planinarimo.info

18.10.2015. Na podnaslov ove priče su me nagovorili, po sistemu “teško žabu u vodu natjerati” inače si ja baš nikada ne bih dozvolio ovakve ispade i prostakluke. #samokažem Kroz čičke do pi..e Dan prekrakrasan, takoreći kao iz bajke, a brojno stanje na startnoj crti 8 (slovima osam) planinara. Šapice iz Slatine su ovoga puta pojačane novim i starim članovima: Jasna, Vesna, Miša, Miloš, Vanja, a zatim naša standardna postava iz Višnjevca: Ivan i Jasna, i nesvrstani Davor Osiječki. 🙂 S obzirom

03.10.2015. U kratkim crtama, jer mi se spava… Vrijeme kao iz bajke, zgodne cure, kršni dečki, i ja plus raspoloženje na nivou tinejdžera. Umjesto predviđenih 7-10 planinara na drugom “turu” cijelu stvar spašavaju Orahovčani (komada 3), Slatinčani (komada 2) i Osiječani (komada 1). Na veliku žalost Miroslav iz Jakšića – ne uspijeva stići na startnu crtu u dogovoreno vrijeme, i debelo kasni, ali je ipak svratio do baznog logora i ostavio nam mali znak pažnje, i dokaz svog prisustva, u vidu

27.09.2015. Kao što fotografije zorno pokazuju, kišne kapi me prate do auta, pa sve do Jankovca, na koga sam stigao 15 minuta prije vremena za start. Kišica (sitna ali uporna) ne prestaje niti na tren, i pada kao da treba i mora, a ne mora i ne treba. Bio sam 995% uvjeren da nitko neće doći, pa sukladno vjerovanju krećem cca 5 minuta ranije, ali već poslije 100 metara dobivam zanimljivo i ugodno društvo iz Orahovice (Mira Ilinčić). 🙂 Ubrzo

12.07.2015. Jučer je propao 3. pokušaj u kome su Šapice, i oni koji se tako osjećaju, mogli uživati na Krndiji (Žežnice – Klokočica). Riječ je o pohodu, kojim je Davor Matas želio planinarskim entuzijastima pokazati još neke skrivene kutke našeg lokalnog gorja. A što reći o “zamjenskom pohodu”? Jučer sam kanio iznenaditi Davora, Jasnu i Enu (i Bigija), i uredno se pojavio na startnoj crti u Orahovici, ali nisam imao informaciju da su oni u međuvremenu odustali od pohoda, i

05.07.2015. Iskreno, jutro nije previše obećavalo! U Slatinskom Drenovcu je oko pol’ devet izostala svaka ljudska i motorizirana djelatnost, pa sam nastavio voziti do Jankovca, iako to nije bilo predviđeno, niti preporučeno od strane organizatora. Hm, parkiram i promatram malobrojne automobile, nekolicinu šatora i par poznatih lica iz Kutjeva i Osijeka. Štandovi su tihi i prazni… Koji vrag!? 🙁 Jedan od planinara prepoznaje moju kiselu facu – prilazi mi i kaže: “Autobusi iz Osijeka stižu u Slatinski Drenovac točno u 09:00h.”