Zima, zima, pa neka je…

lapjak3… ak’ je zima nije Lav, ne boji se tko je zdrav.

Subota je izmamila na našu omiljenu planinu brojne planinare iz Posavine i Podravine, a dan je bio lijep, bolje rečeno kao stvoren za izlet u prirodu. Vaše su Šapice u sastavu “ona i ja” zbog pretrpanog rasporeda, odlučile na jedan neočekivano maleni pohod, od Jankovca do Lapjaka i nazad. Sada se vi sa pravom pitate – što to treba značiti!? Odakle nam pravo na tako mali, malecki pohod!? E pa dragi naši, vremena je uistinu malo, a posla jako puno. Poslije silaska sa planine, Ivona je dovršavala kostime za Noć vještica (mumija i vještica) pa smo pohitali na fotoperformance  povodom noći vještica, koji je trajao do kasno u noć. Ujutro smo pospremili stvari u auto i krenuli na put od 500km, a ove redove pišem iz podnožja Velebita koji je kao što znadete jedno vrlo respektabilno brdašce u Hrvatskoj. 🙂

Kao što rekoh dan je bilo lijep i osunčan ali zato prohladan, podloga tvrda i suha. Na Jankovcu nema takoreći nikoga živoga, čak je i slap na dulje vrijeme utihnuo jer vlada velika nestašica oborinskih voda. 🙁 Tek što smo stigli, iz nas dolaze drugi planinari iz Slatine i Zagreba – mi idemo na Lapjak, oni na Ivačku… Na pohodu u nekoliko navrata po prvi put unazad godinu dana, susrećemo najmanje desetak planinara, pozdravljamo ih i čudimo se tolikom broju. Živa u termometru se spustila na 3°C pa su ručice bez rukavica imale poteškoća sa cirkulacijom. Papuk nije Himalaja ali nije niti za igranje 🙁 a ja čak niti prsluk nisam ponio.

[ad#utext]

Sve u svemu zubato sunce i sigurnost automobila – preveli su me žednog preko vode. Na sreću dvije  biciklističke i jedna pamučna majice uspijevaju održati temperaturu tijela na zadovoljavajućem nivou, a vi se poučeni mojim iskustvom nedajte prevariti pogledavanjem kroz prozor, već napunite  ruksake zimskim ruhom, bundicama i vunenim čarapama. Zima je pokucala na naša vrata, iako još uvijek traje kalendarska jesen, u stvarnosti sa grana padaju ukočeni vrapci. 😉

Na Nevoljašu pokraj planinarske kućice srećemo našeg starog znanca GSS-ovca Igora iz Požege i jednog starijeg planinara kako pripremaju drva za zimu. Malo ćaskamo (chatamo) i krećemo dalje. Na Lapjaku i Tauberovim stijenama malo fotkamo i uživamo u pogledu, a zatim štrumfamo nazad.   Na pola ski-staze skrećemo desno i vraćamo se kraćim putem do Jankovca. I ovdje srećemo planinare iz drugih krajeva – dabogda im svima to prešlo u naviku – da ne bauljamo više sami po Papuku. 🙂

Ivona je ovoga puta stavila fotke u našu malu fotogaleriju nekih 10-tak sati prije pisanja ovoga teksta, a mi se vidimo za koji dan sa nekog malog ili malo višeg Velebitskog vrha. 😉

Miša Nicinger

[ad#vijesti]

4 comments

  • klikunaš

    danas sam bio na Nevoljašu. ostavili ste trag u knjizi a ja trag stopa u snijegu. nevjerojatan kolorit. sve jesenje boje lišća i plus snijeg po njemu. super. pozz svima

  • Miša

    Heh, da mi je to vidjeti – mora da izgleda fantastično. Mi sjedimo u uljari (buka je nesnosna) i čekamo maslinovo ulje da procuri, a onda idemo doma na vruću pogaču. 🙂 Ako stane kiša koja ovih dana zeza ispod Velebita idemo malo gore, pa dokle stignemo. 😉 Pozdrav s morske obale Slavoniji i svim planinarima.

  • andjela

    moze mi neko sastaviti sastav na temu zima zima e pa sta je

  • Ako ti može poslužiti naš tekst, slobodno ga iskoristi. Ako želiš nešto drugo, javi koliko veliki tekst i malo detalja, o čemu da se piše, ili općenito, pa ćemo probati nešto 🙂
    pozdrar