planinarimo.info

30.01.2011. Najmanje jednom godišnje, Šapice okupe takoreći svu nejač, mame i tate kako bi barem na nekoliko sati neplaninarske snage osjetile čari planine i igre na snijegu. Kao i uvijek Ivona pokreće blagovremenu “lavinu događanja” i priča priče u osobnim kontaktima, na forumima, putem brzoglasa i dakako putem elektroničke pošte. I znate što – uspijevamo okupiti znatan broj Šapica na ovaj pustolovno-snježni pohod. Zašto pustolovni možete saznati kasnije… Iz Slatinskog kraja kreće nemala ekipa iz različitih pravaca očiju uprtih u jednu

23.01.2011. Zbog GSS-ovskih vježbi, Slavonske i Hrvatske televizije i drugih aktivnosti skoro sve Šapice ostaju na Jankovcu (Ivona, Mirjana, Jasenka, Vanja, Robert i Darko). Stjepan i Scooby su GSS-ovci pa ih ne računamo u Šapice. 🙂 Kako je krenulo sve će Šapice prebjeći u crvene mundire – na kraju ćemo Jasna i ja morati potpuno sami osvajati papučke vrhove. Tko zna možda bi bilo najbolje da se svi učlanimo!? U tom slučaju ne bismo više morali hodati i planinariti. Morali

16.01.2011. Dan pravi proljetni i za pamćenje. Bez lažne skromnosti možemo izjaviti jasno i glasno – Šapice su pohodile SPP od Jankovca do Javora i nazad. Pobjednička ekipu sačinjavali su 4 šapice i 2 komada šaponja 🙂 iako su sa startne crte krenule brojni pripadnici Šapica i Lisica (pripadnici izviđačkog odreda iz Slatine). Ukupno 11 nabrijanih planinara hrabro je zakoračilo u poznati i istraženi Papuk. 😉 Šapice su nastupile u sastavu: Ivan, Jasna, Mirjana, Antonija, Ivona i moja malenkost, a

09.01.2011. O jučerašnjem takoreći neuspjelom pohodu od sela Miljači do Petrovog vrha pokraj Daruvara za što smo planirali nekih 10 sati hoda, mogao bih napisati ne jednu, već četiri priče… Razloga za to ima puno, možda i malo previše… Preskočiti ću stoga vlastita promišljanja i ispričati samo manji djelić činjeničnog stanja. Hodali smo takoreći bez prestanka 7 sati i 30 minuta ali nismo uspjeli dosegnuti Petrov vrh podno Daruvara. Poslije bezbrojnih prepreka stigli smo do Manastira Pakra pokraj Sirača i stanovito

02.01.2010. O našim ste prijašnijim putešestvijama mogli saznati puno toga. Večeras ću biti nešto kraći (pa zar je to moguće!?) jer me čeka još puno, puno posla. Dva dana planinarenja za redom, prvi dio trilogije Gospodar prstenova, ova priča za laku noć (ili za dobro jutro), a zatim slijedi još neodgodivi posao koji svaki sistem administrator mora odraditi. A što se mora nije odveć teško. 🙂 2011. tako reći nije niti počela, a mnogi od nas imaju već dva pohada

01.01.2011. Dragi & mili planinarski prijatelji, lijepo je piti i žderati, ali je daleko zdravije i zanimljivije planinariti u dobrom društvu. Pivopije se vjerojatnio neće složiti s maloprijašnjom konstatacijom, no to ionako nije važno, jer se samo drva slažu. 😉 Navodno se po prvom danu Nove godine može zaključiti kakav će biti ostatak. Ako ste prvoga dana ostvarili “full contact” s partnerom, bili na pohodu, dobro papali, družili se, bili raspoloženi i veseli, velika je vjerojatnost da će vam i

26.12.2010. Iz opravdanih razloga iz Slatine kreće samo jedna, jedina, jedinstvena Šapica (čitaj bigfoot šapetina) to jest ja. 🙂 E pa šta? Nek’ se zna! 😉 Poslije neprospavane noći (briga i sekiracija) ustadoh u 07:45h s ciljem da u 08:50h startam sa ISPO ekipom sa Vučjaka kamenskog. U Slatini -4.5°C bez snijega, Voćin tek malo pahulja, na Djedovici nema puno snijega ali je ralica već prošla, a temperatura se spustila na -6°C. S onu stranu Papuka manje snijega, ali ga

19.12.2010. Slatina 09:00h temperatura -14°C palimo “pilu” i krećemo put Slatinskog Drenovca gdje nas u 10:00h očekuju Šapice iz svih krajeva lijepe naše. Khm, dobro ne baš iz svih krajeva. Usput zastajemo na preko nekoliko lokacija kako bismo fotografirali nevjerojatno raskošne snježne skulpture nastale od bezbrojnih kristala leda okupane sunčevim zrakama. Isprobavamo kvalitetu novih “gudjerki” namjenjenih zimskim uvjetima na cesti i znate što? Dobre su to gume, opako dobre. Zima zima pa ne ka je – ako je zima nije