Mazator trail 2020.

19.09.2020.

Neću okolišati… Puno je stvari na koje sam ponosan: prije svega bih izdvojio sinove (David & Nad) i moju najdražu (Marija), tu su i brojni portali koje uređujem i punim sadržajima (u čemu svi pomalo sudjelujete i pomažete – hvala), planinarenje, biciklističke ture na kojima sam prešao više od 50.000 km, uglavnom po Hrvatskoj i nešto po susjednim zemljama (Mađarska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Rumunjska), razne hobije i umijeća, brojne rukotvorine… a kad još malo porastem valjda bude i neka umotvorina. 🙂 I sada u 56-oj, unatoč ozljedama, uspješno odrađujem svoj prvi brdski Dilj trail maraton – 46km, sa preko 1.400 metara uspona. Jeeee… 🙂

Ona na 18-om i ja na 42-om kilometru 🙂

Vjerovali ili ne, ali nekih specijalnih posljedica kod ovakvog brdskog trčanja nema, boli me tek malo gluteus maximus i standarno upaljena desna potkoljenica. Neobična je samo jedna stvar! Naime, na kraćim utrkama od ove (prosječno 25 km) na kojima sam najviše sudjelovao – obično na 13 ili 14 km počinje umor, a tek na 17 ili 20 kilometru krene odbrojavanje i priželjkivanje kraja. No, tada se trči puno brže i nema puno hodanja kao na brdskim utrkama. Hodanje na usponima je odmor, hodanje po šumi isto tako. Na cestovnim utrkama je hodanje sramotno, pa se ne prakticira tako često, a važno je za oporavak.

Ovog puta sam tek na 23-om kilometru pomislio “kad je prije prošlo!?” i nastavio dalje kao da sam na drugom ili trećem kilometru. Adrenalin, psiha, iskustvo, želja, dobra staza, nešto treće… Ma koga briga! 🙂 Minimalne teškoće su nastale tek sa bolovima u kukovima i koljenima, tamo negdje oko 38-og kilometra. Jednog trenutka je nešto kratko žignulo u desnoj potkoljenici, pa me podsjetilo na dugotrajnu upalu i mrvicu uplašilo. Iskreno, ovo nije bilo teško, ali sam morao štedjeti taj “papak” i plašio me zadnji uspon, pred kraj utrke, koji je u konačnici bio teška laganica. 🙂

Najveći problem su i dalje moji kilogrami, kojih imam dosta viška. Ne izvlačim se… Samo kažem… Nije trčanje za nas debele. Hehe…

Startamo kao tim (Šapice) Iva i moja malenkost tj. Ja, jer Marija trči utrku od 13 km i starta punih 90 minuta iza nas. Ide nam jako dobro sve do nastambe sa stršljenovima, gdje 3 člana od ukupno 5 koliko nas je bilo u skupini, odustaje zbog uboda i/ili strahova od uboda. Iva je bila izbodena na Popišanac trailu, završila na Hitnoj i nije to željela ponoviti. Pozdravljamo se, plačemo, pišemo oporuke… Trojac se vraća na Čardak, a Ludi Lovro (Mario Lovrić) i ja nastavljamo prema letećim zvijerima. Naoružali smo se sa 7-8 grana i krenuli pažljivo (tiho i na prstima) ravno prema njima. Kad smo ugledali drvo sa procjepom u sredini i roj oko njega (fotka br. 70) – znali smo da treba zaobići to deblo u širokom luku. Napravili smo proboj kroz grmlje i to je bilo to. Nismo bili ni hrabri, ni ludi, jednostavno smo imali više sreće nego pameti i htjeli smo završiti utrku.

Stotinu metara dalja susrećemo skupinu koja je pretrpjela znatna oštećenja i ubode, ali i “anđele staze” koji su ostali pomagati i/ili čekati pomoć (kasnije u razgovoru saznajemo da je Stjepan Čošić dao injekciju Ines Jožić koja je najviše stradala od uboda). 🙁

Ines želimo ti brz oporavak i još puno kilometara, i medalja…

Za kraj riječ dvije o organizaciji…

Mazatori i sve te vrijedne i lijepe cure & brzi i zgodni dečki – već neko vrijeme pokazuju želju i sposobnost za nešto više, i znatno jače utrke. To posebno dolazi do izražaja kada ih usporedimo sa drugih organizatorima u Slavonsko baranjskoj trail ligi. Ozbiljno su shvatili dogovore i sukladno tome implementirali primjedbe izrečene na sastanku SBTL-a u Gazijama, odmah po završetku sezone 2019. godine.

