Garčin Trail 2020.

07.06.2020.

Kako sam prošle dvije godine trčao Slavonsko – baranjsku trail ligu mogu reći da i ova utrka u potpunosti zaslužuje biti dio lige. Kao prvo odlično i pravovremeno obavještavanje na stranicama utrke, sve informacije poslane na vrijeme i jasne, organizatori otvoreni za sva pitanja u vezi utrke. Čak napravljeni i putokazi za siguran dolazak na utrku nas koji dolazimo iz daljih sredina. Također odlična organizacija same utrke, jedan od najbogatijih startnih paketa koje sam dobio (majica Adidas, torba, Hell i ostale sitnice), staza odlično obilježena, okrijepe česte i bogate. Što se tiče same staze, prava trail staza, puno uzbdrica i nizbrdica, nije falilo zanimljivosti, te je tražila stalnu koncentraciju (koju sam ja na trenutak izgubio). 🙂 I organizacija nakon utrke je bila na visokoj razini, velika ponuda jela i pića, te okrijepe odmah nakon cilja. Sve pohvale za ovu novu i odličnu utrku, vidimo se i nagodinu. Bravo Garčin Trail! 🙂

Vedran Jasenović

I došao je dan mog prvog službenog trail-a. Koji je trebao biti održan u trećem mjesecu ali je odgođen i prebačen za 6 mjesec. Jako sam se veselila prvim koracima na natjecanjima ali nažalost neočekivana  ozljeda je bila jača. Možda se nisam trebala niti natjecati, no želja je bila veća. Ma što je to samo 5 km, pa to može svatko… Da prvo pohvalim organizatore, start paket i dobrodošlica su fenomenalni, a o klopi poslije. Jedina zamjerka je što za šlampave ljude poput mene nije bilo leda, ali nigdje, kako bi se ohladili uganuti zglobovi. Start za moju 5 km utrku je bio zadnji, ali uzbuđenja nije manjkalo. Komentator je nas najavio kao poznatu “utrku smrti” a ujedno i “dječju utrku s najvećim brojem odraslih”. 🙂 Sat odbrojava, ekipa se nabrijava i utrka kreće. Nataša me u brzom startu malo potepla, ja se zateturala ali ipak održala u vertikali. I dolazimo do prve bare i blata, a tamo zastoj. Svi fino obilaze, a ja pravo po blatu. Ipak smo kupili tenisice za vodu i blato, pa bila prava šteta ne iskoristiti ih. 🙂 Na prvom kilometru noga me počinje užasno boljeti. Želim odustati i zažalim što sam uopće došla, ali što je tu je – nema natrag. Dovlačim se do prve okrijepe i usput maltretiram Natašu kako ne bi posustala ili odustala jer smo vidjeli  trkače koji se vraćaju. Vrućina i sparina nas ubija, čak  promišljam skinuti majicu. Putem se naslikavamo kako bi malo skrenuli pažnju s bolne nogice, a i kako bi imali lijepe uspomene. Približavamo se zadnjem kilometru već umorni, osluškujemo povike s ciljne ravnine, dajemo zadnje atome snage i gas. Poziramo za fotografe i utrčavamo u ciljnu ravninu sretni jer smo ipak uspjeli doći do cilja. Predivno iskustvo ali jakooo spor tempo. Ali sukladno stavki da sam prije nekoliko dana imala gipsanu udlagu i da je gležanj daleko nespreman za opterećenje, ipak moram biti zadovoljna s postignutim. Veselim se sljedećoj utrci i nadam se da će zglob biti bolje.

Marija Bešlić

Na startu krećemo i Mariju skoro potepem. 🙁 Trčimo dalje prtenom cestom kroz kaljuže i gnjilo. Zašpricani dolazimo na prvi uspon. Ludilo, vlaga u zraku, znoj lijeva, a ja ne znam dal’ trebam piti vode ili popraviti disanje. Jedan iza drugoga hodamo, razmišljam “Što mi je ovo koji k… trebalo!?” Da se vratim… pa što… i jedan s desetke se vratio pa mogu i ja… Razmišljam o tome “petaku” dal’ da idem ili ne idem. Ma jesam normalna? Ne idem! A opet ako odustanem pizda… Na putu dalje susrećem Mariju koja me čeka, dok je Burki kao strijela odmaglio. Idemo 40 m pa još malo, pa evo do trake, pa drveta, pa nikad kraja, sve to Mišina škola… Stižemo do okrijepe kada se okrenemo, a ono autoput u brdo! Nikad kraja usponu. Dokopamo se nekako šume i trčimo mi tako po suhom i gnjilom i naslikavamo se jer “vremena imamo”. Pa opet kroz šumu. Staza je koma i napokon čuju se ljudi ugledah svoju neprocjenjivu ekipu. Galame trčim s Burkijem i Marijom do cilja bacam se na pod i dosta mi svega… A onda poslije prekrasno druženje s predivnim ljudima i sretna sam. Za kraj veliko im HVALA za nagovor – idemo još dalje. 😉

Nataša Kon

Današnji dan bih opisala sa svim epitetima ugode. Od ljudi, prirode, hrane, 🙂 utrke i onoga osjećaja kada u oku zaiskrilo. GARČIN treil po prvi puta, a sada su vrata otvorena za novi, opet novi i tako dok traje. Dok ima trkača koji vole utrke kroz šume, livade, makadame i priče, blatne putove što ovisi o vremenu, svaki treil ima svoje dugo trajanje. Da samo ne hvalim, mala sitnica što mi jedno vrijeme kao nije dala mira. Kasnija prijava, nema startnog paketa, nema majice, 🙁 ali ima svega ostaloga što je nenaplativo. Utrka se sastojala od 5,10 i 20 km. Pohvaljujem trkačice i trkača Tomislava, Natašu i Mariju. Prvi puta trče otrče javnu utrku i zagrizu za još. Sada imaju pravo biti ponosni na sve određeno. Riječ dvije o hrani koja mi je vječna inspiracija. Organizatori – grah vam je bio vrhunski, a tek zdjelice koje se vraćaju, a ne bacaju tu pohvaljujem ekološku svijest. Za kraj, a nema kraja. Čuvajte sebe, stvarajate uspomene, ljubite, grlite…

