26.09.2009. Kad smo se prije dva dana Daša i ja našle kako bi dogovorile kuda skitamo za vikend, odluka je jednoglasno pala – “Idemo na Klak”. U razgovoru sa Cigom, glavnim i odgovornim za obilježavanje puta za Klak, doznale smo da je, dan iza naše bezuspješne potrage prošli tjedan, postavio table i uredno označio put. Od pet Šapica, kojima sam uputila poziv, samo dvije su se odazvale, a preostale tri nisu se javile niti jednom rječju. Izgleda da im je
18.09.2009. Slatinske šapice su napokon pronašle malo vremena, u prenapučenom rasporedu aktivnosti, za planinarenje. Naime, zadnjih 45 dana intenzivno radimo na do sada najvećem internetskom projektu, koji polako ali sigurno završavamo. Riječ je o nezavisnom portalu grada Slatine – www.slatina.net. Sve u svemu, lijepo je odmaknuti se makar malo od nezdravog računala (iako sam ga prinuđen nositi ga stalno na leđima) 🙁 i zbrisati na našu omiljenu planinu, kojoj druge planinčuge u RH nisu niti do koljena, iako su i
23.08.2009. Dan smo planirali provesti u kupanju i sunčanju na rijeci Dravi kraj Sopja gdje je voda upravo nevjerojatno čista i bistra, gdje se pješčano dno proteže u duljini od više stotina metara, gdje je ovih dana dubina vode od 30-60cm, a puno dalje od obale i pješčane ade, dubina polako raste… Temperatura vode je ona prava (oko 21°C), a brzina ‘samo’ 7km/h što prosječnom plivaču omogućuje plivanje u mjestu. Plivaš, plivaš i plivaš a ne mičeš se niti malo…
27.06.2009. Naša mala subotnja pješačko-fotografska avantura uobičajeno započinje na Jankovcu. Trebam li uopće napisati da su Šapice u punom sastavu – “Ona & Ja” s tim da je idejni guru, planer pohoda, vodič, a tko drugi do Ona – glavom i bradom – The Ivona. U Ćeralijama pjevamo pjesmicu “Pada pada kišica na zelenu travu, pada pada kišica i na moju glavu…” Između Ćeralija i Drenovca susrećemo poveliku i dobro opremljenu biciklističku povorku koja piči 100 na sat, po mokrom
13.06.2009. Pješački pohod započinje u 11:00h po srednje europskom vremenu, a završava u 21:00h – pa se Vi sada mislite. 🙂 Dobro, dobro, priznajem – skoro sat vremena smo brali borovnice na Mališćaku. Ipak kada i to uzmemo u obzir opet nam ostaje 9 sati čistoga hoda, a to morate priznati uopće nije loše… Ivona odustaje o prvotnoga plana koji nije do kraja razradila ili sam joj pomutio planove svojim prigovaranjem pa odluke donosi onako “u letu”. Povremeno popušta uzde
11.-12.06.2009. Dogovarali mi, pregovarali, za jedan vikend, pa odgodili za drugi, da bi na kraju to bili četvrtak i petak skoro dva tjedna kasnije od planiranog. Od početne povelike brojke 6, ostalo nas je samo tri. Ozbiljnije pripreme (čitaj – shoping, branje malina, pakiranje stvari) obavile smo u srijedu predvečer, a već u četvrtak ranom zorom (oko 9) krenule smo put Jankovca. Tko? Danijela Gašparović (dalje u tekstu Danijela), Danijela Ivanović (dalje u tekstu Daša) i moja malenkost. Riječ dvije
06.06.2009. Slatinske Šapice su i ovoga puta u punom sastavu – Ivona i Miša (ako smo slučajno nekoga zaboravili neka se javi – dopisati ćemo ga). Iz Slatine krećemo poslije ručka i subotnjeg šopinga; mladi krumpiri, punomasni jogurt i sir, kore za gibanicu, kava, hrenovke i druge sitnice bez kojih se ne može zamisliti suvremeni život… 😉 Ubrzo smo pod punom ratnom to jest planinarskom spremom koja u svom sastavu ima sendviče, naranče, čokolade i sušeno voće kao i par
30.05.2009. Plan pohoda napravila je, a tko drugi nego naša agilna šapica Ivona! 😉 Na putešestvije po nepoznatom zapadnom Papuku hrabro se pridružila i šapica Danijela, a tu negdje u prikrajku ekipe smjestila se i moja malenkost. Dan kao stvoren za planinarenje; hladno (8,5°C), kišovito i tmurno vrijeme 🙂 . Krećemo u “cik” zore oko 10:00h iz Slatine put Đulovca. Vozimo se brzinom od 60km/h u lijepom, malom, slatkom i nadasve čistom Opelu naše Daše i tek što smo krenuli
23.05.2009. Da smo kojim slučajem Ivona i ja “male ptice nebeske” što bezbrižno plove na zračnim strujama, trebalo bi nam samo nekoliko minuta za obilazak staze: Anđina koliba, Ivačka glava, Orahove vode, Planinarsko sklonište Mališćak, Pliš, Velika, Duboka, Nastavno pokusni šumski objekt Šumarskog fakulteta, Nevoljaš, Anđina koliba. S obzirom da nemamo krila, zaključak je – nismo ptice, a bogami niti anđeli 😉 pa nam je trebalo više od 7 sati da pohodimo “stazicu” koju je Ivona (a tko bi drugi?)
16.05.2009. Sukladno prijašnjim dogovorima Šapice u sastavu; Danijela, Lareta, Ivona i Miša, uspijevaju se okupiti oko 12:30h i krenuti iz Slatine preko Slatinskog prigorja, Ćeralija i Slatinskog Drenovca put Jankovca. Na Jankovcu jedva pronalazimo mjesto za parking i krećemo na višesatni pohod prema Češljakovačkom visu, koji se ničim izazvan smjestio na 820m nadmorske visine. Cilj nam je udariti žig u SPP knjižice, koju ovoga puta s ponosom nosi i naša Šapica Lareta. Osim žigosanja po knjižicama, namjera nam je posjetiti