26.12.2009. Stare, nove i najnovije Šapice pohodile su ovog lijepog i krasnog dana gospodnjeg, naše i vaše omiljeno papučko gorje, uzduž i poprijeko u cjelodnevnom pohodu, koji je potrajao punih 8 sati. Uglavnom smo imali zaštitu sunca, a u završnici dugoj oko sat i pol dobili smo mjesečev sjaj i 4 LED rasvjetna tijela. Na sreću stare Šapice znaju znanje i imaju rasvjetu na glavi, plus jedan mobitel sa rasvjetom i još jednu
20.12.2009. Od gupčeve ulice do startne pozicije ima 20-tak minuta hoda, probijamo se uglavnom lijepo očišćenim cestama i pločnicima, i tek povremeno gazimo duboki snijeg na mjestima gdje ne žive ljudi ili zimska služba nema mogućnost aktivnog sudjelovanja. Može se reći kako ove godine zima nije uspjela iznenaditi zimsku službu i komunalne djelatnike, svi su nekako na visini zadatka, i ciča zima i vrijedni čistači – svaka čast. 😀
19.12.2009. Prohladno jutro i temperatura od kojih -12°C dovoljan je razlog većini ljudi da dan provedu u toplom, uz kolače i televiziju. Kada niskoj temperaturi dodate i snijeg koji neprestano pada, pomislite da nitko nije lud proviriti vani. Da ste kojim slučajem prošetali slatinskim krajem u subotu, uvjerili bi se da ipak ima “luđaka” koji između kućnoga komfora i zimske idile na -12°C, ipak biraju ovo drugo.
13.12.2009. Međunarodni dan planina – Najviši slavonski travnjak Vrijeme sadašnje, mjesto radnje “Kod dva Papuka”, odaziv velik, zabava luda, raspoloženje izvrsno, starosna dob od 7 – 82. godine, ljepota krajolika neopisiva, visina snijega do 60cm, vidljivost sve do Bosne, dosegnuta visina 940m, duljina hoda 5:05 sati, težina pohoda 7 od 10. Niste bili!? Pa kako ste mogli propustiti manifestaciju pod nazivom “Nepoznati Papuk” pohod nad pohodima i uspon na “Najviši slavonski travnjak”? No dobro, nema veze, mi smo bili i
06.12.2009. Dragi naši, hvala vam na ugodnom druženju i doviđenja uskoro… Mašemo si dok ostavljamo mjesto poznato kao Kamenski vučjak na kome lovci još uvijek pucaju u zrak (kao popizdili) i krećemo put Slatine, do koje ima ohoho kilometara. Mrak je uvelike opkolio grad kad smo stigli doma. Na sreću Ivona vozi mirno i bez trzavica (dobra je ona, dobra…) pa sam lijepo odspavao sve do Slatine, ne računajući kratkotrajno buđenje za potrebe propuštanja stada ovaca i bezbrojnih malenih i
29.11.2009. Organizacijski odbor pohoda pod nazivom “Izlet u nepoznato” otkazao je planiranu rutu, stoga su slatinske Šapice u sastavu “ona & ja” odlučile skoknuti do zapadnih susjeda i istražiti malčice obronke Bilogore. Riječ je dakako o turbo popularnom izletištu građana Virovitice – 1. Virovitičkom gradskom ribnjaku.
22.11.2009. Dogovor, manje više standardni – ekipa iz Požege i Slatine (više njih, manje nas) treba se okupiti na pola puta i krenuti u pohod nepoznatim i nemarkiranim papučkim stazama, puteljcima i širokim drumovima na kojima su nekada hajduci dočekivali bogataše i otimali im zlatnike, dukate i talire. 🙂 Pri 3°C krećemo iz Slatine u kojoj se zadnjih nekoliko dana ne vidi “prst pred okom” i vozimo oprezno put Novog Zvečeva (via Popišano brdo, Ćeralije i Voćin) gdje imamo dogovoreni
15.11.2009. Zahvajujući ljubaznom pozivu planinara sa južne strane Papučkog gorja, upućene na sjevernu stranu, nadaleko poznatim slatinskim Šapicama 🙂 imali smo čast i zadovoljstvo pohoditi našu omiljenu planinu od mjesta koje se naziva Kamenski vučjak pa sve do najvišeg vrha, o da… Poziv za ovaj mali i nadasve slatki pohod, koji je potrajao cca 5h i 30′, dobili smo od gosn. Mesića putem raznovrsnih sredstava veze (GSM, E-mail, Forum) i rado se odazvali – hvala, hvala – zovite nas opet. 😉
07.11.2009. Ovoga puta Šapice hitaju na Velebit brzom-brzinom u Fordu Mondeu, kako bi realizirali unaprijed dogovoreni obiteljski pohod u sastavu svi “mi” ali bez gospođe mame 😉 ili poimence: Stjepan Lozić, Miša Nicinger, Ivona Lozić i Filip Lozić. Dan počinje bez imalo kiše (zamislite) i sa pokojom zrakom sunca, temperatura na jadranskoj obali je više nego solidna cca 12°C, a želja za boravkom u prirodi povelika. Pohod predstavlja kompromis između želja i mogućnosti koje vladaju u našoj četveročlanoj skupini, što
05.11.2009. Zbog obilnih kiša koje ovih dana lijevaju na i ispod Velebita, Šapicu su od nedjelje stacionirane u Svetom Filip i Jakovu gdje strpljivo iščekuju prve naznake poboljšanja kako bi se stvorili preduvjeti za bilo kakav pohod, kad već ne možemo u dva dana jurišati na vrh. Jutros je kiša napokon stala, pojavilo se sunce i lijepo plavo nebo, temperatura je malčice skočila, čak se cvrkut ptičica mogao zamijetiti. Uslijedilo je brzinsko dovršavanje neodgodivih poslića i sumanuta vožnja auto cestom