planinarimo.info

15.05.2016. Umjesto “Vatreno krštenje” dobro bi se mogla iskoristiti i nadaleko poznata izreka “Tko je lud ne budi mu drug”. 🙂 O da, bilo je to uistinu jedinstveno iskustvo koje sve odsutne šapice neće moći prepričavati svojim unucima. A mi ludi budemo to spominjali u besedama tipa “Bilo je to jednom davno na brdovitom Balkanu, u mjesecu svibnju kad smo se zamalo svi posmrzavali i ostavili kosti na Krndiji…” 😉 Iako će ovi od šećera likovati i izgovarati u sebi “rekli

08.05.2016. Svaki je pohod lijep na svoj način i prepun iznenađenja. Nekad su to iznimne prirodne ljepote karajolika, a katkada susreti sa životinjskim svijetom i dakako ono najvažnije zanimljivim ljudima. Od prapočetka pa sve do današnjih dana Šapice u svojim redovima imaju najčešće jednog, najviše dva, a vrlo rijetko tri pripadnika iz iste obitelji, i ako me pamet dobro služi po prvi put u povijesti imamo na okupu četveročlanu obitelj Šmit: Dražen, Mara, Petra i Ana. Nadamo se ne i

03.04.2016. Danas se na izletištu ORAH – okupilo ni manje, ni više nego 85 planinara. Istina, jedan je odmah otišao na samostalni pohod (vidi fotku na kojoj maše štapom), a ostatak skupine od 84 komada se hrabro uputio nemarkiranim stazama tj. prema stijenjacima Krndije. OK, kasnije smo u ciljnoj ravni vidjeli i ekipu iz Đurđenovca, Gazija, Feričanaca, ali oni su imali svoje putešestvije… Moram primijetiti kako je okosnicu današnjih 11 km uspona i padova, tj. pohoda činilo nekoliko teških uspona

28.03.2016. Na Međi tj. na prijevoju Orahovica – Kutjevo raznim se trikovima i sredstvima veze uspjela organizirati i okupiti skupina od čak 13 planinarskih entuzijasta iz cijele Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Dobro ne baš, al’ to se tako kaže. 🙂 Sudionici pohoda: Martina & Domagoj iz Požege, Predrag & Vinko iz Kutjeva, Dobrila, Božana, Milena i Goran iz Slavonskog Broda. Jasna, Sena i Ivan iz Višnjevca, Marina iz Virovitice i niže potpisani iz Slatine. Kao i uvijek do sada

31.01.2016. Da su domaćini iz HPD Đurđenovac dobri i sposobni više od svega govori odaziv planinara koji je iz godine u godinu – sve veći i veći. Na startnoj crti u Gazijama gužva i prometni kaos. Prekobrojni automobili, autobusi i kombi vozila, samo još Taxi služba i famozni Uber nedostaje. 🙂 Od naših se okupilo nešto malo Osječana, Orahovčana, Slatinčana i Virovitičana: Ivan, Jasna, Vlasta, Mira, Vesna, Darko, Marina i moja malenkost. Što se drugih planinara tiče sve sami Slavonci.

24.01.2016. Na startnoj crti okupila se nemala i vrlo lijepa ekipa (evo na primjer ja) 🙂 iz preko nekoliko slavonskih županija. Cilj nam je bio prehodati 18-20km što smo s lakoćom realizirali na početnom dijelu SPP-a. Spomenimo samo kako su drugi put sa nama Martina & Domagoj iz Požege (nažalost bez Borisa), Damir & Ljiljana, Jasna & Ivan i kum Ivica, Jasna, Marina, Mira, Darko i moja malenkost. Kako je i bilo predviđeno okupili smo se tamo negdje južno od

17.01.2016. U garaži otvorenog tipa, tempometar pokazuje 0°C, a izvan nje koji stupanj manje. Na tromeđi je to -5°C. Upravo tamo Slatinčani dobivaju “kočotitis” dok iščekuju ostatak ekipe. Okupljamo se (Jasna, Marina, ja, Davor, Ivan, Jasna i Mira) i krećemo prema Petrovom vrhu i Kutjevu, da ne kažem suprotno od lovaca koji postupno zauzimaju sjeverni dio prema Kapavcu. Ukratko mrzimo mi njih, ne vole oni nas… Snijeg, led, vjetar i temperatura ubrzo pada na -10°C. Ovoga puta nema temperaturne inverzije.

20.12.2015. A što da vam kažem? Ivan je najavio pohod po istočnoj Krndiji i predvidio vrijeme trajanja istog u sekund i kilometražu u metar. Ali to nije sve! Niti jednom me nije pitao za tumačenje zemljovida i određivanje pozicije u prostoru, čak ni gdje je sjever!? Biti će da sam ga dobro obučio. 😉 Šalu na stranu. Bravo Ivane. Bravo mi. Moj Endomondo kaže preko 20km, iako je, to kao i uvijek, malo nabildana cifra, ipak nam služi kao referenca i