02.04.2017. Čak se 29 šapica plus četveronožna plavuša “Azra” okupila na startnoj crti u Novom Zvečevu ujedinjeni u samom jednom cilju – prehodati rutu od Novog Zvečeva (447 m/nv) preko Loma (887,2 m/nv) i Točka (887,1 m/nv) nazad do Novog Zvečeva. Sjećam se da mi je prije nekih 8-9 godina prvi uspon na Točak bio izuzetno naporan i nimalo simpatičan. Bio je fuj, bljak i mamicu mu njegovu… Isto tako se prisjećam mnogih crvenih faca i znojnih lica koja izgledaju baš
01.04.2017. 13. Osječki Ferivi polumaraton Ne, ovo nije prvotravanjska, niti prvoaprilska šala! Šapice su danas sudjelovale na međunarodnom polumaratonu u glavnom gradu Slavonije. Da nismo – vjerojatno bi prihvatili poziv mađarskih kolega (Peter i Erika) i trčali polumaraton u Baji. Od manje ili više aktvnih šapica u Osijeku su danas osvanuli: Jasna, Ivan i Vlasta Lončarić, Nikola Biter, Miša Nicinger, Tomislav Brkić i Dragan Kovačević Đuka, a od pomagača Dražen Šmit. Pozdraviti nas je došao i Velimir Rupčić koji je
26.03.2017. Ovu fotku smo ukrali sa portala “pozega.eu” – hvala 🙂 S obzirom da su Šapice danas ratovale na nekoliko fronti – imamo dvije potpuno odvojene priče tj. reportaže. Uvodnu riječ za ovo “naše” obraćanje napisao je šaponja Tomo, koji je prvi put okusio Papučke jaglace: “Ponukani izuzetno viskom temperaturom proteklih dana mnogi su planinari i rekreativci iskoristili nedjelju i pošli na Papuk. Ovdje su se odvijali 35. po redu Papučki jaglaci, manifestacija kojoj sam ja prvi put prisustvovao i
26.03.2017. Baš je lijepo u Šapica biti, ovim našim gorama hoditi. Od Papuka do Ivačke glave, to su staze za Šapice prave. O naslovu kasnije… Prvo ovo drugo. Do sada smo imali haiku stihove na temu planinarenja i Šapica, a sad imamo i prave stihove bećarca, u obliku dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju, autora kuma Ivice. 🙂 Današnje planinarenje, koje je od strane brojnih Planinarskih društava širom Slavonije posvećeno dolasku proljeća kroz tradicionalnu manifestaciju „Papučki jaglaci“ Šapice su
18.03.2017. Dosta vremena je prošlo od moje zadnje reportaže koju sam pisao prije pola godine. Priča je bila o boravku u Sloveniji i usponu na vrh Triglava. I zamisli slučajnosti evo opet pišem priču iz Slovenije, ali o usponima po Kamniško-Savinjskim Alpama. Inače ko jednom ode u Sloveniju iskušat se u pohodu na neki od vrhova vjerujte vratit će se kad tad da se popne i na neki drugi. Što reći o toj zemlji? Jednostavno možeš ju preskočit motkom, oko
19.03.2017. Šapice su pojačane brojnim planinarskim kolegama iz Mađarske danas odradile oko 24 km SPP-a ili kako je to Ivan u najavi pohoda napisao: “Idemo od Međe preko Dobre vode i Božinog groba do Staklane (Gornja Motičina). Povratak preko grebena Staklane i Pijeskova do Dobre vode i nazad do Međe. Ruta: Međa (620 m/nv) > Dobra voda (580m/nv) > Božin grob (473 m/nv) > Staklana (210 m/nv) > Dobra voda > Međa.” Eto… Prvo ono najvažnije! Šapice su dobile novog člana,
12.03.2017. Obrada video zapisa i fotografija završena je u 22:50 h. Idem sklepati nekakvu priču… 🙂 Šapice su danas bile na Zapadnom Papuku, i odradile dio SPP-a od Novog Zvečeva pa sve do vrha ili bolje rečeno šumske zaravni Ljutoč (697 m/nv). Staza je onako, sasvim solidno markirana i tek na nekoliko mjesta ima rupa gdje se razigrani i zapričani planinari mogu izgubiti. Tijekom cijelog dana imali smo stabilno i prohladno vrijeme sa temperaturom od približno +5°C, a tek bi
05.03.2017. Ne tako davno Šapice su bile na Dilj gori i turbo popularnoj Pljuskari (260 m/nv). E sad, zašto smo ponovno tamo išli sam Bog sveti zna? 🙂 Blata puno, uspona malo, pogleda ni malo… No ovaj put smo Pljuskaru doživjeli potpuno drugačije i slobodan sam izreći iz najljepšeg kuta gledanja. O da… Ako bacite pogled na fotografije i video zapis biti će vam jasno o čemu se radi. Gacali smo “kanjonom Pljuskare” i uspentrali se iz podnožja slapa sve
04.03.2017. Avanturist koji u meni čuči jedva je dočekao poziv prijatelja da se pridružim ekipi na Ravnoj gori iznad Trakošćana, najviše poznatog po postojećem dvorcu na izuzetnoj lokaciji. Dan je bio okupan suncem i solidnom temperaturom, ali uz nalete vjetra koji su razbacali naše kose i brkove po proplancima. Teren je bio vrlo prohodan uz poneke neosušene, blatnjave momente. Okupljanje je započelo u Ivanecu, kultnom lokalu za naše junake, mjestu gdje sada već redovito popiju kavu prije svake rute i
26.02.2017. Kako je i dogovoreno, na startnoj crti susreće se: sjever i jug, istok i zapad. Okupa se sva sila planinara od Osijeka pa sve do Zagreba. 🙂 A tu su i neka nova lica: Goran iz Našica, te iz Kutjeva: Željko i povratnik Mato… Od manje-više standardnih Šapice tu su svi osim Brođanki. Fali nešto Virovitičana i Orahovčana. Pojavio se i Tomo, Katarina, a Ljiljana je hrabro i ponosito kročila na čelo kolone i preotela titulu vodiča našoj Mari.