Category Archives: Krndija

Crna klada

24.01.2016. Na startnoj crti okupila se nemala i vrlo lijepa ekipa (evo na primjer ja) 🙂 iz preko nekoliko slavonskih županija. Cilj nam je bio prehodati 18-20km što smo s lakoćom realizirali na početnom dijelu SPP-a. Spomenimo samo kako su drugi put sa nama Martina & Domagoj iz Požege (nažalost bez Borisa), Damir & Ljiljana, Jasna & Ivan i kum Ivica, Jasna, Marina, Mira, Darko i moja malenkost. Kako je i bilo predviđeno okupili smo se tamo negdje južno od

Dva godišnja doba

17.01.2016. U garaži otvorenog tipa, tempometar pokazuje 0°C, a izvan nje koji stupanj manje. Na tromeđi je to -5°C. Upravo tamo Slatinčani dobivaju “kočotitis” dok iščekuju ostatak ekipe. Okupljamo se (Jasna, Marina, ja, Davor, Ivan, Jasna i Mira) i krećemo prema Petrovom vrhu i Kutjevu, da ne kažem suprotno od lovaca koji postupno zauzimaju sjeverni dio prema Kapavcu. Ukratko mrzimo mi njih, ne vole oni nas… Snijeg, led, vjetar i temperatura ubrzo pada na -10°C. Ovoga puta nema temperaturne inverzije.

Lončarski vis

20.12.2015. A što da vam kažem? Ivan je najavio pohod po istočnoj Krndiji i predvidio vrijeme trajanja istog u sekund i kilometražu u metar. Ali to nije sve! Niti jednom me nije pitao za tumačenje zemljovida i određivanje pozicije u prostoru, čak ni gdje je sjever!? Biti će da sam ga dobro obučio. 😉 Šalu na stranu. Bravo Ivane. Bravo mi. Moj Endomondo kaže preko 20km, iako je, to kao i uvijek, malo nabildana cifra, ipak nam služi kao referenca i

Prva zadnjega 2015.

06.12.2015. U planinarskoj kući “Tivanovo” (220m/nm), dulji niz godina okupljaju se planinari iz cijele Slavonije, a povremeno tu navrate i zaljubljenici u visoko gorje iz drugih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine, i Mađarske. Šapice su danas prihvatile poziv na druženje u Gazijama, u našoj standardnoj maniri “malo u društvu – malo solo” jer smo tako navikli, i teško će nas od toga odviknuti. Smisao ovakvih masovnih skupova je u upoznavanju istomišljenika, druženju i zajedničkim pohodima, od početka do kraja. No

Mokri trening

24.11.2015. S obzirom da sam na godišnjem odmoru, a vrijeme je lijepo šteta je sjediti doma i baš ništa ne raditi. Odlučujem otići do jezera u Orahovici, odakle krećem na jedan lagani trenig. U 09:00 sati krecem sa jezera prema Ružica gradu, snijeg lagano pada, ali se ne zadržava na tlu. Tremostat na jezeru pokazuje ugodnih +3°C stupnja. 🙂 Od Ružica grada, nastavljam SPP-om prema Starom gradu, i kako se penjem sve više, povećava se i visina snježnog pokrivača. Već

Prvi snijeg na Krndiji

22.11.2015. Na prvi ovogodišnji snježni pohod prijavilo se čak četvero planinara: Davor, Velimir, Mira i ja. Nažalost naš se vodič zbog bolova u kralježnici – odjavio i prije no što je krenuo iz Osijeka, a Velimir je na pola puta odustao i vratio se u Bistrince. Moram priznati da je u 08:00 sati, u Slatini sve izgledalo: lijepo, krasno, tiho i mirno. Plus šest stupnjeva, bez kapi kiše i naznake onoga što se događa iznad 400 m/nm. Pred Orahovicom počinje

Krndijski stjenjaci

08.11.2015. Prije svega moram reći, da mi je neopisivo žao zbog promjene mjesta okupljanja, jer su Mario i Gogo došli na prvobitno zakazanu lokaciju (na izlasku iz Duzluka), i u konačnici hodali sami. 🙁 Naša se mala planinarska družina već dugo vremena pokušava oporaviti i ekipirati, stoga ovakve situacije jednostavno nisu prihvatljive! Nadam se da će nam dečki oprostiti i pojaviti se slijedeći put na startnoj crti, ali istovremeno i pratiti naše najave (i promjene planova) na FB i ovdje,

Prvi dan jeseni

23.09.2015. Već godinama, na prvi dan jeseni uzimam slobodno i tumaram po Krndiji. Dok čekam prvi mraz koji će omekšati šipak i pretvoriti ga u slastan zalogaj, skupljam prve ovogodišnje kestene. Isprva uživam na Oršuljici i Malom visu, a zatim bacam jedan pogled na Orahovicu, Vidikovac na drugoj strani i vrh Oštra glava. Iako je vrijeme gljiva, nisam imao sreće napraviti serijal fotografija na tu temu, jer ih nema. 🙁 Vjerujem da bi Miroslav najviše uživao u pogledu na sve

I mi konja za trku imamo

12.09.2015. Prije svega zahvaljujem se što je pohod premješten na subotu nakon šestogodišnje tradicije planinarenja samo i isključivo nedjeljom. Nakon prvotnog šoka i spoznaje da je u Virovitičko – podravskoj županiji poprilično hladno, u subotu, 12.09. osvanuo je prekrasan sunčan dan. Unatoč većem broju prometnih znakova koji signaliziraju zabranu prometovanja u smjeru Velike, četiri auta hrabro su se zaputila na Prijevoj odakle i započinje ova naša priča. Mira, Jasna, Miša, Davor, Bigi i ja nakon pregršt poljubaca i zagrljaja i

Jesen kuca na vrata

23.08.2015. Varate se ako mislite da nisam vrbovao novopridošlicu (Mira iz Orahovice) na pisanje ovog teksta. Unatoč urođenom šarmu (koji sve više blijedi), nisam uspio uvaliti obvezu izvještavanja i vrbovanja novih planinarskih kadrova. 😉 Vjerujem da bi bilo interesantno čitati mudre misli iz nekog drugog izvora i prespektive. No, kao što rekoh – nije do mene. Ekipu sačinjavaju ravnodlaki: Davor i Vesna, rundavi: Mira i Jasna, i kratkodlaki (čitaj ošišani): Miša i Bigi. 😉 Cijeli dan imamo vrijeme onako “pravo