Pohod Slatinskim prigorjem

20.12.2009.

slatinsko_prigorje_01Od gupčeve ulice do startne pozicije ima 20-tak minuta hoda, probijamo se uglavnom lijepo očišćenim cestama i pločnicima, i tek povremeno gazimo duboki snijeg na mjestima gdje ne žive ljudi ili zimska služba nema mogućnost aktivnog sudjelovanja. Može se reći kako ove godine zima nije uspjela iznenaditi zimsku službu i komunalne djelatnike, svi su nekako na visini zadatka, i ciča zima i vrijedni čistači – svaka čast. 😀

Ispred zgrade šumarije u zadano vrijeme, okupila se mala ali odabrana ekipa i preko nekoliko do zuba naoružanih planinara, sve skupa sedam ljubitelja friškog zraka i hodanja kroz snijegom prekriveno slatinsko prigorje. Djelom su to stari članovi  neformalne planinarske udruge, nadaleko poznate kao Slatinske šapice;  Željko, Ivona i moja malenkost, zatim Antonija kojoj ovo nije prvi put, i novopridošli zaljubljenici u prirodne ljepote; Zvonimir, Zdenka i Lucija.

slatinsko_prigorje_03Odmah po izlasku iz grada, započinje uspon i raste unutarnja temperatura, pa iskusni planinari sa cipeletinama i gamašama na nogama zauzimaju čelne pozicije, kako bi ostatku skupine olakšali probijanje kroz visoki snijeg. Prolazimo pokraj vinograda od Zdenka Korlevića i uočavamo prve planinarske markacije koje su Slatinske šapice postavile prije pola godine.  Pojedine markacije su sitne i slabo uočljive iz daljine,   jedan dio marki nije dovršen jer smo u fazi priprema i čišćenja stavili samo bijelu podlogu, a crvena zbog nedostatka ljudstva nije došla na red… Još uvijek se vijore naše PVC trakice od plina koje smo zaklamali u nekoliko istraživačkih pohoda kroz Slatinsko prigorje.

slatinsko_prigorje_02Što više reći, osim da nam je bilo toplo oko srca kada smo ugledali sve te male i velike crveno bijele markacije, strelice na križanjima i žute trake kako lepršaju na vjetru i pokazuju ispravan put. Nažalost, osnivači šapica su uspjeli tijekom nekoliko samostalnih akcija iskrčiti i markirati tek jednu petinu predviđene staze, stoga je za budućnost potrebita akcija širih razmjera i uključenje ostalih šapica, kako bismo i mi stazu za pohode imali. Da možemo s ponosom hodati i pozvati planinare iz; Osijeka, Našica, Belišća, Kutjeva, Požege, Gazija, Velike, Virovitice, Ludbrega i Novske u goste, recimo za dan grada 2010. jer smo mi kod njih često bili u gostima i na pohodima. Otom-potom, valjda ćemo uspjeti skupiti kritičnu masu zainteresiranih i nekoliko kantica boje da to odradimo do kraja. 😐

Poslije sat vremena hoda, ekipa rumenih obraza veselo cvrkuće i pretresa svakodnevne teme i dileme; posao, kulinarstvo, planinarska oprema, gdje je tko bio… Pohod teče glatko i bez poteškoća, tek povremeno najmlađa članica ima pritužbe na hladne nožne prstiće, ali ne posustaje i hvata korak sa starijima dok zadovoljno brbljaju i hrabro grabe naprijed.

[ad#utext]

Na pola pohoda malo zastajemo da poput Hobita malčice čalabrcnemo to jest gablecujemo; sendviče, suhe smokve i jabuke, medenjake, čokoladice sa integralnim žitaricama i voćem, a zatim se energiziramo vodom, cedevitom, coca-colom i ledenim čajem. Znate kako to ide – koliko ljudi toliko ćudi i izbora hrane. 🙂

slatinsko_prigorje_04Povratak u civilizaciju donosi neopisivu lakoću pokreta našim umornim nogama i zadovoljan osmijeh na Lucijino lice. Grad je prepun života, odmah na ulasku nas pozdravljaju psi, djeca na saonicama, sugrađani sa lopatama za snijeg i miris civilizacije (čitaj hrane). Do slijedećeg susreta sa vama – doviđenja i ostajte nam dobro. Svi vi što ovo čitate i maštate o tome da jednom preskočite obrok, rođendan ili drijemanje pred televizijskim ekranom, savjetujemo da se odazovete na buduće pozive i povedete; prijatelje (možete i neprijatelje), rođake, voljene osobe, djecu i roditelje na pohod iz snova i vratite bez poneke litre znoja. 😉

I još nešto, ne zaboravite baciti pogled na našu fotogaleriju.

Miša Nicinger

 

6 comments

  • Evo i mene, tko kaže da me nema 🙂

    Kao prvo jakooo mi je žao što nisam bila na Danu planina, no naša Belišćanska ekipa, bar dio nje, zaputio se u Bosnu na Lisac. Bili smo pozvani na njihovo tradicionalno Sijelu, lijepo smo ishodali najteži uspon na Lisac, bili počašćeni sa snijegom koji je padao i padao, a onda u domu dočekani stvarno kao kakvi kraljevi.

    Hodam, konačno, jer 3 mj. sam imala stanku zbog bolnih leđa, sada treba nabiti kondiciju pa ponovo uživati u ljepotama naših planina.

    Jučer smo bili na Fokinoj stazi, no tako je padao snijeg da je to čudo jedno. Aparat ne nosim dok kondicija opet ne bude na zavidnom nivou, pa Franc umjesto mene klika a ja samo uživam i dahćem mu za vrat 🙂

    Vidim da ste vi i dalje jako jako aktvini što mi je jako drago.

    Tolpi pozdrav šapicama VELIKIMA i malima 🙂

  • Hvala Suzana, drago mi je da se napokon “čitamo”, kad se već ne viđamo. Mi, na žalost, nismo mogli na Fokinu (snijeg, gume, loša cesta, itd…), ali biti će prilika već za družene, ako ne prije, nadam se na Vincelovu krajem siječnja 🙂

  • Zvonimir

    Hvala Miši,Ivoni,Antoniji Željku na ugodnom društvu na današnjem malom pohodu.Umjesto Ljubice bila je Zdenka.No,ništa strašno,biti će još pohoda,pa će imena bolje sjesti.Pohvala Miši i Ivoni na ideji za izlet,za trud na uređenju kružne staze,koju su većim dijelom i markirali. Vidimo se i na slijedećem pohodu,gdje god išli! Pozdrav od Lucije,Zdenke i Zvonimira.

  • Jasenka

    Vidim da vam je bilo lijepo. Ja se javljam za idući vikend ako budete negdje išli.Veliki pozdrav 🙂

  • klikunaš

    veliki pozdrav i od mene. samo tako. mnoštvo će doći samo od sebe. ali ne težite u prevelikom da se ne zagubite u njemu.

  • Miša

    Bilo je to relativno kratka ali zato iznimno slatka šetnjica, 😉 što i vama iz Požege i Belišća želimo…