Dan neovisnosti, slobodan dan na poslu, dobro dođe za izlet. Za svoj pohod izabrao sam dvije utvrde u Požeškoj gori, kulu Gračanica i utvrdu Dolac. Za te dvije utvrde već prije sam saznao kad sam čuo za pet utvrda Požeške gore. Ali nikako da se odvažim otići do tamo. Danas konačno ispravljam tu činjenicu. Prognoza za danas kaže da će biti kiše. Hmm, nije baš idealno za izlet, ali ja ne odustajem. Uostalom, pravi planinari (kakav sam i ja) ne
03.10.2015. U kratkim crtama, jer mi se spava… Vrijeme kao iz bajke, zgodne cure, kršni dečki, i ja plus raspoloženje na nivou tinejdžera. Umjesto predviđenih 7-10 planinara na drugom “turu” cijelu stvar spašavaju Orahovčani (komada 3), Slatinčani (komada 2) i Osiječani (komada 1). Na veliku žalost Miroslav iz Jakšića – ne uspijeva stići na startnu crtu u dogovoreno vrijeme, i debelo kasni, ali je ipak svratio do baznog logora i ostavio nam mali znak pažnje, i dokaz svog prisustva, u vidu
27.09.2015. Kao što fotografije zorno pokazuju, kišne kapi me prate do auta, pa sve do Jankovca, na koga sam stigao 15 minuta prije vremena za start. Kišica (sitna ali uporna) ne prestaje niti na tren, i pada kao da treba i mora, a ne mora i ne treba. Bio sam 995% uvjeren da nitko neće doći, pa sukladno vjerovanju krećem cca 5 minuta ranije, ali već poslije 100 metara dobivam zanimljivo i ugodno društvo iz Orahovice (Mira Ilinčić). 🙂 Ubrzo
26.09.2015. Dana, 26. rujna 2015. godine (subota) bilo je prvo okupljanje geocachera na Kalniku. Ustajem se ranom zorom u 5 sati te nešto prije 6 krećem na put. U Valpovu pravim kratki odmor za kavicu, a u Virovitici pauzu za sendvič. Prolazim kroz Pitomaču, Đurđevac te u Koprivnici skrećem prema Križevcima, a potom pratim znakove za Kalnik. Do planinarskog doma stižem u 9:20, puno prije najavljenog okupljanja u 10 sati. U domu nema još nikoga od geocachera. Zatim mi se
23.09.2015. Već godinama, na prvi dan jeseni uzimam slobodno i tumaram po Krndiji. Dok čekam prvi mraz koji će omekšati šipak i pretvoriti ga u slastan zalogaj, skupljam prve ovogodišnje kestene. Isprva uživam na Oršuljici i Malom visu, a zatim bacam jedan pogled na Orahovicu, Vidikovac na drugoj strani i vrh Oštra glava. Iako je vrijeme gljiva, nisam imao sreće napraviti serijal fotografija na tu temu, jer ih nema. 🙁 Vjerujem da bi Miroslav najviše uživao u pogledu na sve
12.09.2015. Prije svega zahvaljujem se što je pohod premješten na subotu nakon šestogodišnje tradicije planinarenja samo i isključivo nedjeljom. Nakon prvotnog šoka i spoznaje da je u Virovitičko – podravskoj županiji poprilično hladno, u subotu, 12.09. osvanuo je prekrasan sunčan dan. Unatoč većem broju prometnih znakova koji signaliziraju zabranu prometovanja u smjeru Velike, četiri auta hrabro su se zaputila na Prijevoj odakle i započinje ova naša priča. Mira, Jasna, Miša, Davor, Bigi i ja nakon pregršt poljubaca i zagrljaja i
06.09.2015. A Papuk hatodik oldala Utóbbi túráink mindegyike a Papuk-csúcsra vezetett, más-más irányból föl, illetve le, így nem csoda, hogy Miša úgy jellemezte – némi iróniával – a következő túrát, hogy most a hegy hatodik oldaláról is felmegyünk. S lőn. Huszonnyolcan indultunk Magyarországról – olyan egzotikus helyekről is, mint pl. Kecel és Szolnok, – s 25 percet várattuk Gornji Vrhovci határában horvát barátainkat. Ennyi csúszás persze ekkora távon, ennyi emberrel belefér, Jasna I. Jasna II., Ivan és Miša nem is haragudtak (remélem). Az időjárás is, a táj
15.08.2015. Zahvaljujući našoj prijateljici Eni, u svibnju ove godine smo posjetili Učku. Tada smo obišli samo nekoliko vrhova – kontrolnih točaka obilaznice, te smo donijeli odluku da prehodamo cijelu obilaznicu. Iz PD Opatija smo naručili knjižice koje detaljno opisuju sve kontrolne točke, a s njima se dobije i karta s ucrtanim kontrolnim točkama. Obilaznica je odlično markirana i nigdje nismo imali nekakav problem ili nedoumicu kamo dalje. No, malo je teže isplanirati kojim redosljedom obići kontrolne točke, stoga smo prvi
23.08.2015. Varate se ako mislite da nisam vrbovao novopridošlicu (Mira iz Orahovice) na pisanje ovog teksta. Unatoč urođenom šarmu (koji sve više blijedi), nisam uspio uvaliti obvezu izvještavanja i vrbovanja novih planinarskih kadrova. 😉 Vjerujem da bi bilo interesantno čitati mudre misli iz nekog drugog izvora i prespektive. No, kao što rekoh – nije do mene. Ekipu sačinjavaju ravnodlaki: Davor i Vesna, rundavi: Mira i Jasna, i kratkodlaki (čitaj ošišani): Miša i Bigi. 😉 Cijeli dan imamo vrijeme onako “pravo
20.08.2015. Dolazi dan za povratak u Hrvatsku. Ali još stignem otići do jedne pećine. Spremam stvari u auto, podmirujem novčane obaveze prema penzionu te se vozim do sela Mučin. Čuo sam da ovdje ima jedna zanimljiva pećina. Parkiram auto u centru sela, gledam kojim putem ići i vidim da do cilja imam oko 3 km pješice. Krećem se poljima i kroz šumu. Gps mi pokazuje da se približavam, ali poslije da zaobilazim to mjesto. Pokušavam naći prečac, dolazim na pedesetak