Kad jaglaci utihnu 2020.
29.03.2020. Manifestacija Papučki jaglaci 2020. godine nije održana zbog zabrane krembila iz Glavnog štaba. 🙁 Sljedeća dva tjedna su ključna…
29.03.2020. Manifestacija Papučki jaglaci 2020. godine nije održana zbog zabrane krembila iz Glavnog štaba. 🙁 Sljedeća dva tjedna su ključna…
Pratite najave na portalu, dođete na startnu crtu i hodajte sa nama 20 km. Malo se oznojite, dobro zabavite, puno družite, umjereno vrištite, glasno zavijajte, slabašno cijučite, umiljato gugučite, puno se smiješite, pojedite nešto s nogu, napravite sliku ili dvije, uzmite drveni medaljon koji vam se sviđa, okačite ga ruksak i dođite nam opet. Može li lakše? Može! Uplatite 100 kn i unikatna članska iskaznica pripadnosti međunarodnom udruženju zaljubljenika u planine, trčkaranje i poskakivanje – stiže na vašu adresu u
25.12.2019. Prije nekoliko godina, naša je mala planinarska nakupina izrasla i krenuli smo razmišljati o unikatnim vizurama i teksturama, kako bi Šapice bile prepoznatljive i drugačije. Dunja, Ana, Boris i Antonio Planinarski put je manje-više svima dobro poznat. Prvo si mlad, zdrav i snažan, metabolizam uspješno spali sve što unosiš u sebe, a onda se dogodi život, sjedenje, prežderavanje, lijenost, pa silne obveze, starenje, atrofija, višak kilograma, bolesti… Prvi logičan korak je hodanje, pedaliranje, planinarenje, trčanje, plank, tabata, znojenje… Tako
24.03.2019. Papučki jaglaci su odavno postali sinonim za dobru zabavu na svježem zraku i prvi kontakt sa planinama. Nešto što se ne propušta ni za živu glavu. 🙂 To je ujedno i jedina manifestacija u ovom dijelu Hrvatske koja uspijeva okupiti mladost & iskustvo, kako bi u znoju lica svojih pokazali ono najbolje iz oba svijeta. Danas je Velika postala Mala ili još bolje Prevelika. 😉 Nekoliko tisuća planinara, izviđača i izletnika slijevalo se u nepreglednim kolonama prema Planinarskom domu
11.11.2018. 32. Polumaraton Ivan Starek na Jarunu, je moja prva utrka u Zagrebu. Sad se vi čudite kako to da nisam bio na “Zagrebačkom maratonu”, a otišao sam na tamo nekog trećerazrednog “Stareka”. Odgovor je jednostavan – nisam mogao trčati polumaraton na maratonu! Naime, na polumaraton idem trčati 21.1km, a na maraton 42.2km. Kraj priče! 🙂 Upravo stoga sam zahvaljujući pozivu Danijela Dunkovića, odlučio sudjelovati na na ovom vrlo vrućem polumaratonu. S obzirom da je Danijel kretao iz Osijeka i
16.09.2018. Evo malo lopovluka sa Fejsbuka, umjesto uvoda: Ovo je moja zadnja ovogodišnja domaća utrka. Zajedno sa dvojicom trkača: Miša Nicinger koji je trčao samnom na polumaratonu i Antonije Čova Čović (mojim bratićem) koji je trčao malu utrku od 4.800m – otišli smo doma puni pozitivnih dojmova! Temperatura je bila oko 30°C – vruće i malo sparno za trčanje. Veoma sam zadovoljan rezultatom, ukupno 13. mjesto od preko 300 polumaratonaca i 2. mjesto u kategoriji, vrijeme trčanja 1:25:46. 🙂 Bilo
06.05.2018. Ovogodišnji Wingsi su tema za sebe i dalo bi se uistinu puno toga napisati, što baš i nije isplativo zbog malog broja potencijalnih čitatelja. 🙂 “Šapice” se ove godine nisu iskazale kada je brojnost u pitanju. Naime, mačak Tom nije na vrijeme rezervirao svoje mjesto na startnoj crti, a Ena Plantak, Katarina Bošnjak, Dragan Kovačević Đuka i vjerojatno još neki nisu priložili svoje fotke, niti izvješće. A mogli su, mogli bi, točnije još uvijek stignu. 😉 Ukratko, Šapice u
07.04.2018. Osječki polumaraton se pojedinim Šapicama zavukao pod kožu, a po svemu sudeći biti će i novih trkača iz redova naše male planininarske nakupine. Danas su sudjelovali: Ivan Lončarić (polumaraton – 1:46:33), Jasna Tušek Lončarić (polumaraton – 1:46:33), Miša Nicinger (polumaraton – 1:47:10), Ivica Ranogajec (podrška iz kajaka i fotografija), Dražen Šmit (podrška na biciklu i fotografija), Darko Dolovski (polumaraton – 1:26:12), Dragan Kovačević Đuka (polumaraton – 1:42:29), Igor Krstić (polumaraton – 2:13:08) i Nikola Biter (Jel trčiš lega? – 18:20). Iako su Šapice branile boje planinara, trkača
Prije nekoliko dana javio nam se ornitolog iz Našica – Josip Ledinšćak, član Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode. S obzirom da su priča i fotografije objavljene na portalu “planinarimo.info” prije osam godina potaknule kontakt – prepisku prenosimo u cijelosti. Poštovani Miša, nedavno sam slučajno pronašao Vaš stari opis planinarskog pohoda od Gazija do Lončarskog visa, 15.08.2009. Ono što sam odmah zamijetio je sova koju ste fotografirali. Naime, ovdje se radi o sovi jastrebači (Strix uralensis), što je vrlo zanimljiv
24.12.2017. Šapice su danas zahvaljujući mačku Tomu imale neformalne susrete (čitaj: ljudikanje) na trgu Ante Starčevića u Osijeku. Lijepo vrijeme i ljubazne curice u ulozi snimatelja, list papira, malo entuzijazma, improvizacije i eto realizacije video zapisa kojim se želimo zahvaliti svima vama što nas podržavate, pratite, lajkate, volite i trpite. 🙂 Do novih znojnih susreta sa vama, ostajte nam dobro i neka vas prati uspjeh i sreća, naša je želja najveća. Šaponje: Tomislav, Ivan, Miša, Dražen