16.04.2022. Bila sam malo skeptična kad sam čula za Sahara trail. Pa gdje nađeš pustinju u Hrvatskoj (osim u novčanicima). Kad tamo, prave pravcate pješčane dine, deve, ljame, paunovi i neke simpatične živuljke koje stvarno ne znam što su. 
Na startu nas je vjetar pošteno ispuhao i to pošteno, a one u pero lakoj kategoriji je možda i potjerao malo ili su ubacili koji kamen u džepove. Bilo je brrrr ali smo ubrzo krenuli i već nakon prvog kilometra
09.04.2022. Ana Azenić je napisala: “Otrčala sam 18. Osječki Ferivi polumaraton. Ono što je obilježilo dan jest činjenica, da je suprugu Miranu ovo bio prvi polumaraton u životu i to nakon dugog niza godina trčanja za djecom, dok sam ja na stazi. Otrčao ga je odlično! Pitao me je li mi bed što je bio brži od mene, jer zna koliko sam truda i energije uložila u treninge. Naprotiv! Jako sam sretna i jako ponosna na njega… Hvala
02.04.2022. Senka Presečan Matijaković je napisala: “Moj prvi trail u životu, kratka staza 12 km i završila ga, na nogama, u komadu i suhe guzice, bez ekipe HGSS-a da me skupi po putu. Prijavila sam se više kao podrška “Bradi” (gosn. suprug Darko Matijaković) jer on već mjesecima rekreativno trči, a ja sam u zadnjih 20 godina lani istrčala s Ivom dvije dječje utrke od 200 – 300 metara (jedva) i čak 4 km početkom godine s Bradom. Planirala
26.03.2022. Prvo jedan lagani prijedlog, da se ova utrka ubuduće zove jednostavno “Dino trail“. U to ime javno se odričem autorskih prava i pripadajućeg honorara. 
No, kada je riječ o organizaciji bilo kakve manifestacije, najlakše je sa strane gledati i pametovati (čitaj popljuvati) nečiji rad i trud. Upravo stoga se u zadnje vrijeme jako trudim pohvaliti svaki trud i muku organizatora, i istaknuti ono što je dobro. Vidite, 2. utrka našičkom geološkom stazom, nasljednik je 1. utrke tom istom
20.03.2022. O Papučkim jaglacima je valjda već sve rečeno, napisano i objavljeno. Iz godine u godinu se mijenjaju samo fizionomije glavnih aktera, ugostitelji, statisti, glazbenici, prateći vokali, govornici, načelnici i vozači. Poslije dvogodišnje pauze planinari su ponovno okupirali Veliku i Planinarski dom “Lapjak”, a zatim se ta šarena masa ljudi predvođena vodičima uputila na planinarske pohod po vlastitom izboru. Šapice su isprva kanile hodati stazu br. 2 do Jankovca (475m/nv), ali smo zahvaljujući lobiranju Dražena Jakoubeka, promijenili plan i odradili
13.03.2022. SBTL ove godine započinje u Požegi i stidljivo pokazuje svoje pravo lice. Po svemu sudeći borba za naslov će biti žestoka, jer se iskusni i žilavi trkači još uvijek dobro drže, a mladi ih nevješto pokušavaju potisnuti ljepotom, osmijesima i svježinom, umjesto snagom i zdravom tetivom. Lijepo je bilo gledati taj mix mladosti i iskustva, i svu tu energiju koju isijava ekipa na startu utrke, unatoč hladnoći. Na parkingu ispod Starog grada Požege, koji s nalazi 100 metara
05.03.2022. Iz ljubavi prema trčanju Ostvario sam, čak i malo premašio planove. Nažalost pobjegla nam je ekipna medalja jer su kolege morale odustati zbog problema za vrijeme utrke… Ipak naše su Mazatorice ostvarile sjajan uspjeh i ekipno srebro, a Ines Jozić je postala prvakinja Hrvatske i na 100 km. Bravo Ines! Ti si naš veliki ponos! Što se tiče mog osobnog rezultata: 100 km za 08 sati 56 minuta i 25 sekundi – 11. mjesto na Prvenstvu Hrvatske (M). Ostvarena
26.02.2022. Prihvaćamo tako reći last minute call, naših prijatelja iz Nexe team-a, na znojno druženje i trkohodajuću provjeru najdulje staze (21 km), jer se ožujku mjesecu održava 2. utrka NGS-a na kojoj će sudjelovati najmlađi trkači, timovi čovjek & pas, i dakako trkači na kratke, srednje i druge pruge. Mjesto radnje (start & cilj) Našički vodovod, udaljen nekoliko kilometara od Seone. Okupila se ekipa: trakača. šetača i jeb… iz Našica, Osijeka i Slatine, kako bi odradili znojni trening, družili se
23.02.2022. Znate onu narodnu “Kad se male noge slože, sve se može, sve se može”. U gradu kupusa poznatom i kao Donji Miholjac, okupila se malena ekipa trkača iz Slatine (troje), D. Miholjca (dvije) i Petrijevaca (jedna) kako bi u znoju lica svojih odradili mali, maleni >–ovolicni–< trening od 13,7 km. Naše su domaćice bile isprva Katarina, a onda i Marija. Nažalost slike miholjače gozbe i gostoprimstva nemamo za pokazati, jer GDPR i ostala čuda… No, vjerujte mi na
20.02.2022. Tročlana ekipa trkohodača, danas je: prugarila, hodala, trčala, planinarila, klizala se, te odradila ukupno 16 km od Londžice (242 m/nv) preko Paulinovca, do Lončarkog visa (472 m/nv), pa ispod Bedemgrada nazad do KT 17. na SPP-u. Kiša koja je padala prethodne noći i vrli šumari su odradili sve što je bilo u njihovoj moći, da nas uspore i zablate. O da… 
Potpomognuti povremenim sunčanim periodima i općepoznatom ljepotom Krndije, naša je motivacija rasla, umjesto da opada. Za dobro