26.10.2014. Unatoč silnim padavinama i poplavama, na Papuku nemamo često prigodu uživati u huku slapova i šumu nabujalih potoka. Iako je u najavi pisalo 16 km i 5 sati hoda, Šapice su pojačane gospodinom Vlatkom Griblom, uspješno svladale 24,3 km u 7 sati i 38 minuta pohoda! Nije nešto, al’ nije da nije! 🙂 Kako je i predviđeno bez muke i teškoća forsiramo: Šumeće brdo, Ukanovo brdo, Jelovac i Drenovački uskovac, a umalo i greben Sokoline. 😉 U tom naumu spriječio
12.10.2014. Baš kako je i najavljeno, prije stanovitog vremena, naš se planinarski kvarter okupio u Stražemanu. Malo smo se vozili, mrvicu lutali, a onda prilično lijepo i dugo Papukom plutali. 😉 Tijekom sedam i pol sati pohoda, uspješno samo svladali brojne vrhove, pri čemu se brojač prijeđenih kilometara zaustavio na 21,15 (ako Endomondo laže – lažem i ja). 🙂 Prvo smo osvojili Gosted, pa svladali greben Krečane, zatim se malčice odmarali na Zen klupici, odakle je ekipa skoknula do najvišeg
28.09.2014. Ako je suditi po današnjem vremenu, u naše se krajeve vratilo ljeto! Napokon smo mogli uživati skupa ali i pojedinačno u 24-om, 33-em, 50-om i 58-om ljetu. 🙂 Od prvog do zadnjeg trenutka guštali smo u mirisima i zvucima naše omiljene planine bez obzira na brojne uspone i padove, širinu staze, proklizavanje, znojenje, poskakivanje i podrhtavanje – bitno je da nikome od nas nisu kleacala koljena. 😉 Ekipa u sastavu: Ena i Slaven, Jasna, Vesna, Davor, Miroslav i moja
21.09.2014. Kada je László Péter na “fejsu” najavio pohod planinarskih kolega iz Mađarske, po našem omiljenom gorju (Papuk), Šapice su odmah reagirale i najavile svečani doček sa hrvatske strane, odnosno sudjelovanje u zajedničkom znojenju. Unatoč različitim obvezama i bolestima, pri čemu mislim na planinare s obje strane Drave (sjever i jug), na startnoj se crti pojavila provjerena i dobro uštimana ekipa: Hungary: Klári Kovács, Gábor Majorcsics, László Péter i Nagy Erika. Croatia: Jasna, Vesna, Boris, Dejan, Miroslav i moja malenkost, a na kratko nam
14.09.2014. Video se upravo podiže, fotke su obrađene i spremne, a ja sam u međuvremenu vozio još 25km na biciklu. 😉 Da nije bilo kasno i hladno (15°C) vozio bih standardnu dnevnu rutu od 43km. 🙂 Sada imam točno 14 minuta da napišem priču… Prije svega u ime svih nas iz Osijeka, Jakšića i Slatine moram zahvaliti domaćinima iz Voćina na pozivu i izvrsnom pohodu – hvala Zdravko! Startali smo iz centra Voćina pokraj nabujale Voćinke s kojom se ovih
07.09.2014. Na lokaciji Anđina koliba okupio se maleni dio vazda uigrane i uvijek dobro raspoložene ekipa iz Slatine i Osijeka. Nažalost dio stalne postave Šapica unatoč obećanjima i željama nikako ne uspijeva otrgnuti komadiće vremena i ubaciti ih u slagalicu zvanu planinarenje i druženje. S druge strane imamo i stanovitu količinu bolesnih šapica sa urednim ispričnicama od liječnika. Iako je mladi macan (Miroslav) sve to lijepo osmislio, u zadnji tren malo stariji mačak (Davor) spašava stvar i vodi Slatinčane do
30.08.2014. Iako na “fejsu” ne boravim često, uspio sam nanjušiti pohod za 30. kolovoz 2014. koji je najavio naš mađarski kolega i stari znanac Robi (Róbert Welsch) iz Pečuha. U najavi je pisalo da kreću sa Jankovca u 10:00 sati (a možda sam ja to krivo razumio) pa smo Miroslav i ja sve lijepo osmisli i pojavili se tamo u 09:30 sati. Malo smo odugovlačili i čekali Mađare iako je na parkingu bilo nekoliko automobila sa “H” oznakama… Konačno smo
23.08.2014. Većina planinarskih entuzijasta je upoznata sa djelovanjem portala “na2kotača.net” gdje bolja polovica Šapica, to jest ja 😉 provodi teror po cestama Slavonije i Baranje, a i šire… S obzirom da je ovaj biciklistički pothvat na mnoge načine vezan za našu omiljenu planinu jer cijelim putem pedaliram dobro poznatim krajolikom – odlučio sam “osvojiti” vrh Papuka na 2 kotača, odatle naslov ove priče. Na putu sam susreo brojne planinare pa je red da ih malčice spomenem: Gal Stjepan, Miro Mesić,
10.08.2014. Planovi se mijenjaju tijekom jučerašnjeg dana, večeri, noći pa čak i u ranim jutarnjim satima. Ukratko od četvorice najavljenih (Davor, Miroslav, Dejan i moja malenkost) u konačnici na pohod krećem sasvim sam. Zašto? Bilo mi je žao onako dobrog sendviča, koga sam spremio još navečer… 🙂 SOS iz naslova znači “Sad Opet Sam” mada mi padaju i bolji slogani na pamet, posebno kada su u pitanju planinarski susreti sa suprotnim spolom. 😉 Bila je to prigoda da naslikavam “sam
20.07.2014. Današnji pohod bespućima Papuka protekao je upravo onako kako su naši vodiči Ivan i Davor zamislili, ako ne i bolje od toga. Na startu su osim dobro poznatih i pomalo izlizanih lica neočekivano pristigli mladi i dugo očekivani planinarski kadrovi, povratnici i planinari u GSS uniformi iz stanice Orahovica. Novo lice i nadamo se buduća šapica je mlađahna i poletna Sandra koja ima kapacitet i sve predispozicije za osvajanje Alpa i Himalaje, povratnica je naša Jasenka, a GSS-ovac na