Češljakovački vis
26.02.2017.
Kako je i dogovoreno, na startnoj crti susreće se: sjever i jug, istok i zapad. Okupa se sva sila planinara od Osijeka pa sve do Zagreba. 🙂 A tu su i neka nova lica: Goran iz Našica, te iz Kutjeva: Željko i povratnik Mato…
Od manje-više standardnih Šapice tu su svi osim Brođanki. Fali nešto Virovitičana i Orahovčana. Pojavio se i Tomo, Katarina, a Ljiljana je hrabro i ponosito kročila na čelo kolone i preotela titulu vodiča našoj Mari. Ah. 🙂
Snijega je bilo, ili nam se snilo, no ne previše… Jedna bi naša šapica na količinu i veličinu rekla “bilo ga je taman koliko treba, ni malo, ni puno“. 😉 To znači da nismo cipele isprljali, prosječno 10cm, a tek ga je mjestimice bilo oko 15 cm. Zemlja je blago, smrznuta, odnosno blago gnjecava, što znači da će slijedeći tjedan biti blata do koljena. 🙂
Bila je to lijepa i lagana tura od svojih 15-ak km. Dalibor iz PŽ se pojavio samo na startu i morao nas je napustiti iz obiteljskih razloga (ah te žene). Kutjevčani predvođeni Predragom su nas isto tako relativno brzo napustili jer su došli pješice na startnu crtu, pa su i Mato i Željko također odjahali u daljinu.
Ostatak skupine imao je zato pregršt događanja, samo jedno zajedničko naslikavanje, posjet Češljakovačkom visu za koga se još uvijek nisu dogovorili jel’ visok 820 ili 825m/nv, a zatim i obavili ručak na Domobranskoj livadi… Startali smo na +2°C, a svršili na +8°C.
Lijep pozdrav svima i hvala na ugodnom druženju, fotkama, šalama i doskočicama. Vidimo se.
Miša Nicinger
