planinarimo.info

07.12.2014. Malo je poznato da su Englezi priznali meteorologiju kao znanost tek u pedesetim godinama prošlog stoljeća. Da su imali ovako preciznu prognozu kao mi danas, sigurno bi je priznali koju deceniju ranije… 🙂 Ukratko, kiša je najavljena i kiša je padala. Na sreću iznad 600 m/nv znatno slabijim intenzitetom, a na visinama većim od 800 m/nv smo imali i kraće susrete sa zamrznutim kristalima vode. Na kraju pohoda, kiša je jednostavno prestala! Točno u trenutku kako su meteorolozi to i

29.11.2014. Prije stanovitog vremena pozvao sam jednu šapicu, na papučku zen klupicu. 🙂 Dakako, riječ je o opakom usponu sa zapadne strane, od Vučjaka kamenskog, točnije od Leštata do samog vrha Papuka. Dobro, dobro – što se odmah pjenite? Nije baš do samog vrha nego takoreći “skoro” do samog vrha… Spletom okolnosti do realizacije tog izleta nije došlo, tako da se nisam uspio obrukati tj. osramotiti. 🙂 Naime, čisto sumnjam da bih pronašao pravi put do “gore”. Jedno je pentrati

02.11.2014. Spletom okolnosti današnji pohod odrađujem samostalno u maniri pravog pravcatog trekera, a kasnije i duatlonca. Ako me netko prihvati pod svoje i nauči malo bolje plivati (čitaj nauči plivati), odmah se učlanjujem u triatlonce. 🙂 Krećem u cik zore (tako reći), magluština, temperatura varira od 2 do 3°C. No sve je suho i uredno, a tu su i nove zimske gume na svim kotačima. Parkiram na cesti Drenovac – Jankovac pokraj ulaza na Greben Sokoline i štrumfam brzinom munje. OK,

28.09.2014. Ako je suditi po današnjem vremenu, u naše se krajeve vratilo ljeto! Napokon smo mogli uživati skupa ali i pojedinačno u 24-om, 33-em, 50-om i 58-om ljetu. 🙂 Od prvog do zadnjeg trenutka guštali smo u mirisima i zvucima naše omiljene planine bez obzira na brojne uspone i padove, širinu staze, proklizavanje, znojenje, poskakivanje i podrhtavanje – bitno je da nikome od nas nisu kleacala koljena. 😉 Ekipa u sastavu: Ena i Slaven, Jasna, Vesna, Davor, Miroslav i moja

21.09.2014. Kada je László Péter na “fejsu” najavio pohod planinarskih kolega iz Mađarske, po našem omiljenom gorju (Papuk), Šapice su odmah reagirale i najavile svečani doček sa hrvatske strane, odnosno sudjelovanje u zajedničkom znojenju. Unatoč različitim obvezama i bolestima, pri čemu mislim na planinare s obje strane Drave (sjever i jug), na startnoj se crti pojavila provjerena i dobro uštimana ekipa: Hungary: Klári Kovács, Gábor Majorcsics, László Péter i Nagy Erika. Croatia: Jasna, Vesna, Boris, Dejan, Miroslav i moja malenkost, a na kratko nam

14.09.2014. Video se upravo podiže, fotke su obrađene i spremne, a ja sam u međuvremenu vozio još 25km na biciklu. 😉 Da nije bilo kasno i hladno (15°C) vozio bih standardnu dnevnu rutu od 43km. 🙂 Sada imam točno 14 minuta da napišem priču… Prije svega u ime svih nas iz Osijeka, Jakšića i Slatine moram zahvaliti domaćinima iz Voćina na pozivu i izvrsnom pohodu – hvala Zdravko! Startali smo iz centra Voćina pokraj nabujale Voćinke s kojom se ovih

07.09.2014. Na lokaciji Anđina koliba okupio se maleni dio vazda uigrane i uvijek dobro raspoložene ekipa iz Slatine i Osijeka. Nažalost dio stalne postave Šapica unatoč obećanjima i željama nikako ne uspijeva otrgnuti komadiće vremena i ubaciti ih u slagalicu zvanu planinarenje i druženje. S druge strane imamo i stanovitu količinu bolesnih šapica sa urednim ispričnicama od liječnika. Iako je mladi macan (Miroslav) sve to lijepo osmislio, u zadnji tren malo stariji mačak (Davor) spašava stvar i vodi Slatinčane do