Laganica iz Našica i policiklički aromatski ugljikovodici

09.02.2020.

Uvijek se oduševim kad ugledam kako Šapice organiziraju izlet u naša slavonska gorja. Hormon

se aktivira i naravno da krećem odmah u još jedan izazov. Polazna je točka danas bila Seona na kraju sela lijevo, pa opet lijevo i onda ravno do Našičkog vodovoda. Dok se naša Šapica fotografira pokraj Niagara Falls (pozdrav Damiru) mi se fotografiramo pored Našičkog vodovoda. I baš nam je dobro!

Ovu smo dionicu hodali prije 2 godine s našom hrvatskom legendom alpinizma Stipom čiji potpis još uvijek imamo na rancima. I ne peremo ih već 2 godine dok se ne raspadnu. Zbog Stipe i njegovog potpisa! Ovog je puta Našička geološka staza u nekom poluproljetnom ozračju. Svi osim vodiča stižu na vrijeme na startnu liniju pa je napetost u zraku. Ne doliči mu inače da kasni! Već se vidimo izgubljeni u šumi kako tumaramo iscrpljeni bez snage. Miša se zabrinuo. Nisu ga spasili ni plišanci od brige. Nije lako biti vodič. Potrebna je temeljita priprema, ali ne za fotografiranje i snimanje. 🙂

raste. Ipak se vodič pojavljuje i Mišino je srce na mjestu. Krećemo puni energije okupani zimskim zubatim suncem. Dvadesetak najvjernijih Šapica ne štedi gojzerice lutalice i kreće put srednjovjekovnog utvrđenog grada na Krndiji iznad sela Gradca – Bedemgrada.

Nekadašnji je grad smješten na visini od 407 metara, na teže pristupačnoj i istaknutoj vulkanskoj hridini. Ispod nje se, u južnom podnožju, nalazi stara antička prometnica. Smatra se da je ona povezivala mjesto nedaleko od Požege (Incero) s područjem današnjih Našica (Stravianis) i veliki antički grad na mjestu današnjeg Osijeka (Mursa). Šapice povezuju ljude – Paws connecting people.

Jači smo i od antičke prometnice jer osim Osijeka, Požege, Našica povezujemo još i Kutjevo, Donji Miholjac, Orahovicu pa čak i Mađarsku, Bosnu i ostale države. Ispod ruševine prolazi Našički planinarski put (NPP) i Našička geološka staza (NGS). Da nema ambicioznog i sposobnog mladića Hrvoja i PD „Krndije“ ne bi uživali u pogledima na romantične klupice na uredno očišćenoj i održavanoj stazi. Bravo Hrvoje! I mi ćemo tvojim stopama! Kako bi se nama planinarima i drugim znatiželjnicima poput nas omogućilo razgledanje na lokalitetu Bedemgrad uređeno je izletište sa stolovima, klupama i ognjištem. Nakon strmog uspona do Bedemgrada slijedi zaslužena pauza. Vadimo iz ranaca naše ugljikohidrate kako bi nam dali energije za dalje.

Kušamo čokoladu punu fenil-etil-amina

– čokolada ga je prepuna. Stvorena je čak i teorija gdje se povezuju čokolada i ljubav. Brstimo XXL Milku kako bi nam veće koncentracije dospijele do mozga i imale psihoaktivnog utjecaja kako bismo zaboravili ovu „laganicu“ iz Našica. Ovog puta primarnog alkohola etanola nema. Mi smo ozbiljna skupina. Krećemo dalje put Paulinovca. Ostao mi je u sjećanju prije par godina kada smo kuma i ja tamo izroštiljale mesa za cijelo društvo s izleta. Zanatlijsko. Bilo je to davno, ali se lijepe uspomene uvijek rado evociraju. Put do Paulinovca je bio dug pa nam se već hormon

zbog kojega ne uspijevamo omršaviti naglo aktivirao.

