30.08.2014. Iako na “fejsu” ne boravim često, uspio sam nanjušiti pohod za 30. kolovoz 2014. koji je najavio naš mađarski kolega i stari znanac Robi (Róbert Welsch) iz Pečuha. U najavi je pisalo da kreću sa Jankovca u 10:00 sati (a možda sam ja to krivo razumio) pa smo Miroslav i ja sve lijepo osmisli i pojavili se tamo u 09:30 sati. Malo smo odugovlačili i čekali Mađare iako je na parkingu bilo nekoliko automobila sa “H” oznakama… Konačno smo
23.08.2014. Većina planinarskih entuzijasta je upoznata sa djelovanjem portala “na2kotača.net” gdje bolja polovica Šapica, to jest ja 😉 provodi teror po cestama Slavonije i Baranje, a i šire… S obzirom da je ovaj biciklistički pothvat na mnoge načine vezan za našu omiljenu planinu jer cijelim putem pedaliram dobro poznatim krajolikom – odlučio sam “osvojiti” vrh Papuka na 2 kotača, odatle naslov ove priče. Na putu sam susreo brojne planinare pa je red da ih malčice spomenem: Gal Stjepan, Miro Mesić,
10.08.2014. Planovi se mijenjaju tijekom jučerašnjeg dana, večeri, noći pa čak i u ranim jutarnjim satima. Ukratko od četvorice najavljenih (Davor, Miroslav, Dejan i moja malenkost) u konačnici na pohod krećem sasvim sam. Zašto? Bilo mi je žao onako dobrog sendviča, koga sam spremio još navečer… 🙂 SOS iz naslova znači “Sad Opet Sam” mada mi padaju i bolji slogani na pamet, posebno kada su u pitanju planinarski susreti sa suprotnim spolom. 😉 Bila je to prigoda da naslikavam “sam
20.07.2014. Današnji pohod bespućima Papuka protekao je upravo onako kako su naši vodiči Ivan i Davor zamislili, ako ne i bolje od toga. Na startu su osim dobro poznatih i pomalo izlizanih lica neočekivano pristigli mladi i dugo očekivani planinarski kadrovi, povratnici i planinari u GSS uniformi iz stanice Orahovica. Novo lice i nadamo se buduća šapica je mlađahna i poletna Sandra koja ima kapacitet i sve predispozicije za osvajanje Alpa i Himalaje, povratnica je naša Jasenka, a GSS-ovac na
13.07.2014 Na početku pohoda sam manje-više uspješno prognozirao čak dva od moguća tri scenarija. Jedan je bio bliski susret divljim zvijerima, što se i dogodilo, a dugi sa šumskim vilama. Srećom nisam našao na lovce jer bi to mogla biti treća (ne)sreća. 😉 Priča je odavno trebala biti napisana i objavljena, no s obzirom na zanemariv broj sudionika, prvo sam kao što to i dolikuje dobrom domaćinu, skuhao ručak (gravče na tavče sa kobasicama), zatim sam zajahao bicikl i odvozio
05.07.2014. Današnji je planinarski pohod organiziran sa ciljem snimanja malene reportaže za 9A HAM portal QRZ.com.hr pa se tim povodom dvočlani tim (David & Miša) uputio iz Slatine put Ivačke glave kako bismo upriličili “susrete na najvišem nivou”. To da se ja zaputim na 913 m/nv samo da bih snimio par kadrova i nije neka vijest. Nikada nisam bio pametan i štedljiv kada je rekreacija u pitanju, ali nagovoriti starijeg juniora na takav pothvat predstavlja uistinu nešto posebno. Naime, Davidu
29.06.2014. U točno 09:00 sati i nekoliko minuta 🙂 na lokaciji poznatoj kao “Anđina koliba” postrojila se naša mala ekipa iz Osijeka i Slatine. Što reći osim da su Osiječani kasnili ali su zato bili brojno nadmoćni: Jasna & Ivan i Vlasta & Dino, dok su boje Slatine branili i obranili: Jasna i niže potpisani. Idejni vođa The Ivan poveo je Šapice na Ivačku glavu sa ciljem spusta na drugu stranu (onu Veličku) ali je zahvaljujući sufliranju i sugestijama sa
22.06.2014. Danas sam išao na Lapjak, poučnu stazu koja je manje zahtjevna od Crnog vrha i Kapovca. Parkiram auto kod parkirališta blizu doma i krećem u šetnju uzbrdo. Prvih dvadesetak minuta je nešto veći uspon, do Veličke utvrde, ovdje stajem nekoliko minuta, a dalje slijedi blagi uspon prema vrhu. Kako sam se približavao Tauberovim stijenama, vidim kako mi se približava skupina planinara. Gledam malo bolje, kad ono Miroslav koji je sa prijateljima bio na kampiranju na Tauberovim stijenama. Sreli smo se
20.06.2014. Kako bolje iskoristiti produženi vikend nego kombinacijom geocachinga i planinarenja. Glavni cilj mi je bio ispuniti neke žigove u planinarskom dnevniku hrvatske planinarske obilaznice i slavonskog planinarskog puta. A usput i postaviti neki geocache na neke od vrhova. Crni vrh je najviši vrh na zapadnom Papuku i najviši vrh Bjelovarsko-bilogorske županije (na hps.hr pogrešno piše da je najviši vrh Virovitičko-podravske županije). Uvijek sam mislio kako bi bilo lijepo da netko postavi tamo geocache pa da idem potražiti. Čekam dugo,
22.06.2014. Nećete vjerovati, autor ovog izvješća jutros je stigao na startnu crtu punih 20 minuta prije ostatka ekipe. Tijekom tog vremena je guštao kapučino od čokolade i slušao bedaste priče za susjednim stolom. Par minuta prije devet stigli su: Jasna P., Vesna H., Ivan L. i Jasna T. L. Dan je bio kao stvoren za planinarenje i dakako bicikliranje. Ubrzo krećemo put Trišnjice, Tisovačke kose, Loparne i Šumarskog fakulteta… Putem nailazimo na ostatke srijemuša, a oštro Vesnino oko kao od