planinarimo.info

02.10.2016. Eh, kako to obično biva, nitko mi nije dostavio niti slovo, a video zapis i fotke odavno su spremne, i prvi voajeri su tu… Na startu, u Slatinskom Drenovcu, tj. kojih par stotina metara prije ulaska u mjesto, okupila se nevelika ali iznimno raspoložena ekipa, kako bi samo nekoliko sati pohodila Veliku Radetinu, Jarcoder, Jankovac i Stari drum (Jungova staza). Jedino smo od uspona na stari grad Klak odustali zbog kiše. Iz Mađarske, točnije Baje i okolice dolazi nam

28.08.2016. Priča malo kasni zbog silnih obveza. 😉 Ispričavam se. A i što uopće dodati na sve ove foto i audio-video sadržaje? 🙂 Evo malo… Na startnoj crti se okupilo 11 šapica, šaponja i šapetina kako bi u znoju lica svojih odradili turu: Velika > Toplička glava > Tisovačka kosa > Češljakovački vis > Trišnjica (dogradnja novih drvenih objekata u tijeku – čestitke ljubaznim domaćinima) > Kamenolom Tisica > Velika. Prevedno u slova iz Sl. Broda: Dobrila, Božena i Suzana, iz Kutjeva je

14.08.2016. Iako je tura inicijalno uključivala i najljepše mjesto na Papuku (Zen klupica), zbog kašnjenja u polasku: slatinski ogranak 10 minuta i brodski 30 minuta ccc, ccc, ti Brođani s njima uvijek neki problemi 😉 i silnog pregrijavanja tijekom uspona na Turjak – odustali smo od nauma. Jednostavno nismo imali dovoljno vremena, a možda bi nam i snage ponestalo, za odraditi sve što smo si zacrtali, pa smo to ostavili za neki drugi put. Na startnoj crti se okupio nemali

12.08.2016. Nemojmo se lagati, ali meni se u pamćenje urezala 2010. godina kada je tijekom noći, na Astro partiju bilo jako, jako vruće i zato ovoga puta nisam ponio ništa dugih rukava, unatoč činjenici da je sinoć trebala zimska oprema. Sve osim kapa i rukavica. Naime, temperatura se u trenutku našeg napuštanja baznog logora opasno približila vrijednosti oko 10°C, a u jutarnjim satima je sigurno bila i koji stupanj niža. Noć prije, u Požegi je izmjerena temperatura od samo 8°C.

07.08.2016. Već dugo vremena Šapice nisu kružile oko Jarcodera, ili nekog drugog vrha kao danas. Malobrojni planinari koji su imali čast, i potrebu, osvojiti taj iznimno težak vrh, znaju i zašto. Riječ je prilično neugodnom i pomalo riskantnom poduhvatu, zbog: velikog nagiba, polomljenih stabala, mnoštva grana, nestabilnog kamenja (rolling stones), nikakvog pogleda, zahtjevnog uspona i spusta, pa stoga ne čudi naša odluka da ga zaobiđemo i promatramo izdaleka. Na startnoj crti se okupila manje više poznata ekipa: Jasna, Ivan, Vlasta,

24.07.2016. Kada pogledam fotke i video zapis, čini mi se kako riječi u priči koja slijedi i nisu potrebne. No možda će upravo zahvaljujući ovim slovima, na portalu planinarimo.info, navratiti netko tko nije niti pomislio da će biti planinar i pronaći toliko potrebitu motivaciju za izlazak iz anonimnosti modernog načina života, te da će kao i mi ogoliti svoje tijelo i duh kako bi se barem jednom tjedno vratili prirodi i uživali u njezinim blagodatima. Ovoga puta na startnoj crti imamo:

19.06.2016. U najavi pohoda Ivan je napisao nešto ovako “Hodamo od Jankovca makadamom do grebena Kavačica, pa malo Sokoline, zatim se uspinjemo na Ivačku glavu, pa preko Vratnica do Zen klupice. Vraćamo se grebenom Sokoline. Sve skupa 17-18km…“ Nažalost na lokaciji “Vratnice” usred prekrasne crne šume počinje kiša, koja ne prestaje sve do Jankovca. Otuda naslov “Zen, niti na tren…” iako je smijeha, šala i doskočica bilo cijelim putem. Olajavali smo sve stare šapice i one koje nisu došle iz ovih

29.05.2016. Idemo još danas tj. večeras sklepati jednu priču za laku noć što će mnogima biti ustvari za dobro jutro. Evo ovako je to bilo: “južnjaci su došli, a sjevernjaci nisu” ili što bi Bosanci rekli “jebai ga”. 🙂 Baš tako! No što da se radi!? Iz Požege na startnu crtu stiže pravo malo planinarsko mnoštvo: Josip (Cigo), Davor, Dražen (Mlinka), Valentina, Silvija, Ivana, Mario, Ivan (Mršo), Dražen (Čokolada), Ratimir (Silvijin), a sa sjevera samo moja malenkost. Odradili smo tih 16km

22.05.2016. Naslov priče je direktna posljedica onoga što je Martina upisala u bilježnicu na Lapjaku. “Temperatura +19°C očekivana +26°C” jer smo u najavi pohoda upravo toliko očekivali. Bilo je prvi put ove godine uistinu vruće i na trenutke znatno više od najavljenog maksimuma. Sve u svemu odradili smo preko 18 km i dobro se oznojili, pa čak i ožednili. 🙂 Dovoljne količine vode su imali samo Miroslav i Vlasta, svi drugi su skapavali od žeđi ili bili vrlo blizu točke

24.04.2016. U jednom smo svi bili suglasni: “Odradili smo jedan od najlakših pohoda u našim planinarskim karijerama!” Zvuči nevjerojatno ali i potpuno istinito! Naime, iznimno niska temperatura i izrazito snažan vjetar jednostavno nam je okupirao misli i osjetila, tako da nitko (ali baš nitko) iz naše skupine, nije razmišljao o usponu te sukladno tome – nije niti osjećao  težinu i zahtjevnost Malog Papuka i Zapadnog grebena. Sve se svelo na hladnoću i u nekim segmentima slabu opremljenost (zimske hlače, rukavice,