-ska populacija dovlači ogrijev i potpaljuje se logorska vatrica za kobase i slanine.

Neki se nisu pridržavali ad hoc pravila roštiljanja pa su na tanjuru imali policikličke aromatske ugljikovodike.

S tisuću kcal viška krećemo put Ivinih vrela. I nije ni čudo da smo jedva stigli kad smo se na Paulinovcu najeli da smo se gegali kao trudnice. Ali nakon Ivinih vrela lipidi se tope i ubrzo slijećemo opet do Seone na našu ledenu polaznu točku. I izlet ne bi vrijedio da ga ne odemo zaliti u tzv. Majmunski bar u Našice. Treba te sve dojmove i pojmove popamtiti. Ali imamo vremena do sljedećeg izleta.
Hvala svima što ste mi uljepšali dan. Bez vas Šapice ne bi bile ono što jesu- meni najomiljenija neformalna planinarska skupina. Volim vas sve baš takve kakvi jeste!

A sad je već poprilično kasno i moj hormon

je već poprično aktiviran, stoga Vam želim laku i ugodnu noć!

Valentina Bušić

LEGENDA

Dopamin – hormon sreće

Adrenalin – hormon uzbuđenja

Fenil-etil-amin

Grelin – hormon gladi

Testosteron – muški spolni hormon

Melatonin – hormon sna

Za početak trebamo navesti da je sam naslov “LaganiCA iz NašiCA” djelomično pogrešan jer nas je svega nakon 2 km pohoda dočekao uspon i to nimalo lagan. No, da krenemo od početka. Skupila se omanja nakupina Šapica (nas 20) iz Osijeka, Slavonskog Broda, Našica, Slatine, Požege i Kutjeva. Startali smo u okviru “akademske četvrti” i krenuli u našu današnju avanturu. Kao što smo naveli svi smo očekivali laganu šetnjicu i klopicu, kad ono šok i nevjerica! Morali smo se malo i pomučiti i oznojiti da bi se uspeli na Bedemgrad, ali vrijedilo je.

Dočekao nas je predivan pogled, toplo sunce i ostatci nekadašnjeg grada. Uslijedio je spust prema odmorištu Paulinovec. Nekadašnje odmorište je malo zapušteno, bazen nefunkcionalan ali i dalje nam je omogućio pripremanje obroka. Zapalili smo vatricu, skupili ražnjiće, izvadili slaninu i kobasice i krenuli u peckarenje. Neki od nas su se opskrbili pozamašnim količinama namirnica koje smo uredno spremili u naše trbuščiće. A ručak, ne bi bio ručak, da nemamo i desert. Osim čokoladica, suhog voća imali smo priliku probati i Zucchini bread koji je pripremila Nataša i možemo samo reći da se preporučamo i sljedeče nedjelje za druge delicije. 😉

Vrijeme je povratka, i kao svaki dobri planinari pobrinuli smo se da vatra bude ugašena i da nismo ostavili smeće. Na povratku stajemo na Ivinim vrelima. Šapica Iva nije ni znala da su vrela dobila ime po njoj ili ona po njima. S obzirom da smo ožednili nakon slasnog ručka iskoristili smo priliku da napunimo svoje bočice. Kako je voda svježa planinska pročistila je naš um ali ne i misli te su tada nastali izrazi voda iz Ivinih vjedara i njedara. Svjež krećemo dalje i nailazimo na manju skupinu entuzijasta i zaljubljenika u Cross Motore. Nas je bilo strah i gledati ali imamo dojam da su se oni poprilično zabavljali. Kako bi rekla ona stara izreka “Svaka budala ima svoje veselje” tako i mi, a i oni. 🙂 Do povratka nas je dijelio samo manji uspon i ravnica i tako je završila naša laganica. Uspjeli smo skupiti gotovo 17 km našim šapicama i iscrpljeni i sretni odlazimo našim kućama.

Marija Bešlić