Zadnje aktivnosti

Tisovačka kosa

Anno Domini 21.02.2016. okupila se nemala skupina planinara iz svih krajeva lijepe naše kako bi s ostatkom planinarske populacije odradila pohod po bespućima Papuka. Kako je i predviđeno kurikulomom za 2016. godinu, u samo nekoliko školskih sati vrijedni su i nadasve marljivi učenici odradili i upoznali: Jankovac > Češljakovački Vis > Planinarsku kuću Trišnjica > Tisovačku kosu > Tisovac > Kamenolom Tisica > Šumarski fakultet > Jankovac. Učitelj Ivan Lončarić, cjelodnevnim je aktivnostima vrijedno podučavao skupinu đaka aktivnostima u prirodi poput:

Kanjon duboke rijeke

14.02.2016. – Valentinovo Mrzitelji svega i svačega kažu da je Valentinovo izmišljeni praznik koji ne treba slaviti. A ja dodajem – izmišljeni su baš svi praznici poput: rođendana, imendana, godišnjica, nove godine, majčin dana, 8. ožujka, 1. svibnja i mnogi drugi, posebno ako sudionici ne vide dublji odnosno skriveni smisao takvih proslava. Pogađate, poanta nije samo u veličanju povoda, točnije nekog događaja ili u evociranju uspomena, već je naglasak na: okupljanju, druženju, širenju dobrih vibracija, razgovoru, smijehu i svim drugim zajedničkim

Čardak ni na nebu ni na zemlji

07.02.2016. Ova će priča (bajkovitog naziva) biti kratka ali slatka. 🙂 Zašto? Jer sam noćas spavao samo 200 minuta i idem soviti, ćoriti, šlafenzi i tome slično. Naša se 13-ero člana ekipa (ukupno 52 šape) okupila baš kako je Ivan i zamislio, tamo negdje (i dalje ne znam gdje unatoč silnim zemljovidima i google maps asistenciji) i odradila 20 km pohoda po Dilj gori, unatoč prekrasnom vremenu i izvanrednom raspoloženju. 😉 No Ivan zna, pa kaže: “Okupili smo se na križanju

Zadnja prvoga 2016.

31.01.2016. Da su domaćini iz HPD Đurđenovac dobri i sposobni više od svega govori odaziv planinara koji je iz godine u godinu – sve veći i veći. Na startnoj crti u Gazijama gužva i prometni kaos. Prekobrojni automobili, autobusi i kombi vozila, samo još Taxi služba i famozni Uber nedostaje. 🙂 Od naših se okupilo nešto malo Osječana, Orahovčana, Slatinčana i Virovitičana: Ivan, Jasna, Vlasta, Mira, Vesna, Darko, Marina i moja malenkost. Što se drugih planinara tiče sve sami Slavonci.

Kratki posjet Papuku

30.01.2016. Cijeli tjedan radim dvije smjene. Konačno dolazi vikend. Ali još uvijek moram odraditi subotu. A nakon toga posjet Papuku. Nakon posla sjedam u auto i krećem prema Velikoj. Ali, avaj, zaboravio sam ponijeti planinarske cipele. A još jutros sam mislio na njih da ih moram ponijeti. Hmm, neću valjda dopustiti da me ova sitnica omete u mojim planovima. Hrabro vozim kroz Krndiju, u Bektežu skrećem prema Kutjevu te nakon lijepe vožnje stižem u Veliku. Nastavljam cestom prema Jankovcu i

Vrhovački grad

30.01.2016. U vrijeme dok su naši sugrađani u magli ispijali jutarnju kavu peteročlana ekipa uputila se na osunčane obronke Požeške gore. Tu je bile Marija i Marina, naš vodič Boris, te Domagoj i ja. Vrijeme je bilo više nego ugodno, a raspoloženje odlično. Put do Vrhovačkog grada započinje na doslovce nekoliko desetaka metara od glavnog požeškog trga na stazi koja od Kalvarije vodi preko brda Sokolovac. Na tom dijelu uređena je poučna staza posvećena franjevcu Luki Ibrišimoviću – Sokolu koji

Crna klada

24.01.2016. Na startnoj crti okupila se nemala i vrlo lijepa ekipa (evo na primjer ja) 🙂 iz preko nekoliko slavonskih županija. Cilj nam je bio prehodati 18-20km što smo s lakoćom realizirali na početnom dijelu SPP-a. Spomenimo samo kako su drugi put sa nama Martina & Domagoj iz Požege (nažalost bez Borisa), Damir & Ljiljana, Jasna & Ivan i kum Ivica, Jasna, Marina, Mira, Darko i moja malenkost. Kako je i bilo predviđeno okupili smo se tamo negdje južno od

Liska – Vincelovo u Iloku

23.01.2016. Planinarenje na Lisku – najviši vrh vukovarske županije te posjet Iloku i Iločkim podrumima. Eto, tako se slavi Vincekovo. Krećemo iz Osijeka u 07:00. Vrijeme je hladno (čitaj: smrzavamo se), ali zubato sunce najavljuje koji stupanj zatopljenja. Vozimo se kroz Vukovar gdje kupimo nekoliko planinara iz PD Ravnica koji su nam bili vodiči po Fruškoj gori. Zastajemo u Iloku jer se moramo najaviti policiji da idemo na vrh Lisku. Za one koji ne znaju, ako idete na Lisku, morate

Dva godišnja doba

17.01.2016. U garaži otvorenog tipa, tempometar pokazuje 0°C, a izvan nje koji stupanj manje. Na tromeđi je to -5°C. Upravo tamo Slatinčani dobivaju “kočotitis” dok iščekuju ostatak ekipe. Okupljamo se (Jasna, Marina, ja, Davor, Ivan, Jasna i Mira) i krećemo prema Petrovom vrhu i Kutjevu, da ne kažem suprotno od lovaca koji postupno zauzimaju sjeverni dio prema Kapavcu. Ukratko mrzimo mi njih, ne vole oni nas… Snijeg, led, vjetar i temperatura ubrzo pada na -10°C. Ovoga puta nema temperaturne inverzije.

Snježna inverzija

10.01.2016. Čuda se katkad događaju: 1.) Sa smiješkom na licu i lubenicama – pojavila se naša Virovitičanka (slatinskih korijena) i ludo se zabavljala. 🙂 2.) Što se tiče snijega (jebo njega) e pa njega u našem gorju – uopće nema! Nevjerojatno ali istinito! To je dakako posljedica toplotne inverzije… Šapice su osim smiješka i dobre volje, na noge navukle: cipeletine, gamaše, tajice i ponijele ogromne količine svekolike opreme, u čemu je prednjačio naš dobri vojnik & HGSS-ovac Darko sa čak