13.06.2011. Toplo se nadamo kako ste Sunday proveli sa prijateljima u planini ili kakvoj drugoj divljini. Mi smo kao i uvijek bili na blatnoj hridi između Save i Drave, u sada već standardnoj postavi: Ivan, Jasna, Ivona & Miša. Više i ne zovemo druge, nama inače drage i mile ljude jer nam je neugodno slušati sve te izgovore i prenemaganja. 🙁 Eto baš jučer jedna se naša vrlo draga & simpatična ex šapica izgovorila kako bi išla planinariti ali joj
05.06.2011. Naša današnja hodačko-gastronomska avantura počinje i završava na Jankovcu. Od trenutaka kada smo zaključali vrata na osobnim prometalima, do trenutka otključavanja proteklo je točno šest i pol sati. Već je i vrapcima jasno da to vrijeme nismo proveli sjedeći na terasi planinarskog doma niti na dekici ispred. Iz Slatine Ivona i ja, iz Višnjevca Jasna i Ivan. Zlobnici bi rekli “ekipa mala…”, a mi dodajemo “…ali odabrana”. 🙂 Privatnim kanalima saznajemo da su naši dragi & mili ISPO-vci otišli u
29.05.2011. Povodom obilježavanja Međunarodnog dana rendžera i Europskog tjedna Geoparkova, Nadzorna služba JU PP Papuk organizirala je 1. Kamp rendžera. Na kampu, koji se održao 28. i 29. svibnja u Parku prirode Papuk, sudjelovalo je 20 učenika iz dvije osnovne škole s područja Virovitičko-podravske županije (Čačinci i Orahovica). “Kamp rendžera zamišljen je kao spoj rekreacije, obrazovanja, druženja i zabave mladih u smislu doživljavanja boravka u prirodi. Djeci je u kampu prezentirana važnost odnosa čovjeka prema potrebi za očuvanjem prirode za
17.04.2011. U nedostatku puno malih ljudi i velikih pohoda, okupila se šačica velikih ljudi na malom ali zato nadasve slatkom pohodu. 🙂 Iako je današnja ekipa sastavljena na brzaka i tako reći zbrda-zdola možemo slobodno reći kako je riječ o samim šampiona: liječnica – komada jedan, budući GSS-ovci sa položenom prvom pomoći – komada dva, časnik Hrvatske vojske – komada jedan, snimatelj i tekstopisac – komada jedan. Dodajmo i to da naši vrli GSS-ovci (budući) imaju i mnoge druge kvalitete ali
03.04.2011. Za sve znane, manje znane i neznane papučke planinare ali i sve one koji se tako osjećaju spomenimo prvo i prije svega ostaloga našu nedjeljnu rutu: Anđina koliba, Nevoljaš, Lapjak (Tauberove stijene), Velika, Mališćak, Orahove vode, Ivačka glava, spust starom šumarskom prosjekom, pa “lagani” uspon na Koprivnato brdo, a zatim vratolomni spust i povrat na Anđinu kolibu. Iako bi planinarima ruta trebala biti na zadnjem mjestu, nešto usputno i nebitno, ipak sam pobrojao sva ta lijepa i manje lijepa
27.03.2011. U centru Slatinskog Drenovca okupila se manje više standardna konfekcija (sa istoka Ivan i Jasna, sa sjevera Robert, Ivona i ja). Prije samog polaska na “parkplacu” se zaustavilo bijelo kombinirano vozilo iz Vukovara iz koga je izašlo 10-ak malih, malo većih i preko nekoliko odraslih planinara. Odmah nam je prišla jedna kratko ošišana crnokosa djevojčica u crvenoj opravi i pozdravila nas (Sandra iz Vukovara), a zatim i drugi dečki iz njezine ekipe. Ljubazno sam ih pozvao na zajedničko preznojavanje
20.03.2011. Zašto i zbog čega nismo išli na Papučke jaglace nemam precizan odgovor. Nekako spontano smo zaključili da je bolje napraviti solistički uspon na Ivačku glavu nego se voziti s onu stranu Papuka ne šetnju gdje se sve događa kao u kakvom usporenom filmu. Ne znam kako vi doživljavate masovne skupove ali nama je jednom bilo zanimljivo, drugi put podnošljivo, treći put bi bilo jednom previše. 😉 Iako ste nam svi odreda nedostajali, povremeni izleti u duetu pokazali su neke
27.02.2011. Bambi je prije svega lijepa, bezopasna i nadasve graciozna životinja koja voli grickati travu. To ime iz bajki za djecu postalo je sinonim za srne, srndaće, košute i jelene koji su odabrali Slavoniju za svoje stanište. Težak je život tih malih i malo većih stvorenja. Kao da ih svevišnji nije dovoljno kaznio kad ih je smjestio na ove paralele umjesto na ekvatoru, što im nije podario krzno bizona,
13.02.2011 Uoči dana zaljubljenih ISPO-vci svih veličina, boja i spola upriličili su valentinovski pohod na “slatki kamen” od milja nazvan “The Sweet Stone”. 🙂 Iako naziv “slatki kamen” nema blage veze sa zaljubljivanjem i uparivanjem ovo je nadasve zgodno ime iskorišteno za posjet i pohod koji je barem za nas iz Slatine, Virovitice i Višnjevca potrajao punih 5 sati. Dakako u vrijeme hoda nismo uračunali stanku i adrenalinska događanja tijekom kojih su mnogi sudionici doživjeli vrhunac (svatko na svoj način) i
30.01.2011. Najmanje jednom godišnje, Šapice okupe takoreći svu nejač, mame i tate kako bi barem na nekoliko sati neplaninarske snage osjetile čari planine i igre na snijegu. Kao i uvijek Ivona pokreće blagovremenu “lavinu događanja” i priča priče u osobnim kontaktima, na forumima, putem brzoglasa i dakako putem elektroničke pošte. I znate što – uspijevamo okupiti znatan broj Šapica na ovaj pustolovno-snježni pohod. Zašto pustolovni možete saznati kasnije… Iz Slatinskog kraja kreće nemala ekipa iz različitih pravaca očiju uprtih u jednu