20.12.2015. A što da vam kažem? Ivan je najavio pohod po istočnoj Krndiji i predvidio vrijeme trajanja istog u sekund i kilometražu u metar. Ali to nije sve! Niti jednom me nije pitao za tumačenje zemljovida i određivanje pozicije u prostoru, čak ni gdje je sjever!? Biti će da sam ga dobro obučio. 😉 Šalu na stranu. Bravo Ivane. Bravo mi. Moj Endomondo kaže preko 20km, iako je, to kao i uvijek, malo nabildana cifra, ipak nam služi kao referenca i
06.12.2015. U planinarskoj kući “Tivanovo” (220m/nm), dulji niz godina okupljaju se planinari iz cijele Slavonije, a povremeno tu navrate i zaljubljenici u visoko gorje iz drugih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine, i Mađarske. Šapice su danas prihvatile poziv na druženje u Gazijama, u našoj standardnoj maniri “malo u društvu – malo solo” jer smo tako navikli, i teško će nas od toga odviknuti. Smisao ovakvih masovnih skupova je u upoznavanju istomišljenika, druženju i zajedničkim pohodima, od početka do kraja. No
24.11.2015. S obzirom da sam na godišnjem odmoru, a vrijeme je lijepo šteta je sjediti doma i baš ništa ne raditi. Odlučujem otići do jezera u Orahovici, odakle krećem na jedan lagani trenig. U 09:00 sati krecem sa jezera prema Ružica gradu, snijeg lagano pada, ali se ne zadržava na tlu. Tremostat na jezeru pokazuje ugodnih +3°C stupnja. 🙂 Od Ružica grada, nastavljam SPP-om prema Starom gradu, i kako se penjem sve više, povećava se i visina snježnog pokrivača. Već
22.11.2015. Na prvi ovogodišnji snježni pohod prijavilo se čak četvero planinara: Davor, Velimir, Mira i ja. Nažalost naš se vodič zbog bolova u kralježnici – odjavio i prije no što je krenuo iz Osijeka, a Velimir je na pola puta odustao i vratio se u Bistrince. Moram priznati da je u 08:00 sati, u Slatini sve izgledalo: lijepo, krasno, tiho i mirno. Plus šest stupnjeva, bez kapi kiše i naznake onoga što se događa iznad 400 m/nm. Pred Orahovicom počinje
08.11.2015. Prije svega moram reći, da mi je neopisivo žao zbog promjene mjesta okupljanja, jer su Mario i Gogo došli na prvobitno zakazanu lokaciju (na izlasku iz Duzluka), i u konačnici hodali sami. 🙁 Naša se mala planinarska družina već dugo vremena pokušava oporaviti i ekipirati, stoga ovakve situacije jednostavno nisu prihvatljive! Nadam se da će nam dečki oprostiti i pojaviti se slijedeći put na startnoj crti, ali istovremeno i pratiti naše najave (i promjene planova) na FB i ovdje,
23.09.2015. Već godinama, na prvi dan jeseni uzimam slobodno i tumaram po Krndiji. Dok čekam prvi mraz koji će omekšati šipak i pretvoriti ga u slastan zalogaj, skupljam prve ovogodišnje kestene. Isprva uživam na Oršuljici i Malom visu, a zatim bacam jedan pogled na Orahovicu, Vidikovac na drugoj strani i vrh Oštra glava. Iako je vrijeme gljiva, nisam imao sreće napraviti serijal fotografija na tu temu, jer ih nema. 🙁 Vjerujem da bi Miroslav najviše uživao u pogledu na sve
12.09.2015. Prije svega zahvaljujem se što je pohod premješten na subotu nakon šestogodišnje tradicije planinarenja samo i isključivo nedjeljom. Nakon prvotnog šoka i spoznaje da je u Virovitičko – podravskoj županiji poprilično hladno, u subotu, 12.09. osvanuo je prekrasan sunčan dan. Unatoč većem broju prometnih znakova koji signaliziraju zabranu prometovanja u smjeru Velike, četiri auta hrabro su se zaputila na Prijevoj odakle i započinje ova naša priča. Mira, Jasna, Miša, Davor, Bigi i ja nakon pregršt poljubaca i zagrljaja i
23.08.2015. Varate se ako mislite da nisam vrbovao novopridošlicu (Mira iz Orahovice) na pisanje ovog teksta. Unatoč urođenom šarmu (koji sve više blijedi), nisam uspio uvaliti obvezu izvještavanja i vrbovanja novih planinarskih kadrova. 😉 Vjerujem da bi bilo interesantno čitati mudre misli iz nekog drugog izvora i prespektive. No, kao što rekoh – nije do mene. Ekipu sačinjavaju ravnodlaki: Davor i Vesna, rundavi: Mira i Jasna, i kratkodlaki (čitaj ošišani): Miša i Bigi. 😉 Cijeli dan imamo vrijeme onako “pravo
02.08.2015. I tako, poslije 9 mjeseci čekanja – ostvarila se želja našeg vodiča (Davor Matas) da šapice osvoje jedan od manje poznatih vrhova – Bazova glava 773m/nv. Istina, prošle godine (vidi najavu od 23.11.2014.) je Davor imao namjeru povesti ekipu na B.G. ali se iz nekog razloga tijekom pohoda plan mijenja i završavamo na okolnim vrhuncima. 🙂 Ovoga puta ekipu tvore mnogobrojni Osiječani: Davor, Ivan, Jasna, Dino i Vlasta i malobrojni Slatinčani: Jasna, Bigi i moja malenkost. Endomondo kaže da
31.05.2015. Ovaj izlet je zamišljen i realiziran kao „laganica“ obilaska bližih i poznatih lokacija oko Orahovačkog jezera. Na jezeru (i oko njega) se pojavila manje-više poznata ekipa: Vesna, Jasna, Jasna, Davor, Sandra te jedna nova faca: Saša. S obzirom da je ovo „preživio“ možda i bude nekakav planinar od njega. Nisam spomenuo Bigija, koji se jako radovao (posebno ručku) i neprekidno trčao po šumi. Nažalost, Davor još uvijek nije u mogućnosti duže hodati s nama, tako da nas neposredno pred