Čestit Božić dragi naši…
[ad#vijesti]
[ad#vijesti]
19.12.2010. Slatina 09:00h temperatura -14°C palimo “pilu” i krećemo put Slatinskog Drenovca gdje nas u 10:00h očekuju Šapice iz svih krajeva lijepe naše. Khm, dobro ne baš iz svih krajeva. Usput zastajemo na preko nekoliko lokacija kako bismo fotografirali nevjerojatno raskošne snježne skulpture nastale od bezbrojnih kristala leda okupane sunčevim zrakama. Isprobavamo kvalitetu novih “gudjerki” namjenjenih zimskim uvjetima na cesti i znate što? Dobre su to gume, opako dobre. Zima zima pa ne ka je – ako je zima nije
12.12.2010. Međunarodni dan planina – 5. izlet u nepoznati Papuk Peti put za redom Hrvatski planinarski savez, Slavonski planinarski savez i Park prirode Papuk organiziraju “Izlet u nepoznati Papuk”. Riječ je o manifestaciji sa svrhom i povodom koja je diljem globusa poznata kao “Međunarodni dan planina 2010.” Slavonskim Šapicama je ovo treće sudjelovanje (bravo mi). 🙂 Većini naših dragih prijatelja ovo je već drugi put na ovakvom pohodu. Trebam li reći da su prije tri godine led probili Ivona, Nad
05.12.2010. Dok ISPO ekipa vrijedno radi na pripremama za međunarodni dan planina 12.12.2010., Šapice odlučuju na trenutak zaboraviti Papuk i prihvati ljubazni poziv našeg starog znanca i domaćina Branka Tivanovića na pohod Krndijom i druženje sa planinarima iz Slavonije u planinarskoj kući Tivanovo. Kod Tivana ništa nije prepušteno slučaju pa nas uz širok osmijeh i stisak ruke očekuje i poveća količina domaćeg kruha, čvaraka, švargl, šumske gljive iz staklenke i preko nekoliko vrsta žestice sa planinarskim travama. Trebam li uopće spomenuti
28.11.2010. Iako bi umjesto krutog službenog naslova ove naše male planinske avanture bolje pristajao “Dobra zabava u još boljem društvu!” ostaviti ćemo na trenutak šale i doskočice, i podsjetiti se teških trenutaka iz povijesti, jer u našoj domovini nisu uvijek tekli med i mlijeko. Za slobodu u kojoj danas uživamo živote su dali mnogi naši sugrađani, znani i neznani. 🙁 Tome svjedoče uklesana imena jedanaest hrvatskih branitelja smrtno stradalih 02.12.1991. u trenucima dok se stvarala hrvatska država, kojima su danas
21.11.2010. Dogovor je pao i prije no smo započeli raspravu. Vidimo se ujutro govore svi u glas! Ivan, Jasna, Matija, Jelena, Mirjana, Ivona i dakako ja. Ustajemo ranom zorom, obavljamo jutarnju toaletu, radimo sendviče i ubrzo krećemo na zborno mjesto. U centru Orahovice nas dočekuje zabrana prolaska u smjeru Kutjeva s obzirom da saniraju cestu sa sjeverne strane Papuka. Prolazimo prepreku i vozimo prema isrpažnjenom orahovačkom jezeru gdje nas dočekuje ostatak ekspedicije. Svi su dobro raspoloženi, nasmijani, pod punom planinarskom
14.11.2010. Nakon nesretnog madeža Frane i četiri visinski preskočena vikenda, Šapice ponovno žare i pale Papukom. 🙂 Oboje na nogama imamo udobne trekerske cipelice (Zlatna Nit d.o.o. – Slatina) s tim da je polovica Šapica (neću reći koja, samo ću je diskretno pogledati) zaboravila prije odlaska na planinu malo razgaziti nove gojzerice, pa su žuljevi malo radili svoje. 😉 Ako i vi želite dobre, a jeftine cipelice-lutalice možemo vam srediti grupni popust i gratis montažu. Današnji šest satni pohod prošao
13.11.2010. Hoćemo li? Kuda? Kada? Slatinski dio Šapica opet je krenuo na subotnje šetnje po okolici grada, točnije, Slatinskom prigorju. Ujedno, to je bio i test izdržljivosti za moje, tek zaraslo stopalo. Moram priznati, dobro je podnjelo četri sata hoda i trčkaranja sa tri neumorna klinca, dva psa i jednom mamom 🙂 Po zacrtanom planu i programu, gle čuda, bez kašnjenja, krenuli smo oko 10, od Brežića (brdo kod “Repićevog odašiljača”) u šumu. Fran, Matija i Jurica, uz Lulu i
07.11.2010. Dragi naši prijatelji (ISPO-vci, Brazilske šapice, i svi drugi)… Evo nas.. Živi i zdravi.. Napokon… Kako kaže naslov, a i stara poslovica “Do bolje sreće”, ili puno poznatije “Strpljen spašen”. Frane je kriv za naše, skoro jednomjesečno, apstiniranje od planina, hoda, Papuka. Ehh, taj Frane. Bio je velik svega 3mm, ali ga je majstor jednim potezom i rezom dugim 1cm uklonio. 2 šava, po mom zahtjevu najdebljim koncem, i 10 dana mirovanja, pa vađenje konaca, i još 14 dana
10.10.2010. Naša je današnja planinska avantura započela na “park placu” jankovačkog jezera odakle vodi put prvo gori, pa onda doli, pa gori, pa doli i tako bezbroj puta… Na križanju Majerove livade, Jezerce, Nevoljaš, krećemo ravno put Jezerca i šumarskog fakulteta. Poslije dugo vremena ponovno gledamo markacije i zaključujemo da nisu baš nešto naročito. Svako malo čuje se glas “Cigo gdje si?” Cigo Papuk te zove! Cigo dođi, samo dođi i ponesi kist i boje…” 😉 Drugim riječima staza je