23.04.2022. Dilj gora nam je uvijek draga, nježna i pitoma, osim kad je glib od blata ili ima snijega do koljena. Upravo je zbog kiše, koja je padala dan prije, današnja utrka bila uistinu posebna, a blato mljeckavo, linoladasto i kremasto, da ne kažem poput žvakaće gume koja ima odlike muškaraca (prvo su slatki, a onda ljepljivi). 🙂 Kasnije se šumski puteljak pretvorio u tijesto i svaki je pokret bio teži od uobičajenog. No, to je ono zbog čega uglavnom
02.04.2022. Senka Presečan Matijaković je napisala: “Moj prvi trail u životu, kratka staza 12 km i završila ga, na nogama, u komadu i suhe guzice, bez ekipe HGSS-a da me skupi po putu. 🙂 Prijavila sam se više kao podrška “Bradi” (gosn. suprug Darko Matijaković) jer on već mjesecima rekreativno trči, a ja sam u zadnjih 20 godina lani istrčala s Ivom dvije dječje utrke od 200 – 300 metara (jedva) i čak 4 km početkom godine s Bradom. Planirala
06.03.2022. Baš je lijepo kad na neki izlet vodiš znalce. Počneš čitati iz Dnevnika obilaznice slavnu Andrijinu rečenicu „Zdravlje je stanje potpunog…“ a oni samo nastave. Što su ti štreberi, sjećaju se još iz srednje škole. 😊 Ova planinarska obilaznica na Dilj gori, koju je osmislilo planinarsko društvo „Zanatlija“ iz Osijeka, tematski spaja lokacije u i oko Brodskog Drenovca: rodnu kuću dr. Andrije Štampara, spomenik nulte kategorije crkvu Sv. Dimitrija, obližnja brda od kojih je najviši Kasonjski vrh, planinarsku kuću
12.12.2021. Neke je trebalo nagovarati da se odvaže iskobeljati iz kreveta dok nam vani deru neki čudni vjetrovi, sasvim drugačija meteorološka slika od one kakvu očekujemo kad planiramo trkohode, nogohode, i druge raznorazne aktivnosti. Oni koji su se dali nagovoriti i šljapkati danas na Boroviku po blatu, spoticati se o granje, korijenje i kamenje, trčkarati k’o srna po golemim nakupinama lišća i kušati ostatke snježnog pokrova, sigurna sam da će postati zaljubljenici u ovu stazu ako to već nisu. Ali
02.10.2021. Prošle godine smo imali prigodu sudjelovati na 1. Garčin trailu, a ove potvrditi već doživljeno i zapečatiti sudbinu organizatorima 🙂 jer ovaj 2. po redu Garčin trail – nije utrka koja će vas ostaviti ravnodušnima i nezadovoljnima. Ne sjećam se brdske utrke na kojoj sam pri ulasku u cilj (na 20-om km) požalio što je kraj i poželio trčati barem još pet – šest kilometara na prekrasnoj Dilj Gori. Tko ne vjeruje, neka nastavi čitati i njuškati po video
18.09.2021 Ove godine Mazator trail nije dio SBTL tako da sam se odlučila za dužu stazu od 31.6 km. Nije da sam ikad otrčala tu dužinu ali treba pomicati svoje granice… Da se nelažemo startnina za Petnju trail bila je svega 30 kn manja, pa kad već plaćam puno (190 kn) makar da uživam duže u prirodi. Kiša koja je padala dan ranije dala je dodatnu čar (čitaj puno blata) našoj pustovini. I ovu utrku društvo su mi pravile dvije
04.07.2021. Vremena je tako malo, a obveza nažalost sve više. Nije tajna da mi ova izvješća kradu silne sate, jer treba obraditi video materijale i fotografije, osvrnuti se na događaj i nešto pametno napisati. Uz sve to treba biti informativan i zabavan, i još za džaba. Ovaj ću put biti stvarno kratak. Testirao sam GoPro Hero 9 (na glavi) i daljinski upravljač na ruci. Samo ću reći da sve ima svoje prednosti i mane. Posebno izvješće na temu akcijskih kamera
18.04.2021. Plan za današnji pohod je bio uistinu lijep, za razliku od vremena. 🙂 Neprestana kiša, raskvašeno tlo, blato, voda i temperatura koja se nije pomakla sa +6°C. Tek negdje u poslijepodenevnim satima raste za dva stupnja i daje naznake da bi se i Sunce moglo probiti kroz sive oblake. Trebali smo odraditi sa užitkom 24 km SPP-a od Ceremošnjaka preko Crne Klade, inih sela i zaselaka do Jezera Borovik i nazad malo istom, malo zaobilaznom putanjom. U konačnici mijenjamo
03.01.2021. Iako je zima kalendarski u tijeku, današnji dan je zvao proljeće. Naš doživotni predsjednik Šapica inicirao je Trkohod na Boroviku. Odabrana je kraća staza Borovik treila, koju je naša Marija prošle godine svladala. Naš šestero Trkohodača je iznimno zadovoljno doživljenim i čekamo nove izazove. Valaj je bilo dobro, jer blato je da se zablatimo, a nizbrdice da se skotrljamo. Želimo i vama onaj osjećaj gdje inspiracija blizu, a još je ostvariva… RiM (Roberto Bašić i Monika Bizik) * *
19.09.2020. Neću okolišati… Puno je stvari na koje sam ponosan: prije svega bih izdvojio sinove (David & Nad) i moju najdražu (Marija), tu su i brojni portali koje uređujem i punim sadržajima (u čemu svi pomalo sudjelujete i pomažete – hvala), planinarenje, biciklističke ture na kojima sam prešao više od 50.000 km, uglavnom po Hrvatskoj i nešto po susjednim zemljama (Mađarska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Rumunjska), razne hobije i umijeća, brojne rukotvorine… a kad još malo porastem valjda bude i