Sekulinački lager

17.11.2019.

Šapice su danas s lakoćom i velikim užitkom pohodile Lager Sekulince ili Sekulinački lager, točnije dio Papuka na kojem prekrasna šuma još uvijek pruža utočište sirotim životinjama i svojom ljepotom nekako uspijeva držati na distanci motorne pile & debile, kojima je jedina želja to pretvoriti u profit. Ne znam tko se brine za ovaj dio takoreći netaknute prirode, jer na svakom koraku ima tragova ljudskog djelovanja i pojedinačne sječe, i usrdno se nadam da neće izmisliti nekog potkornjaka i sve to što je priroda stvarala zadnjih 50, 75 ili 100 godina uništiti u samo nekoliko mjeseci. No, tko mene što pita…

Osječki ogranak Šapica je iskazao želju za skakutanjem po dijelovima Papuka, u koje planinari i izletnici ne zalaze često, jer nema restorana gdje bi poslije 25 minuta hoda završili na obilnom ručku i ispijanju slatkih, odnosno opojnih tekućina. Sreća da je tako. Restoranima nije mjesto u prirodi. Nije ni ljudima, jer gdje god se pojavimo napravimo neku štetu i ostavimo pustoš. I to nazivamo progresom, razvojem, civilizacijskim postignućima i inim sranjima. Znam, znam, svi volimo drveno pokućstvo, toplu vatricu, ali bi to sve moglo postići uz malo više mudrosti i poštovanja. Zar ne?

Nažalost, izravnog sunčevog svjetela je bilo tek’ na trenutke (isto tako i hladnog vjetra) pa su fotke opet pomalo bljak. Uglavnom bili je suho, na momente toplo, lijepo, tek ponegdje blatno. Dan kakav se samo poželjeti može. I moglo se. 🙂 Izvojevali smo pobjedu protiv višestruko nadmoćnog neprijatelja: trosjeda, blagovaonice, hladnjaka, štednjaka, TV-a, mobitela, računala, odnosno Interneta i inih društvenih mreža od kojih vam se na kraju samo bljuje i maštate o bijegu, zelenilu, kišnim kapima, valovima, vjetru u kosi, mirisu pokošene trave…

Današnji pohod započinjemo hodanjem pokraj Potoka Gudnoga, nastavljamo grebenom Raminac, izbijamo na SPP i Šumeće brdo. O tome ja nemam pojma, ali ima Ivan. 😉 Moj GPX trag je kratak za 1 km, jer mi majica dugih rukava vrlo uspješno zaustavlja Garmin sat. Grrr. Srećom Jasna ima sličnu pametnu uru i pazi na gumbiće. 🙂 Zajedno smo jači, ma nepobjedivi!

U konačnici smo prehodali malo više od 13.000 metara i uživali svaki milimetar, da ne kažem centimetar. 😉

Eto, tako vam je to bilo. Mogao bih ovako do sutra drobiti, ali čemu… Mi smo bili, nadam se da ste i vi negdje uživali u blagodetima ovog raja na Zemlji.

Ukoliko vam se sviđa ovo što vidite, lupite lajk ili dva, uplatite 100 novaca na moj račun (može i paypal) i obvezno dođite na startnu crtu.

Srculenca su za okice jedne djevojčice, a neke mnogo lijepe fotke i nekoliki izvrsnih video clipova (vjevjerica i slow motion dijelovi) priložio je Dražen Šmit.

Vidimo se dragi moji.

Miša Nicinger