31.08.2024. Ovakvu utrku može osmisliti samo naš jedan i jedini Siniša Jonjić. 🙂 Utrka u kojoj nema kraja iznenađenjima, utrka u kojoj ženi ne ostaje ni trunčica ženstvenosti. Trčanje po prašini gdje ne vidiš 3 m ispred, niti oko sebe. Trčanje kroz Dunav, zato sto se njemu baš tako htjelo. Trčanje po zarasloj šumi gdje nitko, osim njega, nikada vjerojatno nije prošao. Trčanje po živom blatu, koje je vjerojatno sam napravio jer nije moguće da u šumi sada ima blata!
24.08.2024. Pomalo je zastrašujuće kad u jednom danu, imate dvije zanimljive utrke, koje vas privlače svaka na svoj način i želite sudjelovati na obje. Dana 24. kolovoza se održavala brdska trail utrka u Koprivnici i cestovni polumaraton Osijeku (Sunset Run). U Osijeku poznajem 90% trkača, atmosfera je luda, cesta je ravna, a to sam trčao po asfaltu zadnja dva mjeseca svaki drugi dan, pa je odluka bila više nego jednostavna – Robin Koprivnica trail. 🙂 I nisam pogriješio. Već na
17./18.08.2024. Na početku nebo nije baš bilo prikladno za promatranje zvijezda i našla se pokoja kapljica kiše. Kada je kišica prestala padati, naložili smo vatru, pekli kobasice i uz glazbu se družili i zezali. Zatim se nebo razvedrilo i promatrali smo zviježđa. Po meni je to bilo divno iskustvo. – napisala je Paula Svjetličić (12) Naslovna fotografija: Zoran Barić 15. po redu Astro Party nikako nisam želio propustiti i imao sam čvrstu odluku stići na vrijeme, to jest prije mraka.
17.08.2024. Na ljubazan poziv naših domaćina iz HPD Papuk, Virovitica, povodom proslave Rokova – odazvala se malena ali izdržljiva skupina planinara, kojoj Sunce nije neprijatelj i nemaju strah od znojenja. Vidjeli smo sa visine Milanovac & Viroviticu, dvije mačke i natjecateljsku lokaciju Radio kluba Virovitica – 9A1EJK. Što reći osim, da je staza lijepa, trava zelena, voće zrelo, a živa u termometru je planinarila zajedno sa nama i popela se na nepristojnih +38 °C. Zlobnici bi rekli, pa što? Nije
28.06.2024. / 29.06.2024. Ima nas koji volimo petkom, krajem 6. mjeseca, doći u Našice, na jezero Lapovac i sudjelovati u ultraškoj utrci u organizaciji NEXE Teama, i pokazati kakvi smo mazohisti. Uvjeti za trčanje su bili poprilično teški, izrazito visoka temperatura, sparina, žeđali smo iz kruga u krug, no to nas nije sprečavalo da ih nižemo iz sata u sat. Ja sam ovaj put uspjela odraditi 9 krugova, 10-ti nisam završila, jer sam ispustila dušu povraćajući. No, sve je to
02.06.2024. Nije lako maratonac biti, a ni Medveđak osvojiti. 🙂 To lijepo brdo i 8 km dugačka kosina se nalazi iznad Plitvičkih jezera i svojevrsni je produžetak Plješevice, na koju se pruža pogled što izaziva uzdahe i divljenje. Iako su Plitvice biser Hrvatske, a jezera i slapovi prekrasni – moram reći da me osobno više fascinirala šuma i taj dio Dinarskog gorja. Sve bi to trebalo ispedalirati na biciklu i pregaziti u gojzericama, dakako u dobrom (ženskom) društvu. Nažalost do
19.05.2024. A kaj da napišem? – reče Lejsa i nastavi… Tražila sam hike u nedjelju i dobila easy hike na Zapadni greben u društvu dva slavonska goniča. 😊 Vrijeme nas je poslužilo. Krenuli smo skoro u podne, jer dok smo docčkali da se goniči skupe i pripreme za hike, prošlo je pola dana. Bez obzira na to, odradili smo lijepu šetnjicu po Zapadnom grebenu i napokon sam sjela i odmorila na poznatoj Zen klupici koja se sakrila u visokoj travi.
25.05.2024. Znate onu situaciju, kad zbog obveza i uobičajenog bioritma odete spavati 01:30 sati, i onda vam alarm zazvoni u 04:50 sati, a vi ipak ustajte dobro raspoloženi i spremni za akciju. 🙂 E tako vam je to bilo. Prvi put, poslije milijun godina, putujem ranom zorom na istok i gledam kako se Sunce budi (ima čak i fotka u galeriji), a do Radničkog doma u Vukovaru, ima samo 1 sat i 43 minuta vožnje, uz lijep ali ne baš
11.05.2024. Predivna Virovitica i ta cijela njena okolica, toliko nam oboma draga da joj se vraćamo već 3. godinu za redom sa stazama od najkraće do ove godine najduže. Zbog radova se nije moglo sve u veliki jedan krug, već smo ponavljali srednju stazu… Većinom je sve bilo u šumi, lijepo zelenilo, mir, hladovina, pjev ptica i miris bazge i bagrema. Staza vrlo trčljiva i brza, zanimljiva, a dio gdje je imanje s konjima meni najdraži! Organizacija, doček, gostoprimstvo, ručak,
05.05.2024. Obično za svaku utrku manje ili više uspješno uspijem napisati neki osvrt, ali za Wings for life mi je teško pronaći riječi kojima bih barem približno opisala osjećaj i doživljaj. Podrška, sloboda, motiviranje, probijanje granica u svakom smislu…sve je to Wings! Atmosfera i emocije koje ta utrka stvori među 8.000 trkača koji trče zajedno s ostatkom svijeta – apsolutno neopisivo. Apsolutno čarobno! – napisala je Irena Pavela Banai * * * Neopisiv je osjećaj u startnoj zoni čekati početak utrke,