Od Velike preko Ivačke glave i Mališćaka…

19.04.2009.

Ekipa na Ivačkoj glaviLijepo je raditi na lokalnim stazama, otkrivati ih, pohoditi, markirati, ali se to nikako ne ne može usporediti sa pravim planinarskim putešestvijama, poput današnjeg. Na ulazu u Park prirode Papuk postavljena su čak dva znaka zabrane prometa za sva motorna vozila!? Znak čudan da ne može biti čudniji, stoga se vozimo pažljivo u iščekivanju bogzna čega. Iza nas kolona vozila, ispred također,  promet se odvija u oba smjera – čuđenju nema kraja!? Konzultiramo se putem GSM sustava tvrtke T-mobile sa g. Mirom Mesićem iz PP Papuk i saznajemo da se gradi novi most preko potoka Kovačica, na samom prilazu do planinarskog doma na Jankovcu… Mimolizaime se i vozimo skliskom cestom na EuroSuper 95 do Anđine kolibe i parkiramo, a odatle auto-nogama. Usput s osmijehom na licu pozdravljamo silne izletnike i usmjeravamo zalutale posjetitelje koji traže Jankovac…

Na Ivačku glavicu pentramo se kraćom ali zato strmijom stazom. Riječ je o starom i zaboravljenom šumskom putu,  bez planinarskih markacija, koji sada koriste još samo planinari. Na vrhu smo za tili čas, ako zanemarimo gubitak znatnih zaliha znoja. 😉 I gle čuda – poslije više mjeseci lutanja Papukom, uzduž i poprijeko, po prvi puta i to na samom vrhu susrećemo dvije gospođe iz Požege; Marija Marinić i Nada Ušurić, a poslije nekoliko minuta na 913m se poput brzog Gonzalesa penje g. Željko Seifert! 🙂 Mjesecima nigdje žive duše, a onda čak troje zaljubljenika u planinarenje. Moram priznati da nas je planina lijepo primila i ugostila, uostalom kao i uvijek do sada, s tim da su gđa. Marija i Nada došle iz smjera Velike, a g. Željko, Ivona i ja iz smjera Anđine kolibe.

Upoznajemo se, upisujemo, fotkamo, surfamo T-mobile Internetom (full EDGE konekcija ali transfer ide puževom brzinom – užas) i kako nam se putanje preklapaju krećemo u četvero prema Velikoj. Sada se Vi pitate kao četvero kada nas je bilo petero!? 😉 Pa lijepo – g. Željko Seifert je planinar brzohodač koji pohodi Papuk na sebi svojstven način – solo i turbo brzo, a Ivona i ja smo sa Požežankama krenuli put Velike, preko Orahovih voda, Mališćaka (740m) i Turjaka.

Riječ dvije o Mališćaku ili Mališčaku… Na vidikovcu je postavljena tabla na kojoj piše Mališčak, a na žigu Mališćak – 740m!? S žaljenjem konstatiram da je korištenje fonema i grafema “ć” i “č”, koji je koji ili kako se pišu odnosno izgovaraju, za mnoge i dalje tvrd orah, to jest velika nepoznanica. Da ne spominjem kako se vrlo teško postiže dogovor oko nazivlja mjesta npr. Kapovac ili Kapavac, u zemljovidima, priručnicima, informacijskim panoima, putokazima ili izgovoru. No dobro, što je tu je…

Medvjeđi lukNaša je nova poznanica, gospođa Nada, veliki poznavatelj i zaljubljenik u svekoliku floru, a vjerojatno i faunu, stoga nas je putem svesrdno educirala i upoznala sa ovdašnjim endemima ali i raznim ukrasnim, mirisnim, jestivim, otrovnim i ljekovitim biljkama – hvala. 🙂 Puno smo naučili, lijepo se družili, fotografirali, kušali ukusne i ljekoviti trave, nešto smo malenih biljčica sa korijenom već posadili u našoj botaničkoj bašči. Ivona i ja prvi put pohodimo stazu od Ivačke do Velike tim putem, stoga usput fotkamo zanimljive detalje, Ivona ostavlja tragove Šapica u upisnu knjigu na Mališćaku i mlatimo nemilosrdno žigove u naše male planinarske knjižice, iako se taj lijepi vidikovac ne nalazi niti na Slavonskom planinarskom putu, niti na Hrvatskoj planinarskoj obilaznici – nema veze uglavio sam žig “pod razno”… 😉

