planinarimo.info

07.08.2016. Već dugo vremena Šapice nisu kružile oko Jarcodera, ili nekog drugog vrha kao danas. Malobrojni planinari koji su imali čast, i potrebu, osvojiti taj iznimno težak vrh, znaju i zašto. Riječ je prilično neugodnom i pomalo riskantnom poduhvatu, zbog: velikog nagiba, polomljenih stabala, mnoštva grana, nestabilnog kamenja (rolling stones), nikakvog pogleda, zahtjevnog uspona i spusta, pa stoga ne čudi naša odluka da ga zaobiđemo i promatramo izdaleka. Na startnoj crti se okupila manje više poznata ekipa: Jasna, Ivan, Vlasta,

24.07.2016. Kada pogledam fotke i video zapis, čini mi se kako riječi u priči koja slijedi i nisu potrebne. No možda će upravo zahvaljujući ovim slovima, na portalu planinarimo.info, navratiti netko tko nije niti pomislio da će biti planinar i pronaći toliko potrebitu motivaciju za izlazak iz anonimnosti modernog načina života, te da će kao i mi ogoliti svoje tijelo i duh kako bi se barem jednom tjedno vratili prirodi i uživali u njezinim blagodatima. Ovoga puta na startnoj crti imamo:

19.06.2016. U najavi pohoda Ivan je napisao nešto ovako “Hodamo od Jankovca makadamom do grebena Kavačica, pa malo Sokoline, zatim se uspinjemo na Ivačku glavu, pa preko Vratnica do Zen klupice. Vraćamo se grebenom Sokoline. Sve skupa 17-18km…“ Nažalost na lokaciji “Vratnice” usred prekrasne crne šume počinje kiša, koja ne prestaje sve do Jankovca. Otuda naslov “Zen, niti na tren…” iako je smijeha, šala i doskočica bilo cijelim putem. Olajavali smo sve stare šapice i one koje nisu došle iz ovih

29.05.2016. Idemo još danas tj. večeras sklepati jednu priču za laku noć što će mnogima biti ustvari za dobro jutro. Evo ovako je to bilo: “južnjaci su došli, a sjevernjaci nisu” ili što bi Bosanci rekli “jebai ga”. 🙂 Baš tako! No što da se radi!? Iz Požege na startnu crtu stiže pravo malo planinarsko mnoštvo: Josip (Cigo), Davor, Dražen (Mlinka), Valentina, Silvija, Ivana, Mario, Ivan (Mršo), Dražen (Čokolada), Ratimir (Silvijin), a sa sjevera samo moja malenkost. Odradili smo tih 16km

22.05.2016. Naslov priče je direktna posljedica onoga što je Martina upisala u bilježnicu na Lapjaku. “Temperatura +19°C očekivana +26°C” jer smo u najavi pohoda upravo toliko očekivali. Bilo je prvi put ove godine uistinu vruće i na trenutke znatno više od najavljenog maksimuma. Sve u svemu odradili smo preko 18 km i dobro se oznojili, pa čak i ožednili. 🙂 Dovoljne količine vode su imali samo Miroslav i Vlasta, svi drugi su skapavali od žeđi ili bili vrlo blizu točke

24.04.2016. U jednom smo svi bili suglasni: “Odradili smo jedan od najlakših pohoda u našim planinarskim karijerama!” Zvuči nevjerojatno ali i potpuno istinito! Naime, iznimno niska temperatura i izrazito snažan vjetar jednostavno nam je okupirao misli i osjetila, tako da nitko (ali baš nitko) iz naše skupine, nije razmišljao o usponu te sukladno tome – nije niti osjećao  težinu i zahtjevnost Malog Papuka i Zapadnog grebena. Sve se svelo na hladnoću i u nekim segmentima slabu opremljenost (zimske hlače, rukavice,

17.04.2016. Ne znam tko je bio Jung i zašto je “Stari drum” preimenovan u “Jungovu stazu”, odnosno koliko je puta dotični gospodin hodao drumom, ali ako može on imati svoju stazu širine 4-5 metara, to budi nadu da ću i ja kad-tad dobiti svoje brdo. 🙂 Znate onu narodnu “Tisuću puta izgovorena laž – postaje istina”. Znači, ako uvjerim sve nove i stare planinare da je Koprivanto brdo ustvari Mišino brdo, već sam na korak do cilja. 🙂 Istina ovi

13.03.2016. Slavonski planinari dva puta god išnje imaju priliku masovno se okupiti i uživati u zajedničkim aktivnostima. Riječ je o Papučkim jaglacima (druga nedjelja u ožujku) i Međunarodnom Danu Planina (druga nedjelja u prosincu). Moram napomenuti, da je razlika između ove dvije manifestacije ogromna, s obzirom da na MDP dolaze isključivo iskusni planinari koji točno znaju što ih čeka i spremni su na sva moguća iznenađenja, bez obzira na težinu i duljinu pohoda, na hladnoću, dubinu snijega, kišu ili blato… S