30.04.2017. Znate onu izreku: “Malo nas je al’ nas ima”? E pa istinita je! Šapica ima toliko da možemo hodati po 5-6 planina istovremeno. Sukladno tome – Šapice su danas bile na preko nekoliko različitih lokacija. 🙂 10-ak šapica iz: Osijeka, Požege i Slatine se za vikend odvažilo hodati 50-ak kilometara po Lošinju, 4 člana iz Kutjeva su otišla na Mljet, nekolicina iz Požege na Zapadni greben i sve u tom stilu… Ostatak šapica iz: Slatine, Donjeg Miholjca, Našica, Orahovice,
30.04.2017. Požeški ogranak Šapica u sastavu od dva člana: Igor i moja malenkost krenuo je u osvajanje vrha Papuka sa Zvečevačke strane. Krenuli smo sa Leštata i cestom išli nekih 5 km do odvajanja puta kod potoka Velinca. Nakon žestokog uspona i prekrasih pogleda sa proplanaka Papuka pred nama se ukazala Zen klupica. Nakon kratkog odmora nastavljamo prema Zvečevu SPP-om preko Kneževih voda. Prešli smo nešto više od 19 km, a cijelim putem nas je pratilo odlično vrijeme. Manuel Čarđić
02.04.2017. Čak se 29 šapica plus četveronožna plavuša “Azra” okupila na startnoj crti u Novom Zvečevu ujedinjeni u samom jednom cilju – prehodati rutu od Novog Zvečeva (447 m/nv) preko Loma (887,2 m/nv) i Točka (887,1 m/nv) nazad do Novog Zvečeva. Sjećam se da mi je prije nekih 8-9 godina prvi uspon na Točak bio izuzetno naporan i nimalo simpatičan. Bio je fuj, bljak i mamicu mu njegovu… Isto tako se prisjećam mnogih crvenih faca i znojnih lica koja izgledaju baš
26.03.2017. Ovu fotku smo ukrali sa portala “pozega.eu” – hvala 🙂 S obzirom da su Šapice danas ratovale na nekoliko fronti – imamo dvije potpuno odvojene priče tj. reportaže. Uvodnu riječ za ovo “naše” obraćanje napisao je šaponja Tomo, koji je prvi put okusio Papučke jaglace: “Ponukani izuzetno viskom temperaturom proteklih dana mnogi su planinari i rekreativci iskoristili nedjelju i pošli na Papuk. Ovdje su se odvijali 35. po redu Papučki jaglaci, manifestacija kojoj sam ja prvi put prisustvovao i
26.03.2017. Baš je lijepo u Šapica biti, ovim našim gorama hoditi. Od Papuka do Ivačke glave, to su staze za Šapice prave. O naslovu kasnije… Prvo ovo drugo. Do sada smo imali haiku stihove na temu planinarenja i Šapica, a sad imamo i prave stihove bećarca, u obliku dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju, autora kuma Ivice. 🙂 Današnje planinarenje, koje je od strane brojnih Planinarskih društava širom Slavonije posvećeno dolasku proljeća kroz tradicionalnu manifestaciju „Papučki jaglaci“ Šapice su
12.03.2017. Obrada video zapisa i fotografija završena je u 22:50 h. Idem sklepati nekakvu priču… 🙂 Šapice su danas bile na Zapadnom Papuku, i odradile dio SPP-a od Novog Zvečeva pa sve do vrha ili bolje rečeno šumske zaravni Ljutoč (697 m/nv). Staza je onako, sasvim solidno markirana i tek na nekoliko mjesta ima rupa gdje se razigrani i zapričani planinari mogu izgubiti. Tijekom cijelog dana imali smo stabilno i prohladno vrijeme sa temperaturom od približno +5°C, a tek bi
26.02.2017. Kako je i dogovoreno, na startnoj crti susreće se: sjever i jug, istok i zapad. Okupa se sva sila planinara od Osijeka pa sve do Zagreba. 🙂 A tu su i neka nova lica: Goran iz Našica, te iz Kutjeva: Željko i povratnik Mato… Od manje-više standardnih Šapice tu su svi osim Brođanki. Fali nešto Virovitičana i Orahovčana. Pojavio se i Tomo, Katarina, a Ljiljana je hrabro i ponosito kročila na čelo kolone i preotela titulu vodiča našoj Mari.
12.02.2017. Za početak, podsjetimo se najave ove lijepe i zanimljive rute: Velika 270 (m/nm) > Pliš (559 m/nm) > Mališčak (740 m/nm) > Balkon > Orahove vode > Stari grad Stražeman (583 m/mn) > Velika. A ovako je Boris komentirao najavu pohoda prije same realizacije: “Ovo će biti dobra tura, možda se okupi i veći broj ljudi. Lijepo i sunčano vrijeme te neće biti vruće. Jedino će biti izazov popeti se na sam Stražeman grad, ali neka. Kada sam prije mjesec i
08.01.2017. Ivan kaže da su “Omladinskom stazom” nekada davno hodali planinari i izviđači koji su dolazili na željezničku stanicu u Veliku. Staza je vodila od kolodvora do Kaniške glave, odakle je moguće ići do PD Lapjak ili nastaviti prema drugim odredištima (Češljakovački vis, SPP, Trišnjica, Jankovac,…). Zbog hladnoće, snijega i Monikinog bolnog koljena – Šapice su malo modificirale prvotno zamišljenu rutu i u konačnici prehodali 20 km stazom čiji GPS trag ne podsjeća na “omladinu” nego na patku. 🙂 Bilo
07.01.2017. Tomislav (mačak Tom) i ja (miš+a Jerry) stižemo na Jankovac u 08:48 sati. Žurno obuvamo gojzerice pri čemu nam prsti u potpunosti otkazuju poslušnost! Hladnoća (za prste na rukama) je neopisiva. Konstatiramo da su mađarske kolege već otišle. Gdje su točno!? Nemamo pojma, no pretpostavljamo da su par minuta ispred nas, pa krećemo silovito i bez razmišljanja. Želimo ih stići prije uspona. Pičimo 100 na sat… No njih nema, pa nema. 🙁 I tako dođosmo do poznate narodne “Tko