Hvalim: GPX trag koji su nam ustupili prije utrke, kvalitetan startni paket, vrijedne, nasmijane i strpljive volontere, markacioniste, brojne okrijepe prepune svakakvog ića & pića, čak dva prijenosna WC-a (iako je šuma svuda oko nas), prekrasnu medalju, sendvič i cugu (Hidra isotonični napitak jer ima nas koji ne pijemo alkohol i pivo) i sve tako…

Kudim: nisam probao krofne jer su došle poslije starta utrke na 46km, pa su samo trkači na 13 i 25 km omastili brke. 🙂

Sve u svemu, dajem najvišu ocjenu organizatorima, upućujem čestitke najboljima (po rezultatima se vidi da to nisu uvijek najbrži) i žalim što nisam vidio više dragih ljudi i malo se podružio. Drugi put, dragi moji…

Miša Nicinger

* * *

Petnja trail – 13 km

Dugo smo ga čekali i napokon dočekali Mazator Trail (staza Petnja). O Mazatorima smo čuli sve samo najbolje, a da su im startni paketi uistinu vrhunski – jesu. Nekolicina je rekla da su skupi, ali opravdavaju sadržajem, nagradama i okrijepom: prije, tijekom i nakon utrke. Iako smo morali krenuti dosta rano jer je start prve utrke bio u 08:30 sati – ustala sam lakše od očekivanja. Vani je tek lagano svitalo, a mi put pod noge. Okupljanje je bilo kod Jezera Petnja, a parkiralište zamalo premalo za sve sudionike. Naime, jedan nesretnik je krivo procijenio dubini kanala, pa se lagano naslonio na dno. Sva sreća bez ozljeda.

Prve smo ispratili Ultraše na 46km, poželjeli sreću i lagane nogice jer ipak svi ti kilometri i preko 1.400 m nadmorske visine – nije baš laganica. Do starta duge i kratke staze domaćini osiguravaju fine krofnice, a mogli su i neki topli čaj jer je bilo baš hladno. Ali ta hladnoća je dobro došla za trčkaranje jer smo se tako brzo ugrijali na prvom brdašcu, savšeno zagrijavanje. 😊

Na stazi upoznajem neke nove prijatelje trkače, pozdravljam one stare i lagano se vučemo za ekipom jer ne treba zaostajati. Okrijepe su brojne i bogate, a ponudila se i rakijica (nažalost nisam ponesla čašu). 🙂 Predivno trčkaranje kroz mladu šumu, savršeno očišćeno i dobro markirano. Uživancija samo za poželjeti. Imali smo vremena i za foto sejšn, ovim putem se ispričavam ako je nekome to bilo prenaporno, ali meni je bilo predobro.

Poučeni prethodnim iskustvima sa stršljenovima na stazi, pazili smo i srećom vidjeli samo pojedinačne primjerke koji su došli piti vodu, a nas na kraćoj stazi (Petnja) nisu grickali. Završni spust, poziranje fotografu (nadam se da su fotke odlične) i ulazimo u cilj. Sretna vesela jer sam se dovukla do kraja. Postignuto vrijeme na utrci nije bajno, ali je meni bilo sjajno. 🙂

U cilju saznajem, da je nekolicina najbržih trkača diskvalificirana, jer nisu imali komplet obvezne opreme. U obranu organizatora koji je na startu utrke najavio pregledavanje obvezne opremu na cilju, moram reći da bi bilo bolje kontrolu obaviti na startu, jer su pojedinim natjecateljima donosili opremu prije ulaska u cilj, kako ih ne bi diskvalificirani, a to baš i nije korektno. 🙁 Što ako su izgubili opremu putem jer meni je zbog nesretnih okolnosti na prošloj utrci ispalo sve iz ruksaka (ključevi od auta, prva pomoć)… Tako da cijela ta situacija malo zasjenila inače sjajnu organizaciju, ali je definitivno korektno prema trkačima koji svaki put imaju svu opremu što zaslužuje sve pohvale.

Nažalost i ovaj put Ultraši tj. sudionici Dilj maratona imali nesretne okršaje s stršljenovima. Zahvaljujući brzoj intervenciji i dostupnosti lijekova pružena je pomoć Mazatorici Ines. Bilo je još stršljenovih žrtava, a svi su zbrinuti ali ovaj put nisam imala priliku pružiti pomoć. Lijepo je znati da ima još pomagača na stazi (anđela staze).

