23.12.2017. Eeee dragi moji… Lako je vama kad ste vi zgodni, mladi, vrckavi i trekkeri sa iskustvom! 😉 Meni je ovo prvi put da trčim po brdima & dolinama više od 20 km, a nisam ni mlad, ni lijep. Ali zato kakim na gomile. 🙂 Šapice su danas nastupile timski (Jasna & Ivan, i niže potpisani) na dugačkoj stazi ~ 25 km. Na kraćoj koja je predviđala ~ 15 km su briljirali pripadnici Šapica (Vlasta & Nikola) i malo manje
17.12.2017. Ukratko: Papučarili smo ~18km, uživali u dvije klimatske zone (hladno i hladnije), gacali nekoliko trenutaka po blatu, gazili po kvalitetnom snijegu u količinama “taman koliko treba”, sve to pri temperaturi ” koji stupanj iznad ništice”, bez vjetra i nimalo sunca. Od 19 planinara na startu, samo 5 odvažnih se popelo na Stražeman, a 18 je stiglo do cilja. Ne brinite se – nismo pojeli Tomislava, otišao je u solo akciju na Jankovac, sukladno tome nek’ se sam vadi kod
11.12.2017. “Još jednom da kažem da ovo nema svoju cijenu! Nešto od boljih stvari u životu… Nema te ženske osobe koja bi mi pružila seksualno zadovoljstvo, a da je bolje od noćne špure ako me razumijete. Ovo je čista erotika.” – kazao je na kraju pohoda Dražen Šmit. 🙂 Noć kada sam prehodao Papuk Oprosti velika planino, ali ja sam morao preko… Predblagdansko ozračje i lude glave kao naše stvaraju nezaboravne uspomene i adrenalinske skapade. No počnimo redom. Kako me redovito
10.12.2017. Tragovima kaptolskih kneževa Manifestacija poznata kao “Međunarodni dan planina” već dulji niz godina, na jednom mjestu uspijeva okupiti više stotina planinarskih zaljubljenika, kako bi u znoju lica svojih proslavili svoj dan, a sve sa ciljem druženja i cjelodnevnog boravka u brdima, gorama i planinama. Današnji je MDP obilovao prije svega snijegom, arheološkim lokalitetima, zanimljivim predavanjima, povećim brojem iznimno dobro raspoloženih planinarskih entuzijasta, malobrojnim zvijerima (nekoliko službenih i gostujućih psa), a tu su bili i prekobrojni HGSS-ovci koji su znanjem,
03.12.2017. Danas nema Jannet, a nije došao ni Stevo, pa je izvješće opet palo na moja nejaka pleća. 😉 Nikoga nije briga što sam jučer u jednom dahu odradio Zapadni greben Papuka, što noćas nisam mogao spavati od brige and sekiracije, i k tome sam danas tj. večeras riješio svu silu profesionalnih obveza, a sad i ova traljava priča za laku noć, ili dobro jutro. No, tako vam je to kad se pustite da vas koriste… 🙂 I mi smo danas
02.12.2017. Od Šnjegavića tri putića… Niti jednim se do Golobrdca ne stiže. Ali krenimo redom. Polazna točka današnjeg izleta bio je zaselak Golobrdac. Već oko 08:40 sati Željko i ja stižemo i čekamo ostale. Društvo nam prave dva crna ovčara koji ne prestaju lajati. Ubrzo u Golobrdac stiže i Dalibor iz Požege. Upoznajemo se i za svaki slučaj odlučujemo provjreiti jesmo li na pravom mjestu i zovemo Mišu. On nam kaže da je krenuo iz Šnjegavića prema nama, ali da
26.11.2017. U trenutku najave pohoda znakovitog imena “Sad ili nikad” (Now or never) temperatura se u Slavoniji muvala oko +15°C. U noći sa subote na nedjelju sve se promijenilo i krenula je padati kiša, koja se ujutro smirila i nešto malo kasnije pretvorila u snijeg. Počeo je puhati sjeverni ledeni vjetar i dobrano nas rashladio, pa se dnevna temperatura približila ništici. Ukratko, umjesto 20-ak kilometara odlučili smo sve to malo skratiti i u konačnici prehodati samo 14 km. Da, da,
19.11.2017. Jutro je, hladno, može se reći osvježavajuće nakon izlaska iz toplog kreveta, ali spremni i ne možemo dočekati da započnemo avanturu. Krenuli smo ujutro u sedam sati s Petrove Gore, to je inače u Osijeku. Nakon sat i pol vremena vožnje stižemo u Veliku, gdje pijemo topli napitak u Lugarnici. Nedugo ostavši odlazimo do kamenoloma Tisica, odakle krećemo u akciju hodanja dugu 12 km, preko Gazdinih livada. Svi jedva čekaju, na kraju se sastalo ljudi više od očekivanog. Nas
12.11.2017. Unatoč naporu tijekom svladavanja “Draženovih stjenjaka” današnji će pohod ostati u sjećanji svih sudionika po iznimno lijepom vremenu (koje će se već sutra pokvariti), još boljem društvu (koje će uskoro biti štrumftastično) i potpuno novim i friškim Šapicama. Iz Osijeka: Dejan, a zatim iz Pakraca: Željko, Dijana & Stevo, a tu je jedan novi/stari planinar, hodač, skakač i akrobat iz Slatine: Nad. 🙂 Ostatak ekipe je manje-više dobro poznata škvadra: Dražen & Mara, Kruno & Maja, Tomo & Ivanka,
11.11.2017. Kutjevačko Martinje iz godine u godinu, uspijeva okupiti i preko 2.000 planinarskih entuzijasta iz cijele regije. No, to uglavnom vrijedi samo za 2. dan. Sukladno tome Šapice već godinama izbjegavaju ovaj skup jer se tamo “malo hoda” točnije hoda se svega 3-4 sata i “puno ljudika” točnije sve je podređeno druženju i inim užicima. Kako bismo malo izbalansirali i popravili nepravdu, četvorica Šaponja i nula Šapica je prihvatilo poziv našeg domaćina također Šaponje i odazvalo se na pohod “Kutjevačkom