudila bio je svježi zimski prekrivač. Da stvar bude bolja, snijeg je još uvijek padao i nije davao nikakve naznake da će prestati. Za tren sam skovala plan za snježni dan. Buđenje drugog dijela tima (on) bio je nešto teži zadatak. Ipak, nakon šalice kave, i malo grintanja zbog ranog buđenja (10 sati!!), oko 10:40 već smo na ulici i krećemo prema slatinskom skijalištu Tominac. Pješice, naravno, jer pola nas ne zna skijati (čitaj – on), a pola je svoju opremu ostavilo u Travniku (čitaj – ja).
Pahulje i dalje lepršaju.. Da lepršaju.. Padaju ko po3,15zdile 🙂 Ralice neumorno čiste, ali uzalud, već za 10ak minuta na cesti je snijega u tolikim količinama da ništa ne djeluje očišćeno. Na skijalištu, kojem je subota ujedno bila i prvi radni dan, zatičemo malenu skupinu entuzijasta, skijaša. Iako nam je namjera bila da se zadržimo svega 10ak minuta, to se otegnulo na skoro sat vremena. Malo smo škljocali, malo pričali, upoznavali se i družili, a pala je i jedna ski reportaža za naš portal slatina.net. Pokrenuli smo se tek kada su nam se prsti počeli lediti od hladnoće :).
Od skijališta Tominac do poznatog slatinskog izletišta Bunarić je 5 minuta hoda. Od Bunarića do jezera Javorica vode dvije uređene i markirane šumske staze, koje uz laganu šetnju (i normalne uvjete) prođete za 35 minuta. Mi smo se ovaj put odlučili za “lakšu” stazu, koja od Bunarića vodi lijevo kroz šumu. Na tlu je bilo preko 20 cm svježe napadaloga snijega, koji je i dalje, sve jačim intenzitetom padao. 
Predviđenih 35 minuta šetnje pretvorilo se u skoro 45 minuta, jer nam je visina snijega otežavala hod, ali nas i mamila na često zastajkivanje i fotografiranje. Iako su temperature ovih dana bile daleko ispod nule, jezero Javorica nije se u potpunosti zaledilo. Ali je zato snijeg, na radost nas travničkih dalmatinaca, i dalje nemilosrdno padao 🙂 Za povratak u civilizaciju izabrali smo novoizgrađenu šetnicu. Na putu nazad sreli smo tek par automobila i samo jednu grupicu djece sa sanjkama. Za nepovjerovati… Pa gdje su nestali klinci koji se raduju zimi, sankanju? Moram li reći da u našoj ulici samo naša kuća ima snjegovića u dvorištu? Vrag odnija i Fejsbuk i em-es-en :-).
E da.. Naš hodački pohod u zimsko-idiličnom danu trajao je malo više od četiri sata. A jesam li spomenula da je padao snijeg? 😀
Ivona Lozić
