Arhiva po ključnoj riječi: Miša Nicinger

Požežani i ja :-)

29.05.2016. Idemo još danas tj. večeras sklepati jednu priču za laku noć što će mnogima biti ustvari za dobro jutro. Evo ovako je to bilo: “južnjaci su došli, a sjevernjaci nisu” ili što bi Bosanci rekli “jebai ga”. 🙂 Baš tako! No što da se radi!? Iz Požege na startnu crtu stiže pravo malo planinarsko mnoštvo: Josip (Cigo), Davor, Dražen (Mlinka), Valentina, Silvija, Ivana, Mario, Ivan (Mršo), Dražen (Čokolada), Ratimir (Silvijin), a sa sjevera samo moja malenkost. Odradili smo tih 16km

18km na 19°C

22.05.2016. Naslov priče je direktna posljedica onoga što je Martina upisala u bilježnicu na Lapjaku. “Temperatura +19°C očekivana +26°C” jer smo u najavi pohoda upravo toliko očekivali. Bilo je prvi put ove godine uistinu vruće i na trenutke znatno više od najavljenog maksimuma. Sve u svemu odradili smo preko 18 km i dobro se oznojili, pa čak i ožednili. 🙂 Dovoljne količine vode su imali samo Miroslav i Vlasta, svi drugi su skapavali od žeđi ili bili vrlo blizu točke

Vatreno krštenje

15.05.2016. Umjesto “Vatreno krštenje” dobro bi se mogla iskoristiti i nadaleko poznata izreka “Tko je lud ne budi mu drug”. 🙂 O da, bilo je to uistinu jedinstveno iskustvo koje sve odsutne šapice neće moći prepričavati svojim unucima. A mi ludi budemo to spominjali u besedama tipa “Bilo je to jednom davno na brdovitom Balkanu, u mjesecu svibnju kad smo se zamalo svi posmrzavali i ostavili kosti na Krndiji…” 😉 Iako će ovi od šećera likovati i izgovarati u sebi “rekli

Dobro se dobrim vraća…

08.05.2016. Svaki je pohod lijep na svoj način i prepun iznenađenja. Nekad su to iznimne prirodne ljepote karajolika, a katkada susreti sa životinjskim svijetom i dakako ono najvažnije zanimljivim ljudima. Od prapočetka pa sve do današnjih dana Šapice u svojim redovima imaju najčešće jednog, najviše dva, a vrlo rijetko tri pripadnika iz iste obitelji, i ako me pamet dobro služi po prvi put u povijesti imamo na okupu četveročlanu obitelj Šmit: Dražen, Mara, Petra i Ana. Nadamo se ne i

Nikad lakši uspon na Mali Papuk i Zapadni greben

24.04.2016. U jednom smo svi bili suglasni: “Odradili smo jedan od najlakših pohoda u našim planinarskim karijerama!” Zvuči nevjerojatno ali i potpuno istinito! Naime, iznimno niska temperatura i izrazito snažan vjetar jednostavno nam je okupirao misli i osjetila, tako da nitko (ali baš nitko) iz naše skupine, nije razmišljao o usponu te sukladno tome – nije niti osjećao  težinu i zahtjevnost Malog Papuka i Zapadnog grebena. Sve se svelo na hladnoću i u nekim segmentima slabu opremljenost (zimske hlače, rukavice,

Stari drum

17.04.2016. Ne znam tko je bio Jung i zašto je “Stari drum” preimenovan u “Jungovu stazu”, odnosno koliko je puta dotični gospodin hodao drumom, ali ako može on imati svoju stazu širine 4-5 metara, to budi nadu da ću i ja kad-tad dobiti svoje brdo. 🙂 Znate onu narodnu “Tisuću puta izgovorena laž – postaje istina”. Znači, ako uvjerim sve nove i stare planinare da je Koprivanto brdo ustvari Mišino brdo, već sam na korak do cilja. 🙂 Istina ovi

Šapice na Mecseku 2016. godine

10.04.2016. Najteži dio ovog planinarskog pohoda svakako je vožnja automobilom. Za mene nema gluplje i dosadnije stvari od drndanja u osobnom prometalu koje nije bicikl. 😉 No, znate kako se kaže “što se mora nije teško”. Lažu, teškoće su i dalje prisutne ali samo u glavi, jer se noge pritom uvelike odmaraju. 🙂 Šapice su danas s osmijehom na licu krenule iz: Slatine (Jasna i Miša), Osijeka (Ivan, Jasna, Sena, Dražen, Marija), Orahovice (Mira), Virovitice (Marina), Požege (Domagoj i Martina)

Krndijski stijenjaci 2016.

03.04.2016. Danas se na izletištu ORAH – okupilo ni manje, ni više nego 85 planinara. Istina, jedan je odmah otišao na samostalni pohod (vidi fotku na kojoj maše štapom), a ostatak skupine od 84 komada se hrabro uputio nemarkiranim stazama tj. prema stijenjacima Krndije. OK, kasnije smo u ciljnoj ravni vidjeli i ekipu iz Đurđenovca, Gazija, Feričanaca, ali oni su imali svoje putešestvije… Moram primijetiti kako je okosnicu današnjih 11 km uspona i padova, tj. pohoda činilo nekoliko teških uspona

Nešto između

28.03.2016. Na Međi tj. na prijevoju Orahovica – Kutjevo raznim se trikovima i sredstvima veze uspjela organizirati i okupiti skupina od čak 13 planinarskih entuzijasta iz cijele Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Dobro ne baš, al’ to se tako kaže. 🙂 Sudionici pohoda: Martina & Domagoj iz Požege, Predrag & Vinko iz Kutjeva, Dobrila, Božana, Milena i Goran iz Slavonskog Broda. Jasna, Sena i Ivan iz Višnjevca, Marina iz Virovitice i niže potpisani iz Slatine. Kao i uvijek do sada

Zadnji dan zime

20.03.2016. Naša je mala planinarska nakupina, danas neizmjerno uživala u zadnjim trzajima zime (sezona 2015./2016.). Imali smo suho, lijepo i sunčano vrijeme sa prosječnom temperaturom od cca 15°C, dakako u plusu. Unatoč visokoj temperaturi i zelenilu prošaranom bojama proljetnih cvjetova, na najmanje desetak lokacija se zadržao snježno bijeli pokrivač koji je oduševio najmlađe sudionike (u dobi od 25 – 30 godina). 🙂 Ostatak ekipe prolazio je pokraj ledenih kristala kao da je riječ o lanjskom snijegu!? Vjerojatno ih je povećana količina