30.10.2016. Ni mala, a ni velika ekipa planinara okupila se danas u Kutjevu kako bi na temperaturi nižoj od 10°C odradila 24 kilometarski pohod po bespućima Krndije ili kako je to u najavi pisalo: Kutjevo > Dobra voda > Međa > Kapavac > Tromeđa > Lipe (760m/nv) > Planinska kuća Mlaka > Kutjevo. Malo smo i odstupili od plana i posjetili Rogin kamen, al’ smo vješto ignorirali opako težak uspon na Petrov vrh, koji nije niti bio u planu. No
18.09.2016. Velika planinarska nakupina (23) okupila se danas na Međi, kako bi u znoju lica svojih odradili pohod sastavljen od radosti & gadosti. 🙂 Pa krenimo redom. Radosti: Došli su nam kolege iz Mađarske: Robi, Marsija, Agi, Iren i Josef, i skoro sve živuće šapice: Ivan, Jasna 1, Vlasta, Svjetlana, Tomislav, Jasna 2, Damir, Ljiljana, Dubravka, Vedrana, Božana, Dobrila, Suzan, Dražen, Marija, moja malenkost, plus nekoliko malodobnih potomaka i budućih nada: Iva & Ana. 🙂 Početak pohoda krenuo je nizbrdo,
21.08.2016. Malo tko je na startnoj crti u Kutjevu, očekivao 18 starih, pouzdanih i provjerenih šapica i dvije potencijalno nove šapice tj. dvoje novih članova (Ivana iz Požege i Tomislav iz D. Miholjca), no i to se dogodilo. 🙂 S obzirom da je zadnji put Martina (iz požeškog ogranka šapica) predložila izradu drvenog privjeska sa žigosanim simbolom šapica, prije početka pohoda prezentiram nekoliko rukotvorina nastalih glodanjem, brušenjem i bojanjem drvenih medaljona izrezanih od stare jabuke iz voćnjaka. Dobivam pozitivne kritike
10.07.2016. Baš kako je i najavljeno, uspješno smo odradili “Blueberry turu” na koju se odazvalo preko nekoliko planinarki iz Feričanaca: Mira & Vera, iz Osijeka: Sena, iz Slatine: Vesna & Jasna, i dakako niže potpisani tj. Ja glavom i bradom. Osim branja borovnica na Kapavcu, obrali smo i nešto malo stolisnika, arnike i kantariona. Dakako, to nije sve. Prolazili smo pokraj brojnih poznatih i manje poznatih ljekovitih trava poput matičnjaka, koprive, metne. Mira, a posebno Vera se pokazala kao izvrsni
03.07.2016. Ovoga puta na startnoj crti imamo ne tako puno Mađara (kako smo navikli) i ne tako malo hrvatskih planinara. Naime iz Kutjeva je stigao trojac: Vinko, Predrag i još jedan (ime mu ne znam) 🙁 a zatim Velimir iz Bistrinaca i moja malenkost. Ukratko popravljamo se. Sve nas je više, i sve smo jači. Bolje smo naoružani (imamo kišobrane). Ne tako davno se znalo dogoditi da hodam sam-samcat sa više od trideset mađarskih kolega. Zamislite samo taj stres i
12.06.2016. Nakon što smo prošli tjedan odgodili ovu hodnju, danas smo odlučili to napravit, bez obzira na veliku najavu kiše i nogometnu utakmicu Hrvatske protiv Turske. Kako je Miša odustao u zadnji čas, ukupno nas se četvero pojavilo na “startnoj crti”: Mira, Jasna, Jasna i ja. Od Međe preko Dobre vode do Vile u Kutjevu te nazad usponom preko ribnjaka do Dobre vode i Međe, sveukupno oko 19 km. Vrijeme odlično za hodnju, vrlo malo kiše pri kraju. Evo, kratak
15.05.2016. Umjesto “Vatreno krštenje” dobro bi se mogla iskoristiti i nadaleko poznata izreka “Tko je lud ne budi mu drug”. 🙂 O da, bilo je to uistinu jedinstveno iskustvo koje sve odsutne šapice neće moći prepričavati svojim unucima. A mi ludi budemo to spominjali u besedama tipa “Bilo je to jednom davno na brdovitom Balkanu, u mjesecu svibnju kad smo se zamalo svi posmrzavali i ostavili kosti na Krndiji…” 😉 Iako će ovi od šećera likovati i izgovarati u sebi “rekli
08.05.2016. Svaki je pohod lijep na svoj način i prepun iznenađenja. Nekad su to iznimne prirodne ljepote karajolika, a katkada susreti sa životinjskim svijetom i dakako ono najvažnije zanimljivim ljudima. Od prapočetka pa sve do današnjih dana Šapice u svojim redovima imaju najčešće jednog, najviše dva, a vrlo rijetko tri pripadnika iz iste obitelji, i ako me pamet dobro služi po prvi put u povijesti imamo na okupu četveročlanu obitelj Šmit: Dražen, Mara, Petra i Ana. Nadamo se ne i
03.04.2016. Danas se na izletištu ORAH – okupilo ni manje, ni više nego 85 planinara. Istina, jedan je odmah otišao na samostalni pohod (vidi fotku na kojoj maše štapom), a ostatak skupine od 84 komada se hrabro uputio nemarkiranim stazama tj. prema stijenjacima Krndije. OK, kasnije smo u ciljnoj ravni vidjeli i ekipu iz Đurđenovca, Gazija, Feričanaca, ali oni su imali svoje putešestvije… Moram primijetiti kako je okosnicu današnjih 11 km uspona i padova, tj. pohoda činilo nekoliko teških uspona
28.03.2016. Na Međi tj. na prijevoju Orahovica – Kutjevo raznim se trikovima i sredstvima veze uspjela organizirati i okupiti skupina od čak 13 planinarskih entuzijasta iz cijele Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Dobro ne baš, al’ to se tako kaže. 🙂 Sudionici pohoda: Martina & Domagoj iz Požege, Predrag & Vinko iz Kutjeva, Dobrila, Božana, Milena i Goran iz Slavonskog Broda. Jasna, Sena i Ivan iz Višnjevca, Marina iz Virovitice i niže potpisani iz Slatine. Kao i uvijek do sada