planinarimo.info

28.09.2014. Ako je suditi po današnjem vremenu, u naše se krajeve vratilo ljeto! Napokon smo mogli uživati skupa ali i pojedinačno u 24-om, 33-em, 50-om i 58-om ljetu. 🙂 Od prvog do zadnjeg trenutka guštali smo u mirisima i zvucima naše omiljene planine bez obzira na brojne uspone i padove, širinu staze, proklizavanje, znojenje, poskakivanje i podrhtavanje – bitno je da nikome od nas nisu kleacala koljena. 😉 Ekipa u sastavu: Ena i Slaven, Jasna, Vesna, Davor, Miroslav i moja

21.09.2014. Kada je László Péter na “fejsu” najavio pohod planinarskih kolega iz Mađarske, po našem omiljenom gorju (Papuk), Šapice su odmah reagirale i najavile svečani doček sa hrvatske strane, odnosno sudjelovanje u zajedničkom znojenju. Unatoč različitim obvezama i bolestima, pri čemu mislim na planinare s obje strane Drave (sjever i jug), na startnoj se crti pojavila provjerena i dobro uštimana ekipa: Hungary: Klári Kovács, Gábor Majorcsics, László Péter i Nagy Erika. Croatia: Jasna, Vesna, Boris, Dejan, Miroslav i moja malenkost, a na kratko nam

14.09.2014. Video se upravo podiže, fotke su obrađene i spremne, a ja sam u međuvremenu vozio još 25km na biciklu. 😉 Da nije bilo kasno i hladno (15°C) vozio bih standardnu dnevnu rutu od 43km. 🙂 Sada imam točno 14 minuta da napišem priču… Prije svega u ime svih nas iz Osijeka, Jakšića i Slatine moram zahvaliti domaćinima iz Voćina na pozivu i izvrsnom pohodu – hvala Zdravko! Startali smo iz centra Voćina pokraj nabujale Voćinke s kojom se ovih

07.09.2014. Na lokaciji Anđina koliba okupio se maleni dio vazda uigrane i uvijek dobro raspoložene ekipa iz Slatine i Osijeka. Nažalost dio stalne postave Šapica unatoč obećanjima i željama nikako ne uspijeva otrgnuti komadiće vremena i ubaciti ih u slagalicu zvanu planinarenje i druženje. S druge strane imamo i stanovitu količinu bolesnih šapica sa urednim ispričnicama od liječnika. Iako je mladi macan (Miroslav) sve to lijepo osmislio, u zadnji tren malo stariji mačak (Davor) spašava stvar i vodi Slatinčane do

23.08.2014. Većina planinarskih entuzijasta je upoznata sa djelovanjem portala “na2kotača.net” gdje bolja polovica Šapica, to jest ja 😉 provodi teror po cestama Slavonije i Baranje, a i šire… S obzirom da je ovaj biciklistički pothvat na mnoge načine vezan za našu omiljenu planinu jer cijelim putem pedaliram dobro poznatim krajolikom – odlučio sam “osvojiti” vrh Papuka na 2 kotača, odatle naslov ove priče. Na putu sam susreo brojne planinare pa je red da ih malčice spomenem: Gal Stjepan, Miro Mesić,

10.08.2014. Planovi se mijenjaju tijekom jučerašnjeg dana, večeri, noći pa čak i u ranim jutarnjim satima. Ukratko od četvorice najavljenih (Davor, Miroslav, Dejan i moja malenkost) u konačnici na pohod krećem sasvim sam. Zašto? Bilo mi je žao onako dobrog sendviča, koga sam spremio još navečer… 🙂 SOS iz naslova znači “Sad Opet Sam” mada mi padaju i bolji slogani na pamet, posebno kada su u pitanju planinarski susreti sa suprotnim spolom. 😉 Bila je to prigoda da naslikavam “sam

20.07.2014. Današnji pohod bespućima Papuka protekao je upravo onako kako su naši vodiči Ivan i Davor zamislili, ako ne i bolje od toga. Na startu su osim dobro poznatih i pomalo izlizanih lica neočekivano pristigli mladi i dugo očekivani planinarski kadrovi, povratnici i planinari u GSS uniformi iz stanice Orahovica. Novo lice i nadamo se buduća šapica je mlađahna i poletna Sandra koja ima kapacitet i sve predispozicije za osvajanje Alpa i Himalaje, povratnica je naša Jasenka, a GSS-ovac na

13.07.2014 Na početku pohoda sam manje-više uspješno prognozirao čak dva od moguća tri scenarija. Jedan je bio bliski susret divljim zvijerima, što se i dogodilo, a dugi sa šumskim vilama. Srećom nisam našao na lovce jer bi to mogla biti treća (ne)sreća. 😉 Priča je odavno trebala biti napisana i objavljena, no s obzirom na zanemariv broj sudionika, prvo sam kao što to i dolikuje dobrom domaćinu, skuhao ručak (gravče na tavče sa kobasicama), zatim sam zajahao bicikl i odvozio