Tri godišnja doba

20150111_papuk_mala_211.01.2015.

Kako slike često imaju potrebu da se nametnu, tako su i ove požurile i čekale svoju tekstualnu verziju.

Jutro je mamilo na osmijeh, kako i nebi kraj sunca koje je već oko 8 bilo neuobičajeno visoko. Pet junaka, dva limena ljubimca, ruksaci skoro napunjeni kobasicom. Sat pokazuje 8.30 i krećemo.

Iz smjera Slatine kotrljamo se kvartetno u sastavu: Miša N. (iliti šofer), Jasna P., Dejan D. i ja. Poznate zavoje kratimo što papučicom gasa, što popunjavanjem životnih priča, a dragi smo si. 🙂 Meštar od navigacije Davor M. stiže elegantno solo iz smjera Osijek.

Brzinski odrađujemo posljednje pripreme, zatezanja, obuvanja i par žvakanja, i spremni smo baciti omču na svoju planinu. Smjer kretanja pokazat će doslovnost ove tvrdnje. 🙂

Sunce grije, zemlja šušti pod nogama i svi na ovoj adresi potpunije dišemo (manjkove i viškove plinova ne računam trenutno). Mijenjamo tu neke nadmorske visine, svak’ sa sobom, zajedno, spareni sa prirodom, hodamo i uživamo.

Ruta je kao stvorena za to, zalutalo proljeće na stazi za: Nevoljaš, Češljakovački,… uostalom zar je moguće drugačije. Planina čovjeku ne ostavi mogućnost da kući vrati išta od negativnosti koju na sebe tako lako lijepimo. Doduše malo nam otežati stvar, zašto ne? 😉

Strastveni obožavatelji kiše su tako došli na svoje, ja posebno. 😉 Sunce se umorilo i zamijenilo ulogu s vjetrom, oblaci su sakrili nestrpljive visibabe, ma da su htjeli sakrili bi i uspavane divovske mravinjake. Krećem prigovarat’ (samo krećem), nisam stigla jer su me iznenadili stiliziranom kabanicom, na čemu se još jednom od srca zahvaljujem.

Priroda misli ozbiljno i tad je prekrasna više nego ikad. Gorda. Pretvara svojih 5 podstanara u ekipu što juri kroz kišu, gotovo filmski ali pjevali nismo. 😉 Početnih 5 tanjih odjevnih izdanja pretvorilo se u 5 jurećih kabanica, 10 skliskih cipela, 5 orošenih pogleda, 1000 osmijeha.

Govorim u svoje ime, trebalo je biti tamo, žao nam je što niste, prepoznajte se sami. 🙂 Statistika i sateliti kažu da smo prešli nekih 17km u nekih 6h, ali to je najmanje bitno.

Mi smo oživjeli svoju nedjelju i u konačnici svoje blatne i mokre pojave ogrijali kavom i čajem i tako cijeloj priči dodali još malo tijela. Davore nosim ti sendvič slijedeći put, pa ćeš s nama. 🙂

Eto ljudi, očekujemo vas u nekoj nedjelji koju sami odaberete. Možda baš ovoj. Sve su savršene samo da znate.

Sandra Vencl

6 comments

  • Miša

    Sandra, priča je mrak! 🙂 Dabogda ti prešlo u naviku. 😉

  • Davor

    Neeeću sendvič, neću kavu,.. samo Planina.

    Nekoliko mojih slika sa izleta.

    https://picasaweb.google.com/matasdavor/NevoljasCesljakovackiVis

  • Dejan

    …5+ za priču;isplatilo se čekati!Dan je bio kao stvoren za pokisnuti;uz dobro društvo kišu nismo ni osjetili ili…? 😉

  • sandra

    Kakvo zdruzeno komplimentiranje,sva sreca pa sam sa obe noge na zemlji 😉

  • Ivan

    Sve je pokriveno: Vrijeme radnje, mjesto radnje, radnja, likovi, odnosi između likova, tematika, simbolika, značaj, zaključak, poveznica s budućim događajima.
    Da mi Miša nije najdraži pisac, dobila bi 5.
    No samo Miša može dobiti 5, tako da tebi evo jedna dobra 4.
    No, dobro, 4+
    🙂 🙂

  • JASNA

    Čekala sam da se dečki ispucaju, sada mogu i ja reći: ” Sandra, vrijedilo je čekati”. Dobro i emotivno napisano. Ne znam kako je samo Miša uspio dočekati tekst a da se prije ne ubaci 🙂
    Drago mi da sam u tvojoj priči i što si s nama.