planinarimo.info

12.03.2017. Obrada video zapisa i fotografija završena je u 22:50 h. Idem sklepati nekakvu priču… 🙂 Šapice su danas bile na Zapadnom Papuku, i odradile dio SPP-a od Novog Zvečeva pa sve do vrha ili bolje rečeno šumske zaravni Ljutoč (697 m/nv). Staza je onako, sasvim solidno markirana i tek na nekoliko mjesta ima rupa gdje se razigrani i zapričani planinari mogu izgubiti. Tijekom cijelog dana imali smo stabilno i prohladno vrijeme sa temperaturom od približno +5°C, a tek bi

26.02.2017. Kako je i dogovoreno, na startnoj crti susreće se: sjever i jug, istok i zapad. Okupa se sva sila planinara od Osijeka pa sve do Zagreba. 🙂 A tu su i neka nova lica: Goran iz Našica, te iz Kutjeva: Željko i povratnik Mato… Od manje-više standardnih Šapice tu su svi osim Brođanki. Fali nešto Virovitičana i Orahovčana. Pojavio se i Tomo, Katarina, a Ljiljana je hrabro i ponosito kročila na čelo kolone i preotela titulu vodiča našoj Mari.

12.02.2017. Za početak, podsjetimo se najave ove lijepe i zanimljive rute: Velika 270 (m/nm) > Pliš (559 m/nm) > Mališčak (740 m/nm) > Balkon > Orahove vode > Stari grad Stražeman (583 m/mn) > Velika. A ovako je Boris komentirao najavu pohoda prije same realizacije: “Ovo će biti dobra tura, možda se okupi i veći broj ljudi. Lijepo i sunčano vrijeme te neće biti vruće. Jedino će biti izazov popeti se na sam Stražeman grad, ali neka. Kada sam prije mjesec i

08.01.2017. Ivan kaže da su “Omladinskom stazom” nekada davno hodali planinari i izviđači koji su dolazili na željezničku stanicu u Veliku. Staza je vodila od kolodvora do Kaniške glave, odakle je moguće ići do PD Lapjak ili nastaviti prema drugim odredištima (Češljakovački vis, SPP, Trišnjica, Jankovac,…). Zbog hladnoće, snijega i Monikinog bolnog koljena – Šapice su malo modificirale prvotno zamišljenu rutu i u konačnici prehodali 20 km stazom čiji GPS trag ne podsjeća na “omladinu” nego na patku. 🙂 Bilo

07.01.2017. Tomislav (mačak Tom) i ja (miš+a Jerry) stižemo na Jankovac u 08:48 sati. Žurno obuvamo gojzerice pri čemu nam prsti u potpunosti otkazuju poslušnost! Hladnoća (za prste na rukama) je neopisiva. Konstatiramo da su mađarske kolege već otišle. Gdje su točno!? Nemamo pojma, no pretpostavljamo da su par minuta ispred nas, pa krećemo silovito i bez razmišljanja. Želimo ih stići prije uspona. Pičimo 100 na sat… No njih nema, pa nema. 🙁 I tako dođosmo do poznate narodne “Tko

01.01.2017. Šapice dulji niz godina imaju, sada već, tradicionalni novogodišnji pohod na Ivačku glavu. Ove godine smo na startnoj crti imali 10 šapica, od čega jedna potpuno nova (čitaj friška) šapica duge kose. 🙂 Nažalost šaponja Dražen nije mogao krenuti put Jankovca jer je već na parkingu ispred zgrade iskrsnule neočekivane teškoće, a i ruksak imao spremljen. 🙁 Na startnu crtu neočekivano stižem prvi (tako sam barem mislio). Šaram po stolu, fotkam, čekam prve hodače. Naime, u tom trenutku nisam

27.12.2016. Grupu TNT čine: Tomislav Brkić, Miša Nicinger i Tomislav Havrlišan. 🙂 U prijevodu, Šapice su domaćini Tomislavu iz Vrpolja, koji trenutačno boravi u Varaždinu i nema niti jedan žig sa naših slavonskih gorja. Tako je bilo, danas je u svoju knjižicu Hrvatske planinarske obilaznice stavio jedan važeći žig (Ivačka glava) i jedan koji, nažalost, nema svoje mjesto i ne boduje se (vrh Papuk). Tura: Jankovac (475 m/nv) > Greben Sokoline > Ivačka glava (912,5 m/nv) > Vratnice > Papuk (953 m/nv) > Zen

18.12.2016. Na startu se okupilo sve skupa 16 planinara. Većinom su to prekaljeni borci 1. planinarske brigade Šapica, ali i nešto mladih novaka koje je Dražen pokupio u jednoj od brojnih osječkih teretana (Marko, Juraj, Filip). 🙂 Dečki nisu samo lijepi, mladi i jaki oni su komotno mogli prehodati Zapadni greben dva, ako ne i tri puta, ali se nisu htjeli eksponirati. 😉 Kad dođu opet, dobiti će vlastite primjerke “šapa” kako bi se izdvojili iz sivila urbane gerile koja