Već je postala tradicija da se na Novu godinu otisnem na Papuk i zajedno sa Šapicama idem na Ivačku Glavu. Ovo mi je treće takvo planinarenje na Novu godinu. Nakon bučnog dočeka Nove, budim se ujutro u 7 sati, pakiram stvari i krećem autom prema Jankovcu. U autu temperatura oko -12. Dosta hladno, ali pravi planinari se ne boje zime. Vozim cestom i osjećam se kao Pale sam na svijetu. Svi još spavaju dubokim snom i na cesti gotovo da
01.01.2015. Sada već tradicionalni novogodišnji pohod odrađujemo u maniri pravih majstora planinarenja. S jedne strane imamo planinarskog velemajstora Davora (sa više desetljeća planinarskog iskustva), a sa druge tu je planinarski pacer Valentin koji na planine ide samo zbog “lova na blago” (koji je u našim krajevima poznat kao geocache) iako to ne čini puškom ubojitom već GPS-om. Moram vam otkriti tajnu (pssst nemojte nikome reći) Valentin je do sada pronašao preko 1.600 kutijica sa blagom. Upravo je Dr. Zagy najveće
26.12.2014. Za toliko priželjkivani “bijeli Božić” dovoljno je pomaknuti guzicu od blagdanskoga stola i krenuti na jug (iz Slatine) odnosno na jugo-zapad (iz Osijeka) i doživjeti pravo pravcato snježno sljepilo. 🙂 Unatoč blizini snijega, očito je puno lakše: cendrati, kmečati i kukati nego se uputiti na 30-ak kilometara udaljeni: Papuk, Krndiju, Psunj ili Dilj goru. Na sreću, našu malu planinarsku nakupinu nije bilo potrebno nagovarati za odlazak u visoko gorje, dapače – Šapice još uvijek sa lakoćom uspijevaju pridobiti nove
14.12.2014. Park prirode Papuk, Hrvatski planinarski savez i Slavonski planinarski savez i ove godine obilježili su Međunarodni dan planina organiziranim Izletom na nepoznati Papuk – Uviraljka – Pjetlova kosa. Izlet je održan u nedjelju, 14. prosinca 2014., okupljanje planinara bilo je do 10 sati na Uviraljci. Potom su se svi sudionici uputili na Kneževu vodu gdje je službeno otvoreno novo sklonište za planinare “Kneževa voda”. Spomenuto planinarsko sklonište predstavlja dio nove turističke infrastrukture koja je napravljena u Parku prirode Papuk
07.12.2014. Malo je poznato da su Englezi priznali meteorologiju kao znanost tek u pedesetim godinama prošlog stoljeća. Da su imali ovako preciznu prognozu kao mi danas, sigurno bi je priznali koju deceniju ranije… 🙂 Ukratko, kiša je najavljena i kiša je padala. Na sreću iznad 600 m/nv znatno slabijim intenzitetom, a na visinama većim od 800 m/nv smo imali i kraće susrete sa zamrznutim kristalima vode. Na kraju pohoda, kiša je jednostavno prestala! Točno u trenutku kako su meteorolozi to i
30.11.2014. Iako je na jučerašnjem, samostalnom, pohodu južna strana Papuka obilovala suncem, nebeskim plavetnilom i temperaturom od približno 10°C taj se scenarij danas nije ponovio. Magla je u potpunosti okovala Papuk i vidljivost je tek povremeno dosezala par stotina metara. Jednog trenutka se činilo da će Sunce probiti vodeni oklop i donijeti promjenu, ali ništa od toga. Umjesto užitka u pogledu, Mađari su uživali jedni s drugima, u razgovoru, držanju za ruke, kolačićima i nebrojenim osmijesima. Što reći osim da
29.11.2014. Prije stanovitog vremena pozvao sam jednu šapicu, na papučku zen klupicu. 🙂 Dakako, riječ je o opakom usponu sa zapadne strane, od Vučjaka kamenskog, točnije od Leštata do samog vrha Papuka. Dobro, dobro – što se odmah pjenite? Nije baš do samog vrha nego takoreći “skoro” do samog vrha… Spletom okolnosti do realizacije tog izleta nije došlo, tako da se nisam uspio obrukati tj. osramotiti. 🙂 Naime, čisto sumnjam da bih pronašao pravi put do “gore”. Jedno je pentrati
02.11.2014. Spletom okolnosti današnji pohod odrađujem samostalno u maniri pravog pravcatog trekera, a kasnije i duatlonca. Ako me netko prihvati pod svoje i nauči malo bolje plivati (čitaj nauči plivati), odmah se učlanjujem u triatlonce. 🙂 Krećem u cik zore (tako reći), magluština, temperatura varira od 2 do 3°C. No sve je suho i uredno, a tu su i nove zimske gume na svim kotačima. Parkiram na cesti Drenovac – Jankovac pokraj ulaza na Greben Sokoline i štrumfam brzinom munje. OK,
26.10.2014. Unatoč silnim padavinama i poplavama, na Papuku nemamo često prigodu uživati u huku slapova i šumu nabujalih potoka. Iako je u najavi pisalo 16 km i 5 sati hoda, Šapice su pojačane gospodinom Vlatkom Griblom, uspješno svladale 24,3 km u 7 sati i 38 minuta pohoda! Nije nešto, al’ nije da nije! 🙂 Kako je i predviđeno bez muke i teškoća forsiramo: Šumeće brdo, Ukanovo brdo, Jelovac i Drenovački uskovac, a umalo i greben Sokoline. 😉 U tom naumu spriječio
12.10.2014. Baš kako je i najavljeno, prije stanovitog vremena, naš se planinarski kvarter okupio u Stražemanu. Malo smo se vozili, mrvicu lutali, a onda prilično lijepo i dugo Papukom plutali. 😉 Tijekom sedam i pol sati pohoda, uspješno samo svladali brojne vrhove, pri čemu se brojač prijeđenih kilometara zaustavio na 21,15 (ako Endomondo laže – lažem i ja). 🙂 Prvo smo osvojili Gosted, pa svladali greben Krečane, zatim se malčice odmarali na Zen klupici, odakle je ekipa skoknula do najvišeg