U subotu, 11. lipnja 2011. godine, obronke Slatinskog prigorja, povodom “puta u nepoznato”, posjetili su osječki planinari. 73 planinara, iz najbrojnijeg i jednog od najstarijih slavonskih planinarskih društava, HPD Bršljan-Jankovac iz Osijeka, tijekom četverosatne planinarske ture obišla su skijalište Tominac, izletište Bunarić, jezero Javoricu te slatinske vinograde, iz kojih su se spustili u grad.
Napokon smo krenuli sa lokalnim šetnjama. Priznajem, moj je propust što nismo i prije, ali nikako da nađem vremena subotom i okupim ekipu. Ipak, da nema malih planinara iz vrtića, koji me svaki put, kada se vidimo, pitaju “Kada idemo?” možda bi još duže čekali.
13.11.2010. Hoćemo li? Kuda? Kada? Slatinski dio Šapica opet je krenuo na subotnje šetnje po okolici grada, točnije, Slatinskom prigorju. Ujedno, to je bio i test izdržljivosti za moje, tek zaraslo stopalo. Moram priznati, dobro je podnjelo četri sata hoda i trčkaranja sa tri neumorna klinca, dva psa i jednom mamom 🙂 Po zacrtanom planu i programu, gle čuda, bez kašnjenja, krenuli smo oko 10, od Brežića (brdo kod “Repićevog odašiljača”) u šumu. Fran, Matija i Jurica, uz Lulu i
03.04.2010. Ideja o “lokalnim subotama” napokon je krenula u realizaciju. Obzirom da su nam nedjelje rezervirane za ISPO i/ili Papuk, gdje hodamo 7-9 sati, odlučili smo subotom okupiti zainteresirane Slatinčane, te za početak hodati našim Slatinskim prigodjem. Kad “ojačaju” bacamo se na dulje ture 🙂 Ipak, neka se zna da Ivačka glava nije nepoznanica malim Šapicama. Kojima? Čitajte dalje… Slatinski forum se uhodao pa smo u tren oka dogovorili tko, što, gdje, kada.. Neki najavljeni nisu došli, a neki su
16.01.2010. Velika prednost našeg lokalnog prigorja se prije svega ogleda u blizini, a zatim u kraćem, jeftinijem i jednostavnijem dolasku i odlasku. Kada pohodimo brda i planine izvan prigorja, treba ranije ustati, voziti se autom, odraditi pohod, a onda u povratku slijedi presvlačenje, uspavljujuća i beskorisna vožnja. U konačnici još slijedi raspremanje, čišćenje i pranje auta. Jedino Ivona uživa dok traje radijska emisija Vrijeme vinila, sve ostalo svodi se na stani-kreni, lijevo-desno, i ubrzaj-koči. Danas smo zahvaljujući svevišnjem dobili u
09.01.2010. U srijedu, 6.1. trebali smo napraviti đir Slatinskim prigorjem, ali zbog kiše, koja je tijekom jutra padala, otkazali smo susret. Danas nismo dali kiši da nam uništi dogovor, pa smo se, unatoč kapima koje su nagovještale dugotrajno rominjanje, upustili u kišno-blatnjavu avanturu. Sa ekipom iz istočnog kvarta, u sastavu Branimir, Maja, Vlatka, Vanja, Jasenka te Zara i Benny, nalazim se kod (bivšeg) motela, te krećemo u šetnju. Vlatku, Vanju i Jasenku već znate, a Branimir i Maja došli su
20.12.2009. Od gupčeve ulice do startne pozicije ima 20-tak minuta hoda, probijamo se uglavnom lijepo očišćenim cestama i pločnicima, i tek povremeno gazimo duboki snijeg na mjestima gdje ne žive ljudi ili zimska služba nema mogućnost aktivnog sudjelovanja. Može se reći kako ove godine zima nije uspjela iznenaditi zimsku službu i komunalne djelatnike, svi su nekako na visini zadatka, i ciča zima i vrijedni čistači – svaka čast. 😀
19.12.2009. Prohladno jutro i temperatura od kojih -12°C dovoljan je razlog većini ljudi da dan provedu u toplom, uz kolače i televiziju. Kada niskoj temperaturi dodate i snijeg koji neprestano pada, pomislite da nitko nije lud proviriti vani. Da ste kojim slučajem prošetali slatinskim krajem u subotu, uvjerili bi se da ipak ima “luđaka” koji između kućnoga komfora i zimske idile na -12°C, ipak biraju ovo drugo.
13.04.2009. Šapice u sastavu Ivona i Miša, uspješno su markirale djelić prve planinarske staze kroz Slatinsko prigorje – nije nešto al’ planinare će to zasigurno veseliti. 😉 Približno dva dana su kantice univerzalne uljane boje hlapile otvorene kako bi se zgusnule. Aproksimativna (odokativna) procjena gustoće mi se činila u skladu sa potrebama, sve do trenutka praktične realizacije. Tada se vidjelo kako se boja cijedi i curi niz stablo, ali i previše upija na mjestima gdje smo sjekirom ravnali hrapavu koru.
11.04.2009. Današnji sastav Šapica čine: Jurica Žubrinić, Lareta Žubrinić, Hanna, Danijela Gašparović, Danijela Ivanović, Ivona Lozić i dakako, ja. A što reći osim da su Šapice uspješno trasirale prvu planinarsku stazu kroz Slatinsko prigorje, a to uopće nije mala stvar, ma što neki uspavani sugrađani s daljinskim upravljačem u ruci mislili o tome. 😉 Uostalom, tko misli da može bolje, neka se prijavi i pojavi na lokalnoj radnoj akciji kada Šapice krenu na čišćenje i markiranje. Do sada su stazu