planinarimo.info

30.03.2014. Današnji pohod po bespućima Krndije upriličili su naši sjeveroistočni susjedi iz HPD Orahovica sa gosn. Zorkom Štajnerom na čelu. Što reći osim da dečki osim poznavanja planine imaju dara za ovakove manifestacije tj. “šetnje” po nebeskim visinama. Pohod je podijeljen na dva dijametralno suprotna dijela – prvi u kojem su ubili boga u nama i drugi u kojem smo naprosto lebdjeli od lakoće. Isprava smo se samo penjali, pa smo išli prema gore, onda je krenuo pravi uspon, zatim

26.01.2014. To da naše mađarske kolege vole pohoditi Papuk i Krndiju – već i vrapci na granama znaju. Njihova opčinjenost slavonskim gorjem nije nimalo slučajna. Planinari iz Pečuha, Mohača i Baje imaju Meček koji je isto tako lijep i zgodan ali se ne uzdiže dovoljno visoko u nebeske visine. OK, ruku na srce, nije ni Papuk neka odveć visoka planina, ali je skoro duplo viši i višestruko širi od Mečeka, što planinarima pruža znatno veće mogućnosti za pohode, istraživanje i

12.01.2014. Otkuda Šapice na K2? Pa tako, lijepo… Uranili smo, napravili sendviče i krenuli na put. U podnožje moćne K2 destinacije stižemo u “devet za dva” odakle krećemo na 18.5 km dugačak uspon! Nije šala, upravo je toliko kilometara potrajao naš pohod po Krndiji & Kapavcu. 🙂 Ta hajte molim vas – niste valjda pomislili da smo skoknuli do onog tamo, negdje bogu iza nogu i jako dalekog K2 koji se uzdiže na 8.611 m/nv. Gore i dolje cca 13km.

Današnja pohodnja je dokaz da ne mora uvijek najava puta, koji je izgledao kao nešto što smo već prošli u više navrata, biti nezanimljiva i dosadna već se može pretvoriti u nešto što je čak i prešlo naša očekivanja. U Orahovici se skupila standardna skupina planinara Ivona, Jasna, Miša, Miroslav i ja. Nakon što smo izmijenili međusobno domaće jabuke kojima se svi hvalimo, promijenili smo rutu s obzirom da je Miroslav vidio najavu lova u području kojim smo prvobitno htjeli

07.07.2013. Umjesto najavljene kiše, koja je obeshrabrila dio Šapica, na Krndiji nas je dočekalo nekoliko desetaka tisuća leptira i mali milijun, ako ne i cijela dva milijuna skakavaca, a zatim nekoliko tona: mente, stolisnika, kantariona, preslice i zamislite matičnjaka. Razne trave koje još uvijek ne prepoznajemo – uopće neću spominjati, ali ima dana…

Iako slatinski ogranak Šapica zbog radioamaterskih proračuna novog antenskog stupa nije izašao na teren dečki iz radio kluba Slatina – 9A1ABE su nam osvjetlali obraz i pohodili Kapavac. 🙂 Kako saznajemo iz pouzdanih izvora na dugom usponu i još duljem spustu susreli su Jasnu iz Slatine i Miroslava iz Jakšića. Drugim riječima kad mačke nema – miševi kolo vode. 😉

10.03.2013. Nevjerojatno ali istinito – danas je zavladala prava, pravcata pomama, da ne kažem otimačina oko toga tko će pisati ovu priču. Morao sam staviti veto i izreći povijesno DOSTA! Današnju priču pišem ja, a ubuduće neka odluči ždrijeb odnosno izvlačenje slamki. Svi se složiše i evo nas u istom nepretencioznom stilu, onako zdravo seljački. 🙂