Velebit i još nešto

07.07.2021. – 13.07.2021.

Kaže Miša: Ajd’ napiši par rečenica. Mislim si, lako je njemu reći. On toliko toga može reći o nekakvoj beznačajnoj stvari kao što je neki list ili trava, a ja bi sad trebao strpati u par rečenica 7 dana planinarenja. I to Velebita i još nekih susjednih lokacija, koje su sve jedna ljepša od druge.

Idem po danima, tako mi se čini najzgodnije.

Prvi i drugi dan: Baške Oštarije. Mnogi ovo mjesto poznaju kao lokaciju gdje završava Premužićeva staza i gdje je legendarni planinarski dom Prpa. Jasna i ja smjestili smo se u hostelu Baške Oštarije. Smještaj sasvim solidan i za veću skupinu ljudi, a kako smo mi bili jedini gosti, onda ću reći da je smještaj i odličan, jer smo doslovno imali cijeli hostel samo za sebe. Bila bi prava šteta ne spomenuti odličnu hranu u restoranu hostela. Prvi dan uspon na Sladovačko brdo i Veliki Sadikovac , drugi dan Ljubičko brdo i Metla, uz posjetu poučnoj stazi „Pod Filipov kuk“. Posebno je lijep pogled s Ljubičkog brda na Veliki Sadikovac i Sladovačko brdo, ne možeš vjerovati da si jučer tamo bio. Spuštanje u Karlobag na plažu Tatinja pa u povratku gledanja zalaska sunca s Kubusa..

Treći, četvrti i peti dan: Paklenica. Smještaj u Starigradu omogućuje odlazak do početka velikog broja staza u Nacionalnom parku Paklenica. Treći dan odlučili smo se za Anića kuk, najpoznatiju penjačku stijenu u Paklenici, koju se može posjetiti i planinarskom stazom s istočne strane. Četvrti dan, Vlaški grad. Odlučili smo se za tu ludost, putovanje makadamom gotovo 14 km do Libinjske kose. Iako smo sve to prošli bez problema s putničkim automobilom, svakako bi bilo puno ugodnije gore ići terenskim ili kombi vozilom. Peti dan, staza za koju ću reći da je najljepša staza na Velebitu, Vaganac – Bojinac, odnosno, staza koja vodi od parkinga automobila na prostoru Vaganac do Bojinog kuka. Ovdje se isprepliću i stijene i livade i šume i suhozidi i cvijeće i zmije i gušteri.. A vrhunac je sklonište u špilji. Tko god ga je napravio, svaka čast.

Šesti dan: Rijeka Krupa i Kudin most. Spustiti se do Kudinog mosta i malo šetati okolo je sasvim ok, no otići korak dalje, pa nastaviti uzvodno gotovo do manastira Krupa i nazad, pri tome dva puta pregaziti Krupu, okupati se u njoj, e to je pravi užitak. Pogotovo kad se temperatura zraka približila broju 40 a voda je cca 17-18 stupnjeva. I onda, kad je to sve tako lijepo, odlučili smo obići i sam izvor rijeke Krupe, u mjestu Krupa. Ako idete na Kudin most, nemojte to propustiti..

Sedmi dan: Gornji Karin. Karinsko more ili kako jedna kaže..“Ti tu baru zoveš morem“. I stvarno, temperatura vode je na granici 30 stupnjeva. Samo, Gornji Karin skriva u svojoj okolici dvije fantastične lokacije, dva izvora rijeka, Bijele i Karišnice. Suša je, vode ima tek u naznakama tako da se za ove lokacije preporučuje obilazak u rano proljeće. No, upravo takvo vrijeme omogućuje da se spustiš u samo korito rijeka i obiđeš mjesta koja inače nisu dostupna. Tako smo ušli u špilju iz koje izvire Karišnica te obišli sedrene slapove rijeke Bijele doslovno hodajući koritom. A kanjon rijeke Bijele je bez premca jedna od najljepših lokacija na kojima smo ikada bili. I to sve svega 2 km od centra Gornjeg Karina. Za ne povjerovati..

Sve to je svakako bilo dodatno otežano temperaturama zraka koje su se penjale i do 38 stupnjeva. Možda zbog ovakve temperature jedan poskok, koji se našao na putu, ne da nije reagirao na prethodno lupanje štapovima prilikom hodanja nego nije trzao ni na udarce štapovima u neposrednoj blizini. A kad se sjetim da je osnovna preporuka..lupajte štapovima kad hodate da otjerate zmije 😊.

Ivan Lončarić