Monika Bizik

Nervoza prije utrke, jer mi je bio prvi put je totalno neopravdana. Bilo je lijepo vrijeme, super ekipa i  utrka sa dobrim rezultatima, a na kraju izvrstan grah. Šapice su očekivano briljirale u svim kategorijama, a imamo i šampionku na postolju (Monika je osvojila 3. mj. na 10 km). Kao što Dream Evil kaže: Heroji dana – legende zauvijek!

Tomislav Tomašević (Burimir)

Prva utrka sezone i vatreno krštenje tenisica Scott Kinabalu. Bila je dvojba Sportiva Mutant ili Scott ali sam u zadnji tren odlučio testirati Scott iako sam znao da će bit blata poslije ovih kiša. I baš u tom blatu su se pokazale kao odlične. Zapravo više od svega mi je drago mi je da sam nakon pola godine vidio svoje prijatelje trkače (luđake) i sreo neke nove koje znam samo virtualno s FB-a. Totalno beznačajna utrka koja mi nije mogla donijeti ništa, a mogla je uzeti puno jer sam se lako mogao ozlijediti ili uganuti gležanj. No dobro, bitno da sam se ispuco, nisam se ozlijedio, pojeo la pasulj sa la kobasic, popio pivo i na kraju sam završio kao treći u ukupnom poretku.

Krešimir Valentić

Ovoga puta ću samo hvaliti jer baš i nemam što kuditi. 🙂

  • Informacije o događaju mjesecima stižu sa svih strana (Facebook, Messenger, Email, Viber i glasovni telefonski razgovori). Komuniciramo najviše sa ljubaznim dečkom (Mladen Stepić) koji predstavlja organizatora (Općina Garčin) koji je dostupan od prvog do zadnjeg trenutka.
  • Suorganizaciju potpisuju Mazatori iz Slavonskog Broda kojima ovaj put skidam kapu uz duboki naklon.
  • S obzirom da nama iz unutrašnjosti ovi banditosi iz BIH / SRB uvijek otmu par stotina kuna na ime roaminga – dečki su napisali u “raspisu utrke” da isključimo prijenos podataka jer se nalazimo u rubnim područjima EU-a. Mnogi su na taj način uštedjeli pare na pretplatničkom računu, jer tamo izvan granica RH – 1 MB košta čitavo bogatstvo.
  • Startno mjesto ima ogroman travnati parking i čak dva WC-a.
  • Razglas dobar (umjerena snaga i razumljivost) + veliki displej tj. brojač vremena, za nas na 20 km.
  • Markacije na stazi obilne, križanja pokrivena putokazima, a par dana prije utrke smo dobili i GPX trag.
  • Prijave idu glatko, jer su volonteri na visini zadatka, dečki su nasmijani, a cure prezgodne.
  • Kasnije animator i voditelj odrađuje sjajan posao (pun je fora i fazona). Treba ga baciti u vatru ili još bolje na SBTV da im popravi gledanost. 😉
  • Start paket sadrži mnogo lijepu sportsku majicu i ruksak sa nula reklama, a tu je i kvalitetan startni broj jer uspomene su važne…
  • Strateški je postavljena KT na 18km sa letcima, kako ne bi došlo do kraćenja staze.
  • Za klopu imamo neviđeno dobar grah i crni kruh. A po želji ćevapi, palačinke i druge sitnice… Tu je i gratis pivo ili coca-cola.
  • Na stazi dovoljno okrijepa, a u cilju dovoljne količine izotoničnih napitaka, banana i sl.
  • A sviđa mi se i finišerska medalja. Sva je sexy and cool.
  • Sve u svemu jako dobro organizirano i prezentirano. Samo je na planinarimo.info najava događaja pogledana preko 650.

Što se Šapica tiče – po prvi put uspijevam nagovoriti čak troje članova naše male planinarske nakupine (Marija, Nataša i Tomislav) na sudjelovanje i iznimno sam ponosan na njih. 🙂

A što se mene osobno tiče, moram priznati da mi se nije dalo napinjati iz sve snage, pa sam malo popustio u tempu i dopustio da me obiđe preko nekoliko trkača i to u zadnjih par kilometara. Dugo vremena smo Tomislav Zelenbrz i ja trčali skupa, i da sam tada znao kako imamo dobru poziciju (5 i 6 mjesto), ne bih se tako lako dao. Hehe, borio bih se i rukama i nogama. Možda bih završio osmi. 🙂 Unatoč 12. mjestu, iznimno sam zadovoljan rezultatom i tempom jer je bilo dosta sklisko i vruće na dijelovima izvan šume, a ni nagomilani kilogrami ne pomažu.

I da svršim… Na prekrasnom se mjestu, okupilo mnoštvo trkača i prekrasnih trkačica, kako bi u znoju lica svojih izvojevali pobjedu protiv: pretilosti, dijabetisa i/ili kardio vaskularnih bolesti… Svakim korakom smo prevenirali hipertenziju, moždani & srčani udar jer u šumi vas samo stablo može udariti posred čela i to samo ako se okliznete ili zvjerinjate. 😉

Miša Nicinger

Rezultati: