26.07.2020. Dan u Slavonskom Brodu započinje okupljanjem s dobrim povodom i opravdanim razlogom, što su Šapice iskoristile za trening i znojne susrete na obroncima više lijepe, nego moćne Dilj gore, i to u dijelu koji se naziva “Vinogorje”. Dobre su te Šapice, pravo dobre… a ni Brođanke nisu za baciti. Dapače… 😉 Dogovor je pao u zadnji čas (jer da su nas zvali prije – mi bi zvali vas), poklončić kupljen u KTC-u i na lokalnoj tržnici, a cvijeće se
07.06.2020. Kako sam prošle dvije godine trčao Slavonsko – baranjsku trail ligu mogu reći da i ova utrka u potpunosti zaslužuje biti dio lige. Kao prvo odlično i pravovremeno obavještavanje na stranicama utrke, sve informacije poslane na vrijeme i jasne, organizatori otvoreni za sva pitanja u vezi utrke. Čak napravljeni i putokazi za siguran dolazak na utrku nas koji dolazimo iz daljih sredina. Također odlična organizacija same utrke, jedan od najbogatijih startnih paketa koje sam dobio (majica Adidas, torba, Hell
27.05.2018. Pa niste valjda mislili da će Šapice danas hodati samo 7 kilometara!? Napravili smo mi duplo više, a potom se malo zapričali i dakako zalutali, pa smo inicijalnoj ponudi od 14 km pridodali još 2+2 tj. 4 km. 🙂 Sve skupa nešto više od 18 km. Bravo mi. Ukratko, družili smo se sa svekolikim planinarima iz pola Slavonije i na kraju se izljubili, te izmijenili brojeve telefona (five, five, five, seks, seks, seks) a potom i razišli svatko na
20.05.2018. I tako. Kaže Dobrila, ajd’ dođite, neće nas biti puno, vrijeme je lijepo, duga staza… I mi došli. Ustajanje u 4 ujutro. Kod doma „Đuro Pilar“ u 5.50. Skupina planinara koja hoda SPP se tek ustaje. Stižu i ostali. Sveukupno nas 5 (pet): Dobrila, Jasna, Ivica, Dubravko i ja. Krećemo. Prvo odredište jezero Petnja. Sunce iznad jezera, lagana izmaglica, lijepo. Nastavljamo strmim usponom pa makadamom prema Pljuskari. Prvi duži odmor (to znači 15 minuta). Idemo dalje prema vrhu Degman.
06.05.2018. Nekako si mislim da ovi naši prijatelji iz PD „Dilj Gora“ namjerno to rade. Pozovu nas na hodanje na Dilj upravo onda kad je nekakvo blato, kada je par dana prije padala kiša ili baš taj dan pada kiša (mislim, pazi, kažu „iznenadila nas“ a svi znamo koliko ima kojekakvih meteoroloških postaja). Sve s ciljem da nam zgade hodanje po Dilju, kako bi tu ljepotu čuvali za svoje oči. Skužili smo vas! Idući puta ćemo doći u još većem
22.04.2018. Evo jedno malo drugačije izvješće od uobičajenih zapisa o šapičastim skitanjima. 🙂 Pođi Odmah Nemoj previše razmišljati Samo kreni I pusti Da se cijeli svijet Sam od sebe raspliće Zamisli Sva mjesta na koja ćeš ići Kako na tebe čekaju I osjeti Kako u tebi buja Želja za polaskom Sve što je potrebno jest Zakoračiti (Maja Klarić, Želja za kretajem) Dok je većina šapica u nedjelju uživala u šetnji uz Dravu i Dunav, brođani i ostali koji su nam
11.03.2018. Članovi „Šapica“ u zimskoj bajci na Sovskom jezeru Ovaj smo vikend odlučili napustiti buku i gradsku vrevu na malo drugačiji način. Nekoliko Osječana, zaljubljenika u prirodu, krenulo je u 7 sati ujutro put Dilj gore. Sunčeve su zrake ukazivale na lijepo vrijeme. Uz jednu kratku kavicu dolazimo na polaznu točku, prijevoj Međa na cesti Ruševo – Gornji Slatnik, koja je bila početak naše današnje hodačke ture. Lijepo je bilo susresti neka poznata planinarska lica, ali još je bilo ljepše
06.01.2018. I ove subote su sa svih strana pristizale fotografije brojnih Šapica i Šaponja sa raznih planina. Nadam se da će i oni podijeliti s nama svoje dojmove i fotografije. Domagoj i ja smo ovom prilikom hodali Slavonskim planinarskim putem do kontrolne točke br. 12, iz smjera Grižića. U blizini naselja Lovčić smještena je kapelica sv. Martina, okružena mjesnim grobljem, a pečat se nalazi na malom stupu uz ogradu. Ugodno me iznenadila postavljena oznaka “Stopa sv. Martina” – europsko obilježje spomenika
22.10.2017. Anno Domini 2017. dana 22. listopada, skupila se nešto poveća nakupina šapičastih prijatelja. Predivno vrijeme izmamio je ljubitelje prirode na proplanke Dilj gore. Unatoč najavljivanjima kiše hrabra nakupina od čak 34 šapice krenula je u osvajanje Dilja. Korak po korak, šapicu pred šapicu. Hitro smo se kretali i došli do mjesta zvanog Čardak (421 m/nv) najvišeg vrha Dilj gore. Vrijeme je bilo odlično, a Dilj se pokazao kao predivna gora u svim bojama jeseni. Marija Bešlić Dana 22. listopada
05.03.2017. Ne tako davno Šapice su bile na Dilj gori i turbo popularnoj Pljuskari (260 m/nv). E sad, zašto smo ponovno tamo išli sam Bog sveti zna? 🙂 Blata puno, uspona malo, pogleda ni malo… No ovaj put smo Pljuskaru doživjeli potpuno drugačije i slobodan sam izreći iz najljepšeg kuta gledanja. O da… Ako bacite pogled na fotografije i video zapis biti će vam jasno o čemu se radi. Gacali smo “kanjonom Pljuskare” i uspentrali se iz podnožja slapa sve