planinarimo.info

24.08.2014. U 08:30 sati, negdje na pola puta od Duzluka do Tromeđe, sastala sa mala ali kvalitetna ekipa planinara iz Osijeka i Slatine. Brojnost nije umanjila zadovoljstvo tijekom 13 km pohoda Krndijom u ukupnom trajanju od 4 sata. Ponovno smo osvojili Kapavac (i ostavili trag u potpuno uništenoj upisnoj bilježnici koju je netko ostavio na kiši) i napravili lijepi krug oko naših automobila i Orahovice. Nisam sve zapamtio, ali se sjećam da je Davor spominjao Rudine i Luovačko brdo. 🙂

17.08.2014. S obzirom da je većina Šapica na godišnjem odmoru ili umoru – dogovori i pregovori koje stavljamo u skupinu “Gdje ćemo za vikend?” ne idu baš glatko. Noć prije odlaska na biciklističku turu stavio sam najavu za okupljanje zainteresiranih planinara na Jankovcu, no kako se nitko osim Davora iz Osijeka nije najavio, u zadnji tren smo odlučili krenuti sa kamenoloma u Orahovici. Preciznije rečeno – Davor je odlučio… 😉 I znate što? To uopće nije bilo loše! Dapače, staza se pokazala

03.08.2014. Na “tromeđi” se okupio impozantan broj planinara iz preko nekoliko slavonskih žžupanija. Nas je bilo 10, a pokraj još cirka 20-ak planinara iz Osijeka i okolice koji su doššli na Krndiju pripremati se za pohod po Velebitu (nešto poput priprema koje odrađuju nogometaši pred prvenstvo). 😉 Par stotina metara smo hodali skupa, sjedinjenu u dugačku povorku, a onda su šŠapice i oni koji se tako osjećaju krenule na ISPO turu predvođeni sigurnim Davorom i katkada Ivanom. Ekipu sačinjavaju: Davor,

06.07.2014. U trenutku pisanja ovog malenog izvješća, većina Šapica se brčka na turbo popularnom orahovačkom jezeru u Duzluku, gdje osim planinara osvježenje pronalazi na stotine kupača, izletnika i kampera. Poduzetni domaćini su pokraj vode upriličili natjecanje u pripremanju fiš paprikaša to jest riblje čorbe, a preko puta na rašljama peku šarane, spravljaju male i velike pice, i prodaju pića po turističkim cijenama bliskim onima na jadranskoj obali. Parking na suncu i travi naplaćuju 20kn/dan. Zahebani su i iznimno sposobni su ti

30.03.2014. Današnji pohod po bespućima Krndije upriličili su naši sjeveroistočni susjedi iz HPD Orahovica sa gosn. Zorkom Štajnerom na čelu. Što reći osim da dečki osim poznavanja planine imaju dara za ovakove manifestacije tj. “šetnje” po nebeskim visinama. Pohod je podijeljen na dva dijametralno suprotna dijela – prvi u kojem su ubili boga u nama i drugi u kojem smo naprosto lebdjeli od lakoće. Isprava smo se samo penjali, pa smo išli prema gore, onda je krenuo pravi uspon, zatim

26.01.2014. To da naše mađarske kolege vole pohoditi Papuk i Krndiju – već i vrapci na granama znaju. Njihova opčinjenost slavonskim gorjem nije nimalo slučajna. Planinari iz Pečuha, Mohača i Baje imaju Meček koji je isto tako lijep i zgodan ali se ne uzdiže dovoljno visoko u nebeske visine. OK, ruku na srce, nije ni Papuk neka odveć visoka planina, ali je skoro duplo viši i višestruko širi od Mečeka, što planinarima pruža znatno veće mogućnosti za pohode, istraživanje i

12.01.2014. Otkuda Šapice na K2? Pa tako, lijepo… Uranili smo, napravili sendviče i krenuli na put. U podnožje moćne K2 destinacije stižemo u “devet za dva” odakle krećemo na 18.5 km dugačak uspon! Nije šala, upravo je toliko kilometara potrajao naš pohod po Krndiji & Kapavcu. 🙂 Ta hajte molim vas – niste valjda pomislili da smo skoknuli do onog tamo, negdje bogu iza nogu i jako dalekog K2 koji se uzdiže na 8.611 m/nv. Gore i dolje cca 13km.

Današnja pohodnja je dokaz da ne mora uvijek najava puta, koji je izgledao kao nešto što smo već prošli u više navrata, biti nezanimljiva i dosadna već se može pretvoriti u nešto što je čak i prešlo naša očekivanja. U Orahovici se skupila standardna skupina planinara Ivona, Jasna, Miša, Miroslav i ja. Nakon što smo izmijenili međusobno domaće jabuke kojima se svi hvalimo, promijenili smo rutu s obzirom da je Miroslav vidio najavu lova u području kojim smo prvobitno htjeli