Category Archives: Papuk

Crni vrh [A Fekete-hegy]

10.05.2015. A Fekete-hegy északról; az egyik legszebb kirándulás a Papukban, és számomra talán a legkedvesebb. A magashegységeket idéző panoráma szédítő dimenziói, a meredek hegyoldalak jegenyefenyves-bükkös vegyes erdőinek kárpáti hangulata a legközelebb áll a szívemhez. Mindehhez ma csodálatos kirándulóidőt kaptunk és ráadásként remek csapat jött össze. Mindenki keményen odatette magát, 4km/h-s tempóban vettük az emelkedőket, különös tekintettel a csapat két Benjáminjára, akik – a 7 éves Balázs (aki geológus és régész lesz), valamint az 1 éves Jeszna (aki nagykutya korában sem lesz nagy

Žene i mi

25.04.2015. Naslov ove priče sam rekao odmah na Jankovcu, kada smo utvrdili da skupinu čini veći broj žena, bez posebnog razloga nabrojane kako slijedi: Doris, Sandra, Vesna i dvije Jasne, dok smo mušku populaciju predstavljali Dejan, ja i ravnopravno pas Bigi.

Trešnje u cvatu na Pištanskoj kosi

19.04.2015. Unatoč dugotrajnim pripremama i najavama “proljetnog izleta” – na startoj crti se pojavila manje-više standardna postava pojačana mlađahnim Velimirom iz Bistrinaca. Organizator i vodič (Davor) je unatoč problemima sa kičmom, došao da nas pozdravi i provede nekoliko desetaka minuta sa nama, a zatim se oprostio i vratio do automobila, pri čemu je unatoč bolovima prehodao nešto više od 5km. Svaka mu čast! Ostatak ekipe u sastavu: Jasna i Ivan, Jasna, Vesna, Velimir i moja malenkost hrabro grabi dalje &

Velika i duboka by Robi Welsch

S obzirom da je Robi već poslao tekst na mađarskom jeziku, te da sa naše strane nema nikoga osim moje malenkosti – napisati ću tek nekoliko riječi za arhivu. Ekipa u sastavu: Robi (Róbert Welsch), Maria (Marcsi Réfi), Bernadet (Nagy Bernadett), Peter (Varga Péter), Ištvan (István Tóth), Žuža (Zsuzsa Lehoczki), Laci (Leirer László), Feri (Ferenc Kökény) i moja malenkost uspješno je odradila 27 km od Velike do Ivačke glave, i nazad okolo naokolo. Tko ne vjeruje neka pogleda Endomondo trag. 🙂

Papučki jaglaci 2015.

22.03.2015. Nije neka tajna, da mi se u vrijeme pisanja ovih priča prilično spava. No, što se mora – mora se… Bezuspješno sam pokušavao, u više navrata, nagovoriti veći dio ekipe na pisanje ovih redaka. Ali, kao što vidite ništa od toga. 🙁 Ma šalim se… Nije mi teško. 😉 Manifestacija znana kao “Papučki jaglaci” ne samo da uspješno odoljeva vremenu, vražjoj televiziji i svemogućem internetu, nego iz godine u godinu okuplja sve više planinara, izletnika i zaljubljenika u prirodne

Sokolinom do Jankovca i nazad

15.02.2015. Iako je kao najava pohoda bila od Drenovca do Ivačke glave i nazad preko Jankovca, visina snijega je uzrokovala skraćivanje rute do Jankovca i nazad. Na startnoj liniji našla se manje-više uobičajena ekipa: dvije Jasne, Miša, Davor i moja malenkost. Uspon preko grebena Sokoline je i inače dosta zahtjevan, a kada je visina snijega cca 30 do 40 cm, onda je baš gadan. No, lijepo sunčano vrijeme, jutarnja temperatura koja je od 0°C u kasnijim satima narasla i do

Kišni čovjek

18.01.2015. Današnji samostalni pohod će zahvaljujući suvremenim tehnologijama ostati zapamćen, ne samo u mojoj glavi, već i na “youtube” i portalu “planinarimo.info”. Odradio sam preko 31 km u 8 sati hoda po Papuku. Putanja je bila manje više standardna i opće poznata: Slatinski Drenovac, Greben Sokoline, Ivačka glava (912m/nv), Stari šumarski put, Mišino brdo 852m/nv (stariji naziv Koprivnato brdo), Anđina baraka, Nevoljaš (740m/nv), Jezerce (560m/nv), Šareni stup, Češljakovački vis 825m/nv), stari drum, Stari grad Klak, Slatinski Drenovac. Nažalost pri kraju

Tri godišnja doba

11.01.2015. Kako slike često imaju potrebu da se nametnu, tako su i ove požurile i čekale svoju tekstualnu verziju. Jutro je mamilo na osmijeh, kako i nebi kraj sunca koje je već oko 8 bilo neuobičajeno visoko. Pet junaka, dva limena ljubimca, ruksaci skoro napunjeni kobasicom. Sat pokazuje 8.30 i krećemo. Iz smjera Slatine kotrljamo se kvartetno u sastavu: Miša N. (iliti šofer), Jasna P., Dejan D. i ja. Poznate zavoje kratimo što papučicom gasa, što popunjavanjem životnih priča, a

Dva kralja

06.01.2015. Iako bi naslov ove priče trebao glasiti “Umalo tri kralja”, odlučio sam ga skratiti jer se Davor u zadnji tren odlučio uputiti na Kapavac, umjesto na Leštat (Vučjak Kamenski), odakle Miroslav i moja malenkost kreću u ovu nadasve pitomu, i na mnogo načina prekrasnu divljinu. Što reći, osim da je “kraljevski dvojac” u 7 sati hodnje uspješno prevalio 21 kilometar i na kratko podčinio opaku i moćnu planinu. 🙂 Tijekom pohoda, susreli smo dvije srne i jednu lisicu, nešto

Prvi ovogodišnji “prohod” :-)

04.01.2015. Prvi ovogodišnji prohod je ustvari pohod stazom koju sam jučer (03.01.2015.) djelomično prošao sa kolegama iz Mađarske. Sukladno tome ovo danas je bilo najobičnije prohodavanje. 🙂 Stižem u 08:45 sati na Jankovac (475m/nv) koje je u tom trenutku sablasno prazan. Spremam se lagani i uzaludno iščekujem planinarske entuzijaste. No, što da se radi? Za nekoga tko dane provodi u samoći i tišini, kao ja, krajnje je dosadno hodati sam, ali bilo bi krajnje neozbiljno najaviti isti i ne pojaviti