Category Archives: Dilj gora

DLDT – 46km

20.05.2018. I tako. Kaže Dobrila, ajd’ dođite, neće nas biti puno, vrijeme je lijepo, duga staza… I mi došli. Ustajanje u 4 ujutro. Kod doma „Đuro Pilar“ u 5.50. Skupina planinara koja hoda SPP se tek ustaje. Stižu i ostali. Sveukupno nas 5 (pet): Dobrila, Jasna, Ivica, Dubravko i ja. Krećemo. Prvo odredište jezero Petnja. Sunce iznad jezera, lagana izmaglica, lijepo. Nastavljamo strmim usponom pa makadamom prema Pljuskari. Prvi duži odmor (to znači 15 minuta). Idemo dalje prema vrhu Degman.

Divlji Dilj

06.05.2018. Nekako si mislim da ovi naši prijatelji iz PD „Dilj Gora“ namjerno to rade. Pozovu nas na hodanje na Dilj upravo onda kad je nekakvo blato, kada je par dana prije padala kiša ili baš taj dan pada kiša (mislim, pazi, kažu „iznenadila nas“ a svi znamo koliko ima kojekakvih meteoroloških postaja). Sve s ciljem da nam zgade hodanje po Dilju, kako bi tu ljepotu čuvali za svoje oči. Skužili smo vas! Idući puta ćemo doći u još većem

Planinarenje uz poeziju

22.04.2018. Evo jedno malo drugačije izvješće od uobičajenih zapisa o šapičastim skitanjima. 🙂 Pođi Odmah Nemoj previše razmišljati Samo kreni I pusti Da se cijeli svijet Sam od sebe raspliće Zamisli Sva mjesta na koja ćeš ići Kako na tebe čekaju I osjeti Kako u tebi buja Želja za polaskom Sve što je potrebno jest Zakoračiti (Maja Klarić, Želja za kretajem) Dok je većina šapica u nedjelju uživala u šetnji uz Dravu i Dunav, brođani i ostali koji su nam

Blatno jezero

11.03.2018. Članovi „Šapica“ u zimskoj bajci na Sovskom jezeru Ovaj smo vikend odlučili napustiti buku i gradsku vrevu na malo drugačiji način. Nekoliko Osječana, zaljubljenika u prirodu, krenulo je u 7 sati ujutro put Dilj gore. Sunčeve su zrake ukazivale na lijepo vrijeme. Uz jednu kratku kavicu dolazimo na polaznu točku, prijevoj Međa na cesti Ruševo – Gornji Slatnik, koja je bila početak naše današnje hodačke ture. Lijepo je bilo susresti neka poznata planinarska lica, ali još je bilo ljepše

SPP-om do sv. Martina na Dilju

06.01.2018. I ove subote su sa svih strana pristizale fotografije brojnih Šapica i Šaponja sa raznih planina. Nadam se da će i oni podijeliti s nama svoje dojmove i fotografije. Domagoj i ja smo ovom prilikom hodali Slavonskim planinarskim putem do kontrolne točke br. 12, iz smjera Grižića. U blizini naselja Lovčić smještena je kapelica sv. Martina, okružena mjesnim grobljem, a pečat se nalazi na malom stupu uz ogradu. Ugodno me iznenadila postavljena oznaka “Stopa sv. Martina” – europsko obilježje spomenika

Na predivnom suhom Dilju

22.10.2017. Anno Domini 2017. dana 22. listopada, skupila se nešto poveća nakupina šapičastih prijatelja. Predivno vrijeme izmamio je ljubitelje prirode na proplanke Dilj gore. Unatoč najavljivanjima kiše hrabra nakupina  od čak 34 šapice krenula je u osvajanje Dilja. Korak po korak, šapicu pred šapicu. Hitro smo se kretali i došli do mjesta zvanog Čardak (421 m/nv) najvišeg vrha Dilj gore. Vrijeme je bilo odlično, a Dilj se pokazao kao predivna gora u svim bojama jeseni. Marija Bešlić Dana 22. listopada

Pljusak na Pljuskari

05.03.2017. Ne tako davno Šapice su bile na Dilj gori i turbo popularnoj Pljuskari (260 m/nv). E sad, zašto smo ponovno tamo išli sam Bog sveti zna? 🙂 Blata puno, uspona malo, pogleda ni malo… No ovaj put smo Pljuskaru doživjeli potpuno drugačije i slobodan sam izreći iz najljepšeg kuta gledanja. O da… Ako bacite pogled na fotografije i video zapis biti će vam jasno o čemu se radi. Gacali smo “kanjonom Pljuskare” i uspentrali se iz podnožja slapa sve

Šapice na Sovskom jezeru

22.01.2017. Joj djeca, već je 23:16 sati, a ja tek sada dovrišio grafički dizajn tj. montažu video zapisa, obradu i dodavanje fotografija. Ajmo sad na brzinu sklepati priču, jer se kao i uvijek do sada, baš nitko nije ponudio napisati koju mudru. 🙁 Iskoristimo stoga nekoliko riječi iz najave… Težina pohoda: nije vrijedno spomena, nešto poput gledanja televizije ali zdravije… 🙂 E pa baš je tako bilo. Nekoliko riječi o Sovskom jezeru: Sovsko jezero predstavlja jedinstveni primjerak prirodnog jezera u brdsko-brežuljkastom području

Pljuskara

25.09.2016. Ispred Planinarskog doma “Đuro Pilar” (KT1) u Slavonskom Brodu okupila se međunarodna planinarska ekspedicija, kako bi u znoju lica svoji pohodila Dilj goru, taj nekoć moćni greben na dnu strašnog Panononskog mora. Da je tako svjedoči i vrsta pauka dosada neviđena na ovim prostorima. Velik je poput lokomotive, sa očima poput mandoline. Zubi su mu strašni, a krici žrtava glasni. 🙂 Na dvadesetak stupnjeva Celzijusa, bez kapi kiše i vjetra što mrsi kosu, hodali smo i gugutali baš kako

Čardak ni na nebu ni na zemlji

07.02.2016. Ova će priča (bajkovitog naziva) biti kratka ali slatka. 🙂 Zašto? Jer sam noćas spavao samo 200 minuta i idem soviti, ćoriti, šlafenzi i tome slično. Naša se 13-ero člana ekipa (ukupno 52 šape) okupila baš kako je Ivan i zamislio, tamo negdje (i dalje ne znam gdje unatoč silnim zemljovidima i google maps asistenciji) i odradila 20 km pohoda po Dilj gori, unatoč prekrasnom vremenu i izvanrednom raspoloženju. 😉 No Ivan zna, pa kaže: “Okupili smo se na križanju