18.02.2018. Dan je bio sunčan, prohladan i sa pokojim oblačkom na nebu ili je tako bilo samo dok se nismo probudili… Naime, dan je bio kišan i tmuran s tek pokojom pahuljom ali to nije spriječilo našu neustrašivu skupinu od 5 šapica (da, dobro ste pročitali punih pet šapica) da se uputi u današnju avanturu. Na startu su se pojavili Osječani: Dražen, Zdravko i Igor, Slatinčanin Miša i moja malenkost Marija iz Kutjeva. Započeli smo pohod od “Lule” i uputili
11.02.2018. S obzirom da nam je zima takva kakva je, sva nekakva – nikakva, bljakava baš fuj, s temperaturama više u plusu nego u minusu, bez snježnog pokrivača, bar kod nas u nizinskim krajevima (tko nam kriv što ne živimo u gorju). Mi smo svoje čekali, čekali i napokon dočekali, i zaputili se ove nedjelje na Papuk kako bih odradili našu 3. tradicionalnu utrku niz ski stazu (inače utrka bez značaja ali je nama draga zbog druženja, zabave i glupiranja,
11.02.2018. Ova je 16 km “kratka ali slatka” ruta odrađena s lakoćom i u cijelosti kako smo i najavili nekoliko dana prije: Velika > Šulerova staza > Nevoljaš (740 m/nv) > Talijanski jarak > Jankovac (475 m/nv) > Jezerce (560 m/nv) > Šumarski fakultet > Velika. Kratko al’ slatko Baš je tako o bilo… 29 šapica je na današnju avanturu krenulo iz Velike, točnije zaputili smo se od PD Lapjak, pa preko Šulerove staze prema Nevoljašu i Jankovcu, a zatim
21.01.2018. Obećali smo znojnu zabavu na čak tri glave, visoko češljanje, nevolju u povoju, trišnje u cvatu i laprdanje. No to nije sve! Šapice su danas na Triglave imale četiri godišnja doba. Počelo je sa sivilom i puno kišnih kapi (jesen), sve je zamijenio obilan snijeg na tlu (zima), visibabama i ptičicama (proljeće), a u konačnici smo svršili o sa suncem čije tople zrake odišu milinom i toplinim (ljeto). Dobro, dobro – ljeto nije dugo trajalo, ali se dogodilo, znate
07.01.2018. Kao što je i najavljeno, na današnjem pohodu su gostovali naši prijatelji iz Mađarske predvođeni Robertom & Peterom. Kako to inače biva, očekivali smo neveliku grupu ljudi iz naše drage nam susjedne Mađarske, kad ono čudo – naši susjedi su odlučili prisustovati u nešto povećem broju. Čak 45 mađarskih šapica i planinara odlučilo je uveličati današnji pohod. S obzirom da je od hrvatskih šapica bilo samo nas 5: Milan, Vinko, Predrag, Marija i Miša – ispada da smo mi
31.12.2017. / 01.01.2018. Šapice su u 10. godinu postojanja ušle kako i dolikuje, na planinarskom pohodu, u ugodnom društvu hodača, trkača, biciklista, plivača, boksača, snivača i slabih kovača (svoje sreće) te su s lakoćim odradile uspon na Ivačku glavu (912,5 m/nv), koji je kao što znadete drugi po veličini vrh na Papuku. 😉 Iako su idejni začetnici ove male noćne avanture odustali zbog bolesti, baš kao i oni koji su najavljivali svoj dolazak SMS porukama (ccc ccc), na startu se
25.12.2017. A što da vam kažem? Ovaj mali internacionalni Božićni pohod nije mogao bolje proći. Imali smo iznimno lijepo i toplo vrijeme, 10-ak centimetara snijega po kojem je bilo vrlo ugodno hodati, nimalo vjetra, još manje blata, prekrasno azurno plavo nebo, i mi da ne kažem planinari. Na startu se pojavilo 6 mađarskih kolega: Robi, Marsia, Iren, Anita, Bela 1, Bela 2, a od naših samo on i ja 🙂 i to sa dvije različite strane Papuka i svijeta. Sa
17.12.2017. Ukratko: Papučarili smo ~18km, uživali u dvije klimatske zone (hladno i hladnije), gacali nekoliko trenutaka po blatu, gazili po kvalitetnom snijegu u količinama “taman koliko treba”, sve to pri temperaturi ” koji stupanj iznad ništice”, bez vjetra i nimalo sunca. Od 19 planinara na startu, samo 5 odvažnih se popelo na Stražeman, a 18 je stiglo do cilja. Ne brinite se – nismo pojeli Tomislava, otišao je u solo akciju na Jankovac, sukladno tome nek’ se sam vadi kod
11.12.2017. “Još jednom da kažem da ovo nema svoju cijenu! Nešto od boljih stvari u životu… Nema te ženske osobe koja bi mi pružila seksualno zadovoljstvo, a da je bolje od noćne špure ako me razumijete. Ovo je čista erotika.” – kazao je na kraju pohoda Dražen Šmit. 🙂 Noć kada sam prehodao Papuk Oprosti velika planino, ali ja sam morao preko… Predblagdansko ozračje i lude glave kao naše stvaraju nezaboravne uspomene i adrenalinske skapade. No počnimo redom. Kako me redovito
10.12.2017. Tragovima kaptolskih kneževa Manifestacija poznata kao “Međunarodni dan planina” već dulji niz godina, na jednom mjestu uspijeva okupiti više stotina planinarskih zaljubljenika, kako bi u znoju lica svojih proslavili svoj dan, a sve sa ciljem druženja i cjelodnevnog boravka u brdima, gorama i planinama. Današnji je MDP obilovao prije svega snijegom, arheološkim lokalitetima, zanimljivim predavanjima, povećim brojem iznimno dobro raspoloženih planinarskih entuzijasta, malobrojnim zvijerima (nekoliko službenih i gostujućih psa), a tu su bili i prekobrojni HGSS-ovci koji su znanjem,