Priroda nam daruje, da nam se um raduje… Pošto ova priča kasni skratiti ćemo joj muke. Zašto naslov “drugi svijet”? Pa baš zato što nemam vremena ispisati cijelu priču zbog svih obaveza i problema, gužve, strke i zbrke, a dok sam bio na odmoru bio sam totalno opušten bez obaveza i briga. To je kao da dođete iz raja u pakao. Pošto sam odabrao za odmor mjesto Starigrad kako bih se nasolio u moru tako sam i odabrao hodanje po
20.06.2015. Protekli produženi vikend proveli smo s pripadnicima našeg planinarskog društva „Bršljan – Jankovac“ u kombinaciji planinarenja po Velebitu i kupanja u Jablancu. Bili smo smješteni u planinarskoj kući „Miroslav Hirtz“, koja se nalazi na vrlo atraktivnoj lokaciji i dominira nad lukom Jablanac. Kako je prvi dan bio predviđen kao dan odmora nakon noćnog putovanja, Jasna i ja smo iskoristili priliku te smo prijepodne posjetili obližnje mjesto i trajektnu luku Stinica, a poslijepodne, u društvu s novim poznanicma, uvalu Zavratnica.
10.08.2014. Da, dragi moji. Baš tako. Krv, znoj i suze. Kojim drugim riječima opisati ovu našu trodnevnu avanturu Velebitom ako ne ovim često spominjanim riječima. Odmah na početku posebno izdvajam gospođu Kseniju Plantak, bez čije spremnosti da nam osigura logističku potporu na lokacijama gdje smo noćili (čitaj: voziš se po najgorim cestama Velebita kako bi na vrijeme došao do planinarskih domova i skloništa i dovezao nam vodu, hranu, vreće za spavanje i ostale stvarčice) ovo nebi bilo moguće. Hvala, gospođo
22.-24.06.2012. U trodnevnom pohodu na Velebit i usponu na Sveto brdo, Slatinske Šapice slale su nam kratke reportaže, koje su objavljene na našem poratlu slatina.net. Prenosimo ih u cijelosti, te dodajemo opsežnu fotogaleriju i kratki video zapis o velebitskim dogodovštinama. 22.06.2012. – 1. dan Nakon izvrsnog večernjeg objeda, kojeg je pripremio naš najbolji i jedini roštilj majstor Vanja, prisjećamo se putešestvija koje su nas pratile od ranog jutra. Kao po običaju, u startu kasnimo cijela dva sata, pa Slatinu umjesto
07.11.2009. Ovoga puta Šapice hitaju na Velebit brzom-brzinom u Fordu Mondeu, kako bi realizirali unaprijed dogovoreni obiteljski pohod u sastavu svi “mi” ali bez gospođe mame 😉 ili poimence: Stjepan Lozić, Miša Nicinger, Ivona Lozić i Filip Lozić. Dan počinje bez imalo kiše (zamislite) i sa pokojom zrakom sunca, temperatura na jadranskoj obali je više nego solidna cca 12°C, a želja za boravkom u prirodi povelika. Pohod predstavlja kompromis između želja i mogućnosti koje vladaju u našoj četveročlanoj skupini, što
05.11.2009. Zbog obilnih kiša koje ovih dana lijevaju na i ispod Velebita, Šapicu su od nedjelje stacionirane u Svetom Filip i Jakovu gdje strpljivo iščekuju prve naznake poboljšanja kako bi se stvorili preduvjeti za bilo kakav pohod, kad već ne možemo u dva dana jurišati na vrh. Jutros je kiša napokon stala, pojavilo se sunce i lijepo plavo nebo, temperatura je malčice skočila, čak se cvrkut ptičica mogao zamijetiti. Uslijedilo je brzinsko dovršavanje neodgodivih poslića i sumanuta vožnja auto cestom
11.03.2009. Ustajemo ranom zorom (nešto iza 08:00h) i krećemo iz Filip Jakova put nacionalnog parka Paklenica. Usput u Zadru pokupimo naše nove, novcijate planinarske iskaznice (ta-raa…) i zastajemo na prijelazu preko slane vode na mjestašcu koje se naziva “stari-novi Maslenički most” i fotkamo sve živo i neživo i dakako novi most na Maslenici, poznatiji kao “Most Bure Radića”. 🙂 Na ulazu u Nacionalni park Paklenica dočekuje nas ljubazni rendžer i propušta bez plaćanja kaucije za upad, koja iznosi 20kn po