I mi konja za trku imamo

kalimero_davor_matas12.09.2015.

Prije svega zahvaljujem se što je pohod premješten na subotu nakon šestogodišnje tradicije planinarenja samo i isključivo nedjeljom.

Nakon prvotnog šoka i spoznaje da je u Virovitičko – podravskoj županiji poprilično hladno, u subotu, 12.09. osvanuo je prekrasan sunčan dan.

Unatoč većem broju prometnih znakova koji signaliziraju zabranu prometovanja u smjeru Velike, četiri auta hrabro su se zaputila na Prijevoj odakle i započinje ova naša priča.

Mira, Jasna, Miša, Davor, Bigi i ja nakon pregršt poljubaca i zagrljaja i naravno dilanja nekoliko kašeta jabuka (čitaj: niti jednom prskane) krećemo na 15 km dug pohod po uvijek i zauvijek prekrasnoj Krndiji.

Prva na redu destinacija bila je Rogin kamen gdje smo obavili prvi ozbiljniji fotosešn, ručali, sunčali se i jednostavno uživali.

Dobra voda, kao druga destinacija našeg pohoda je dobra, ali nema vode. Srećom pa Bigi najviše voli onu najprljaviju i najblatniju pa nije ostao žedan.

Pri kraju pohoda već dobro poznati put odlučili smo zamijeniti nikada isprobanim i to ni više ni manje nego kroz samo srce potoka. Na tom putu divili smo se sedimentima u razno raznim bojama te i pospremili koji u ruksake i džepove kako bi kasnije uresili vrtove, cvjetnjake i sl.

Od životinja podružili smo se sa dva daždevnjaka, a od bilja uživali u prekrasnim plavim i žutim cvjetovima. Naravno nikako ne smijem zaboraviti pregršt gljiva, mahovina i paprati koje Krndiji zaista daju posebnu notu profinjenosti i tajanstvenosti.

I za kraj, ovaj naš pothvat ne bi bio tako poseban bez naših planinara.

Davor je kao i uvijek bio vođa puta te nas je i ovaj put uspješno proveo bespućima Krndije na vrlo kreativan i zanimljiv način.

Miša je i ovaj put rado s nama podijelio svoje viđenje svijeta i međuljudskih odnosa te nas poučio nekim muško ženskim „cakama“. 😉

Mira nas je sve ugodno iznenadila svojom opuštenošću, spontanošću, otvorenošću i naravno vedrim i avanturističkim duhom. 😉

Jasna je jednostavno uživala u prirodi i punila baterije za idući radni tjedan. Ponekad bi udijelila pokoji savjet nama zbunjenim i još uvijek „tražimo se“ suputnicima.

A ja sam se još jednom uvjerila kako je dobro vidjeti ljude s kojima se uvijek dobro osjećaš bez obzira na kilometražu koja vas dijeli. I ono najvažnije, Velebit i Učka su stvarno prekrasni, ali imamo i mi svog konja za trku – Krndiju (i dakako Papuk)!

Ena Plantak

5 comments

  • Ivan

    Ena, imenujem te službenim zapisničarem i opisivačem pohoda Šapica. Mi ti samo javimo gdje smo bili, a ti to lijepo kao sada opiši i pošalji Miši za objavu.
    Evo, Miša, sada smo i to rješili da ti ne moraš uvijek gunđati kako ti “uvijek moraš”.
    Super pohod, žao nam je što nismo bili.

  • Miša

    Ivane, prijedlog je jednoglasno prihvaćen. 🙂
    Ena, pišeš jako lijepo, da ne kažem slikovito i bajkovito… 😉

  • Ena

    Miša slike su prekrasne, baš mi se sviđaju ove sa paukovom mrežom i rosom u kombinaciji 🙂 Pretpostavljam da će i Davor uskoro staviti svoje slike.
    Društvo moje, još uvijek sam puna dojmova od vikenda i sigurna sam da ću ih prepričavati prijateljima cijeli tjedan 🙂
    Ivane, Jasna i ti ste nam jako falili…
    Velike puse svimaaa :***

  • Davor

    Ne znam što si mislio pod tim da i mi “konja za trku” imamo, alegorija ili…?
    Moje slike i par dubokih misli o izletu koje ste Vi već tako dobro opisali da je ovo možda i suvišno ali ipak,… ako nekoga zanima neka i pogleda.

    Odakle tako velika gledanost i čitanost da Miša nije frizirao broj posjeta….??

    https://picasaweb.google.com/101853967463530043644/DilLipeRoginKamenArsanjiPotokJarcevacRemetskaRijeka#

  • Miša

    Davore, priču je napisala naša Ena, ali bez naslova, pa sam ja iskoristio dio njezine zadnje rečenice. A što se velikog broja posjeta tiče, za to je zaslužna pogrešna konfiguracija fotogalerije, što sam kasnije popravio.