02.10.2021. Prošle godine smo imali prigodu sudjelovati na 1. Garčin trailu, a ove potvrditi već doživljeno i zapečatiti sudbinu organizatorima 🙂 jer ovaj 2. po redu Garčin trail – nije utrka koja će vas ostaviti ravnodušnima i nezadovoljnima. Ne sjećam se brdske utrke na kojoj sam pri ulasku u cilj (na 20-om km) požalio što je kraj i poželio trčati barem još pet – šest kilometara na prekrasnoj Dilj Gori. Tko ne vjeruje, neka nastavi čitati i njuškati po video
25.09.2021. Dobili smo poziv za Požešku planinarsku obilaznicu i sukladno tome očekivali punooo ljudi i organiziran parking, ali ništa od toga. Dočekala nas je šačica ljudi i naravno mjesta za parking nije bilo jer su trg rezervirali za svećenike, odabrane planinare i elitu, a nas ostale tko šljivi. 🙁 Već na Sokolovcu se grupa podijelila i nas 18-ero se uputilo dužom stazom. U početku smo još nekako držali dosta brz tempo ali se ispostavilo da je 30-ak kilometara bilo ipak
21.09.2021. Proljetos, nakon godišnje skupštine društva, nekoliko članova je potaknulo razgovor o uređenju dječje planinarske staze. Baš zbog neobične 2020. godine i mnogih ograničenja a pogotovo zbog ograničenja kretanja izvan županije koje je nastalo zbog Covid-19 sve više ljudi se vratilo u prirodu i šume Bilogore. Oni s mlađom djecom tražili su alternativu s obzirom da se nije moglo na igrališta, igraonice pa čak jedno vrijeme niti u vrtiće i škole. Kroz razgovor shvatili smo da nedostaje dječja planinarska staza
18.09.2021 Ove godine Mazator trail nije dio SBTL tako da sam se odlučila za dužu stazu od 31.6 km. Nije da sam ikad otrčala tu dužinu ali treba pomicati svoje granice… Da se nelažemo startnina za Petnju trail bila je svega 30 kn manja, pa kad već plaćam puno (190 kn) makar da uživam duže u prirodi. Kiša koja je padala dan ranije dala je dodatnu čar (čitaj puno blata) našoj pustovini. I ovu utrku društvo su mi pravile dvije
08.09.2021. Mila moja Učka Ove smo godine malo pohodili Učku, koja je samo 400 m/nv viša od našeg Papuka. Ma što je to za nas!? Ono što do sada nisam iskusila, je penjanje sa 0 m/nv doslovno sa razine mora. Krenuli smo iz Ičića put Poklona 922 m/nv. Penjanje od nekih 10 km na kojem smo jezik isplazili… Toliko stepenica i uzbrdica nisam u životu vidjela. Ključna stavka na ovakvoj avanturi je ponijeti dovoljno vode jer su izvori zbog dugotrajne
04.09.2021. “Na Astro Party dolazim redovno svake godine. Ove godine sam ponio sa sobom i nešto od tehničkih pomagala za slikanje zvijezda, manje zbog ambicije da stvarno tamo napravim neku fotografiju, a više nadajući se razmjeni iskustva s drugim zaljubljenicima u fotografiranje noćnoga neba. Stativ s “astrotrackerom”, posebnim motorom koji je sinkroniziran s kretanjem nebeskih objekata je izazvao dosta zanimanja, a mnogi su mislili da je to neka vrsta teleskopa. Upravo zbog toga održao sam malu demonstraciju rada sa astrotrackerom
04.04.2021. “Moj četvrti nastup na ovoj utrci,i mislim dosad najbolji. Kao i uvijek, MOTIVI-ci su napravili odličnu stazu (moram reći da me velika staza na karti podsjeća na rasplesanog patuljka – ne znam da li je to još netko primijetio). Staza je bila trčljiva, bez nekih velikih uspona, što je meni i odgovaralo. Odlično je što se trčalo kroz vinograde i voćnjake, pa sam uspjela pojesti šljiva, grožđa, vinogradskih bresaka i tako malo osvježiti organizam. Trčala sam s Vesna Janković
28.08.2021. I ove godine smo se uputili do Strizivojne, na utrku najdužoooom ulicom u Hrvatskoj. Iako nas kiša prati cijelim putem, nešto prije starta utrke su nam uslišene molitve i kišne kapi prestaju padati. Ove godine sam odlučila stati nešto ispred, tako da ne krenem baš sa začelja. I sredina se na kraju ispostavila kao loš izbor. Naime, bilo je dosta naguravanja i taj mi se dio nije nimalo dopao. 🙁 Nije da ćemo uloviti olimpijsku medalju… Štrumfam nešto sporije
21.08.2021. Idemo opet put Koprivnice, točnije do trim staze i lokacije koja se naziva “Crna Gora” gdje se održava 1. šumski trail Koprivnica. Ondje nas dočekalo puno sudionika, od onih najmanjih, pa sve do biciklista. Nema čega nema! Još samo Canicross fali i to bi bio onda full house. 🙂 Na prijavama uobičajena gužva jer se ne očekuje ovoliki broj sudionika ali i to smo obavili. Zmajska pivovara nas je iznenadila “šumskim pivom”, dobili smo i majicu, a nismo ostali
05.08.2021. Tko se boji kiše još tri za groš, tri za groš… 🙂 Tako ide pjesmica, a nas je danas dočekao red kiše, red sunca i onda opet kupanje na otvorenom, pa sušenje pod vedrim nebom. Iako je kiša poplašila neke šapice – nekolicina neustrašivih se nije dala smesti. Krenuli smo prema Češljakovačkom visu, dio koji inače izbjegavamo zbog blata, no zbog dugotrajne suše sada je bio savršen trenutak da idemo tamo. Zadnji put smo bili ondje prije gotovo 3