S obzirom da se Legosica Iva razdvojila od Miše, njemu se gubi svaki trag. Nedostupan je na mobitel i krećem mu u susret. Putem bodrim Ultraše koji stižu vidno iscrpljeni ali i iznenađeni zašto idem u suprotnom smjeru. Eto razviti ću novu disciplinu “povratnici na stazu”. 🙂 Lijepo je motivirati sudionike posebice u zadnjim kilometrima kad su već na izmaku snaga. Nakon 4 km susrećem Mišu (živ i zdrav) i krećemo prema cilju. Ja sam odradila dodatnih 8 km tako i dan zaokružila na 20 km (u etapama). 😊

Bilo je ovo predivno druženje na Dilj gori i veselim se slijedećem. A i naučila sam tajnu Mazator medalja, jedino ih moraš skupiti svih šest. 🙂

Marija Bešlić

* * *

Pljuskara trail – 25km

Ovo mi je 2. godina na Mazator trailu, nakon početnih 13 km, ove godine sam odabrao dugu stazu 25 km. Paket odličan, lijepa majica, plus buff (lanjski), dodaci prehrani. Staza bolje markirana, sa dodatnim trakicama kada slijedi odvajanje što puno znači. Pohvala organizaciji na čišćenju staze, no nisu mogli protiv šumara koju su u jednom dijelu isjekli šumu baš preko staze. Opskrba na mjestima gdje je bila i najpotrebnija, izbor hrane i tekućine. Pohvala volonterima na istim točkama za susretljivost i čekanje cijeli dan u šumi pod komarcima. Ja sam utrku završio za 2.5 sata, uopće nemajući ideju koliko mi treba i u ovom trenutku, bez službenih rezultata, mislim da sam na 10. mjestu. Ostaje žal za izgubljenim pozicijama zadnjih 5 km zbog gubitka snage za finiš, a to je već priča treninga i utrčanosti. Kako je organizator imao prečih problema sa napadima stršljena na ekipu koja je trčala Dilj trail maraton, nisam smatrao da je moj problem bitan, ali ipak ostaje primjedba. A to je nepostojanje sendviča bez mesa, mislim da je to najjednostavniji mogući obrok.

Kruno Budimir

* * *

Istjerivač stršljenova

Vaš Ludi Lovro od danas je ultra trailer, a uz moje ime osvanut će i prvi ikada ITRA bodovi! Savršen dan, prekrasna staza na Dilju i savršen završetak jednog ambicioznog pothvata s obzirom da u zadnje vrijeme ne treniram niti duljine, niti brdo, a niti sam bio siguran da će prepona izdržati takav napor. Izdržala je! Posebna drama je bila oko stršljenova, a samo prijatelj Miša Nicinger zna kolika smo muda trebali imati za prolazak kraj roja stršljenova, ali odustajanje nije bilo opcija! Sve iz ljubavi prema Slavoniji. ❤

Mario Lovrić

* * *

Neslužbeni rezultati i kratki osvrt na 3. Mazator trail

Dragi natjecatelji, hvala svima na sudjelovanju na 3. Mazator trailu! U prilogu maila vam dostavljamo neslužbene rezultate. Rezultati postaju službeni 21.09. u 00:00 sati. Vaše žalbe, argumentirane i potkrijepljene dokazima uvažiti ćemo do kraja današnjeg dana isključivo poslane na ultra@mazator.hr. Prije slanja žalbi, molimo pročitati pravila u raspisu utrke. Vezano za sve nesporazume, kaznene minute i nepoštivanje pravila utrka na koje dolazimo. Često se volimo smijati Česima koji u japankama penju Biokovo, pa komentiramo da sve te akcije HGSS treba naplaćivati kako bi se ekipa naučila pameti. A što kažete na trkače koji na trail utrke od 13, 25 i 46km s visinskom 1.500m ne nose vodu, mobitel, astrofoliju i/ili prvu pomoć? Zbog učestalog kršenje pravila utrke ovaj put smo nažalost morali posezati za kažnjavanjima na način da smo dodali 30 minuta na rezultat onima koji nisu imali svu potrebnu opremu. U raspisu utrke, u svim mailovima oko utrke, kao i na dan utrke upozorili smo vas da morate imati obaveznu opremu koja je u raspisu napisana. Ako vi ne želite zaštititi sami sebe, mi ćemo to učiniti za vas. Ili barem na najmanju moguću mjeru svesti tragične posljedice na utrkama te olakšati HGSS-u i Hitnoj pomoći njihov ionako zahtjevan posao. Astrofolija služi tome da se utoplite i spriječite pothlađivanje. Upravo na ovoj utrci ona je odigrala važnu ulogu kod natjecatelja koje su izgrizli stršljenovi i koji su čekali da se Hitna i HGSS probiju do njih. Također bi bila jako važna da je došlo do ozljede ili da ste se izgubili u šumi i morali u njoj provesti puno više od planiranog, što se često dogodi. Mali i lagani paketić je izazvao mnogo komentara, a spašava život. Pratite nas na društvenim mrežama (facebook i instagram) Mazator trail jer ubrzo ćemo objaviti i službene fotografije, kao i sve novosti koje vam donosimo za 4. Mazator trail koji će se održati 18.09.2021. MOLIMO sve natjecatelje koji su zadobili ubode stršljena da nam se jave povratno na email. 

Mazatori

Neslužbeni rezultati:

Službeni rezultati:

 

Fotke: Miša i Marija, a kasnije dodamo i nekoliko od organizatora…