Dijelovi staze su nas na trenutak podsjetili na pohod Šapica po Velebitu, a opći dojmovi su i više no pozitivni. Markacije su uredne i kvalitetno napravljene, staza lijepa i prohodna, a ima i pitke vode. Kad je društvo ugodno, teme zanimljive, spust blag, tada vrijeme protječe prevelikom brzinom… Stigli smo do njihovih automobila i pozdravili se gđom. Marijom, a gđa. Nada nas je povezla do Velike i tako nam prikratila put za nekih 60 minuta hoda po makadamu i asfaltu kroz grad. Na Veličkim livadama susrećemo brojne izletnike kako upražnjavaju standardne sadržaje poput sjedenja, izležavanja, roštiljanja, malog nogometa, i tako to. medjedji lukŠapice su tamo smazale svoje sendviče, naranče i zalihe vode, malo smo i surfali Internetom, a zatim krenuli nazad.

Iz Velike se vraćamo poučnom stazom (Šulerov put) koji se spaja na SSP od Lapjaka prema Nevoljašu a odatle laganini do Anđine kolibe i parkiranog automobila VW Polo pokraj koga beremo ‘stanovite’ količine Medvjeđeg luka koji ćemo iskoristiti u sušenom obliku kao dodatak jelima, to jest kao šestu ili sedmu komponentu u našoj zdravoj i turbo ukusnoj zamjeni za Vegetu i slične preskupe začine. O tome uskoro možete čitati na www.majstorije.info – samo da pisac ovih redaka uhvati malo vremena za pisanje tekstova o kućnim radovima, umotvorinama i rukotvorinama… Sve u svemu pohod je potrajao 5 sati uz nešto malo kiše i puno zadovoljstva.

Miša Nicinger

4 comments

  • KRISTINA MIHALČIĆ

    Zanimljive su mi vaše reportaže i čitam ih svaki puta prije nego krenemo ja i muž i sin na vikend šetnju po Papuku, bilo bi dobro da napišete koliko okvirno traje tura pješice od Jankovca do Ivačke, pa koliko još od Ivačke do Mališćaka, za nas početnike. naši putevi su uglavnom išli po jedno odredište, recimo Jankovac-Češljakovački, Jankovac-Nevoljaš. Inače, super su vam izvještaji, možda se i sretnemo koji put na Papuku, mi smo tu svake nedjelje!

  • Hvala, Kristina, na praćenju i čitanju naših putešestvija. I ja se nadam da ćemo se sresti koju nedjelju negdje na Papuku (sada ima punoo šumskih jagoda gore).
    Evo vrijeme koje si pitala, a od sad pa ubuduće, osim ukupnog vremena ture, pisat ćemo i vrijeme od lokacije do lokacije 🙂
    Anđina koliba – Ivačka glava = 30 min (prvo odvajanje, starim putem)
    Ivačka glava – Orahove vode = 30 min
    Orahove vode – odvajanje za Mališćak = 30 min [!od prvog odvajanja do skloništa ima 5-10 min uzbrdo]
    Odvajanje za sklonište Mališćak – Vidikovac Mališćak = 20 min
    Vidikovac Mališćak – Velika (preko Turjaka)= 1h
    Ovo su okvirna vremena izvučena iz EXIF-a fotografija. Mi se u šetnji često zaustavljamo jer dosta fotografiramo, nekad hodamo k’o navijeni brzo, a drugi put s noge na nogu :-).
    Od Jankovca do Ivačke glave ima par ruta.. Može se preko grebena Sokoline (2h), ili preko Kovačice (2h), a može se i preko Majerovih livada i Anđine kolibe (mi mjerili 2h hoda 1.1. na Novu godinu, sa snjegom do koljena).
    Slobodno se javi na mail, ako te zanima još koja tura/vrijeme.. I mi smo relativno “novi” u tome, hodamo Papukom tek 6 mjeseci i znamo kako dobro dođu informacije 🙂

  • Pingback: Planinarimo.info » Članak » Šlag na kraju

  • Marina

    hahhaah nemojte se ljutiti ali da postoji neko podno grijanje po snijegu (iako ga tad ne bi ni bilo) još bih razmislila. stvarno vam se divim, svala čast na tom duhu zaista!