11.11.2023. Kopački rit i Žuti Šešir su nas isprva lijepo dočekali, a onda pomalo izmučili na Močvara trailu, da bi nas na kraju nahranili i nagradili. Još da je vrijeme bilo na istoj frekvenciji – našoj sreći ne bi bilo kraja. 🙂 No, što da se radi – sivilo, rosulja, pa kišica i na kraju obilna kiša, spustila je temperaturu na nekoliko stupnjeva iznad ništice i mi smo se blago rečeno posmrzavali. Drhtali smo i stiskali se kao pingvini na
07.11.2021. Malo mljackav, malo blatan Do sada nisam slijedila pisanje po etapama kako se utrka odvija, pa neću ni danas. Eto baš nekako volim jedan složenac u nekom svom stilu, pa tko se snađe i još mu se svidi, super. Ostali neka skrolaju dalje. Nije za ocjenu, jel tako Mišo!? Kad Mišo uvede nagrade, a iz osobnog iskustva znam da ih ima punu baštu (vrt), e onda ću se baciti da redoslijed i pravila. Vjerujte ljudi, vrijedi se potruditi. 😊
23.08.2020. Nakon dugo vremena, ozljeda me spriječila u naumu, tj. utrka za koju sam bio posebno nabrijan i spreman “Žumberak Trail” je nažalost pala u drugi plan. Iako sam se oporavio, željena kondicija je ostala daleko iza, a sve ispod 50 milja na toj utrci me nije zanimalo. Odluka je pala na još jedno kolo Slavonsko Baranjske Trail Lige, ovaj put Močvara Trail. Vrijeme užasno vruće. Iako, na startu nije izgledalo tako. Odmah sam povukao punom snagom u namjeri da
06.11.2022. Isprva se u ovom terminu održavao “Kukuruzni labirint“, zatim je utrka iz Osijeka preseljena u Kopački rit, pod nazivom “Močvara trail“, a od ove godine, imamo i novo ime “Kopački rit trail” – nadam se da će tako ostati i ubuduće. Vremenske prilike su bile, tako reći, idealno za trčanje. Približno +10°C, bez oborina, na stazi koja se sastoji ponajviše od nasipa (sitni makadam), nešto travnatih površina i šumskih cesta, biciklističke staze, pješčanih i blatnih puteva, i na kraju
18.10.2020. U cilj sam jedva utrčao i zavalio se kraj Petra Šokčića u stolicu na cilju. Nekako sam uspio reći hvatajući dah: “Svaka čast!” Skraćivanje discipline sa 34 na 24 kilometra je bio pun pogodak jer smo i na ovaj način obišli gotovo sve znamenitosti ovoga kraja. Mogli smo možda preskočiti kamenu cestu, ali to je na osobnoj razini i ta negacija ljubavi traje već desetak godina. Staza optimalno označena. Niti jedna trakica previše, niti jedna premalo. U cilju dobra
08.11.2020. 6 km bajsom u smjeru Baranje i stigoh na usamljeno mjesto gdje se ljetos okupila lijepa brojka trkača na Močvara trailu. Stalno mi se nameće riječ “močvarenje”, ali kad sam se malo raspitala što sam propustila dok sam se bezbrižno brčkala u moru, dođoh do zaključka da je to bilo “mrcvarenje”. 🙂 Moje močvarenje danas je krenulo kroz maglu i to doslovno. Figurativno sam bila jedna od gusaka samo što nisam gakala nego dahtala k’o žedno pseto (da ne
29.08.2020. 3. Noćni cener najdužom ulicom u HrvatskojU trenutačnoj formi ja nisam za cenere ali kad organizatorica Sonja Sabo kaže da se po prvi put u sklopu cenera održava i utrka građana ja kažem “Ajmooooo”… 😉 Utrka u Strizivojni se održava u večernjem terminu što je za vrijeme ovih paklenih vrućina bilo (skoro) savršeno. Krenuli smo prije vremena, jer ipak trebamo preći gotovo 100 km do startne crte. Imali smo osiguran parking, dovoljno mjesta za presvlačenje, a i blizinu igrališta